Bjelica: Neke stvari ne možeš da riješiš sam čak i kad misliš da imaš pravi odgovor

Mlada nada srpskog glumišta, Nikšićanka Jana Bjelica imala je tu rijetku sreću da se i prije završetka studija našla na malim ekranima, u seriji koja je privukla pažnju medija i gledalaca. Jani je dopala glavna ženska uloga u seriji “Močvara” iz kuhinje autorskog dua koji čine Milena Marković i Oleg Novković, sa kojim je mlada glumica sarađivala i na filmu “Živ čovek”. U najnovijem naslovu aktuelnog talasa krimi serija u Srbiji Nikšićanka igra mladu pripravnicu u policiji, asistentkinju glavnom liku Nikoli kojeg igra Goran Bogdan. O radu na ovom projektu i prvim koracima u karijeri Jana je pričala za “Vijesti”.

Još prije nego što je završila fakultet?

Da, ja sam ulogu u “Močvari” dobila još na trećoj godini studija. I išla sam, kao i za sve ostale stvari, na kasting za tu ulogu, tako da se sve to desilo na taj način. Olega sam znala od ranije jer smo zajedno radili film “Živ čovek”, ali nije bilo nikakve razlike, kasting je postojao i za film i za seriju, i tu ulogu sam dobila preko kastinga.

Sa kakvim očekivanjima si pošla na kasting?

Ni za jednu ulogu koju sam odigrala nikad nisam bila ni mrvicu sigurna da ću je dobiti. Pričaju mi ljudi da će vremenom kastinzi postati mnogo prijatnije iskustvo, ali za mene barem još uvijek nisu. Nekako se uvijek trudim da pokažem najviše od sebe što mogu u tom trenutku, ali uvijek imam jedan jedini osjećaj - ovo je bilo loše. (smijeh)

Znači dosta si samokritična?

Da, pa ne znam, ja sam perfekcionista po prirodi i volim da sve bude što je bolje moguće, tako da jesam samokritična. Trudim se da me to ne ograničava u nekom smislu i da mi ne zakida neku slobodu i lakoću, na kraju krajeva zadovoljstvo bavljenja ovim poslom, ali definitivno jesam samokritična.

Kakav je bio odnos sa starijim kolegama sa kojima si sarađivala?

Oni su zaista bili divni prema meni i na kraju je to postala jedna velika porodica, gdje zaista imate kome da se obratite za pomoć ili za savjet, bilo da se radi o privatnim ili poslovnim stvarima. Nekako su uvijek bili tu za mene i držali mi leđa, hrabrili me i vjerovali u mene prije svega. Kad toliko mladi uđete u posao, a još sa vrlo, vrlo iskusnim kolegama onda to nekako mnogo znači - da vam ljudi vjeruju kao partneru, da na vas ne gledaju kao na mlađeg kolegu nego partnera. Svi su se trudili da izvuku maksimum iz scene i dana, tako da sam im zaista na tome mnogo zahvalna i to me povuklo da se ja na neki način osjećam dobro u jednom procesu koji je zaista bio zahtijevan, koji je tražio mnogo rada s obzirom na veličinu uloge.

Kako si se inače pripremala za ulogu?

Na samom početku nisam radila sama, već uz pomoć Olega i Milene Marković, autora serije. Oni su se trudili da je što je moguće više mi olakšaju sam taj proces stvaranja lika. Međutim, to je nemoguće da bilo ko uradi za vas, to je stvar koju prosto morate odraditi sami. Milka je jedna hrabra i borbena djevojka i mislim da bi svakoj glumici bio izazov da igra jednu takvu ulogu. Ja mislim da su ljudi vrlo slojevita bića i nekako je kod Milke posebno izraženo zato što je u tom nekom kontrastu. Ovamo imamo to njeno hladno lice, borbenost, a zapravo ona je jedna veoma krhka djevojka, koja kroz seriju prolazi kroz neke situacije za koje misli da je spremna i da može sama, a opet neke stvari ne možemo da rješavamo sami, čak i kad smo ubjeđeni da imamo pravi odgovor u datom trenutku.

Kako si završila u Beogradu na fakultetu, a ne ovdje?

Ja sam se amaterski bavila glumom i uvijek sam maštala o tome, dok nisam došla do određenih godina kad sam već jasno vidjela glumu kao nešto čime želim da se bavim u životu. A kao djevojčicu iz Nikšića veliki gradovi poput Beograda su me uvijek privlačili i zanimali i nekako me Beograd kao takav privlačio, a na kraju krajeva beogradska Akademija je jedna vrlo ozbiljna škola.

Globalno je aktuelan #MeToo pokret, kakva su tvoja iskustva na našim prostorima po tom pitanju, jesu li muškarci u prednosti u odnosu na žene?

Smatram da što se glumačkog posla tiče to nema apsolutno nikakav značaj, s obzirom na to da su svakoj priči potrebne i žene i muškarci, samo zavisi od toga o kojem se djelu radi, da li su više zastupljene više ženske ili muške uloge. Ali mislim da takve stvari u ovom poslu kod nas ne postoje niti sam načula nešto tako. Sve zavisi od scenarija i čime se bavi, a ne bih rekla da ima neke podjeljenosti na osnovu pola.

Još se nisi okušala u pozorištu?

Tačno je. Samo sam imala priliku da neke stvari probam na fakultetu, s obzirom na to da nakon svakog semestra imamo ispite koji su na sceni, za publiku, a što se tiče profesionalnog pozorišta nisam imala priliku. Da li me možete očekivati uskoro? Teško je na takva pitanja sad odgovarati, s obzirom na pandemiju i stvari vezane za nju, kao što su zatvaranja pozorišta ili bioskopa ili njihov rad na neki specifičan način. Ima dosta faktora zašto se to još nije desilo, naravno ja lično volim i film i pozorište i nikad ne bih mogla da izaberem samo jedno, mislim da je to nekad ranije bilo prisutno da su se glumci opredjeljivali za jedno ili drugo, a sad već je dosta potrebno da glumac bude sposoban za obje vrste igre. Ali naš posao je dosta vezan za sreću, sreća vam je potrebna bez obzira na zanat, talenat, sposobnosti, da se nađete na pravom mjestu u pravom trenutku. Što se pozorišta tiče, to je danas malo teže i potrebno je neko vrijeme da se dođe do toga. Kastinzi za pozorišta su zatvorenog tipa, tako da sve zavisi, ali ja bih jako voljela i nadam se da će se desiti uskoro.

Gledaš li sebe na TV-u?

Moram priznati da mi to nije baš prijatno iskustvo i ne volim da gledam sebe. Seriju sam pogledala, ali sam se trudila da što više epizoda pogledam sama zato što smatram da je to jako važno, jer sam neko ko je na početku i ko nema dovoljno iskustva i htjela sam da gledanjem serije sebi skrenem pažnju na neke stvari koje smatram da u budućnosti je potrebno promijeniti. Jer neke stvari na snimanju vam djeluju ovako ili onako, kad imate gotov proizvod možete sebi da kažete što želite dalje u poslu da radite drugačije. To mi je zaista bilo korisno i smatram to jednim dijelom učenja i iskustva. Mada opet nisam seriju gledala samo kao lekciju za sebe, bilo mi je mnogo uzbudljivo praveći se da ne znam scenario i što će se desiti.

( Stefan Strugar )