Dokle gora zazeleni

Ne može čovjeka niko obrukati kao on samog sebe, znamo iz stare narodne izreke. Ni partiju, dopunjavali smo znanje cijele sedmice. U pokušaju da javnost zadive patriotizmom, žestoko su se obrukale najmanje po dvije iz bivše i buduće vlasti, na lokalnom i državnom nivou.

Skrnavljenje groba crnogorskoga mitropolita Arsenija Plamenca nastavak je anticrnogorskog strateškog djelovanja - presudila je prije kraja istrage Nela Savković-Vukčević. A onda za takav činjenični opis potražila kontekst usklađen sa demokratskom tradicijom depeesa. Nastavljena je, kaže, tradicija ponižavanja crnogorskih svetinja?!

Socijaldemokrate, koje su od svih crnogorskih svetinja efikasno zaštitile samo aerodrome, poštovale su makar pravnu proceduru:

- Očekujemo da će tužilaštvo biti na visini zadatka i da će učiniti sve što je u njegovoj nadležnosti da počinioci tog nedjela budu adekvatno tretirani i u skladu sa zakonom kažnjeni.

A onda su poslale oštru poruku svima koji pokušavaju da ugroze crnogorski identitet i krenule u izbornu kampanju:

- Saizvršiocima u urušavanju temeljnih vrijednosti suverene Crne Gore daćemo adekvatan odgovor na prvom narednom izbornom nadmetanju.

Depees se uzdržao od predizbornih obećanja, ali ne i od crtanja političkog i ljudskog profila sveštenika koji je pod zvaničnom istragom zbog navodnog skrnavljenja groba. Nezvanično, od mase porotnika već je proglašen krivim za uništavanje kulturno-istorijskih spomenika. Čiji status ne zna ni država, a kamoli Jovan Plamenac.

***

Bio je to još jedan mali korak ka jačanju borbene gotovosti Montenegrina nakon poraza istoimene ideologije na izborima. I velika bruka!

Od veljeg rata za partijsku crkvu i pokušaja zauzimanja blic-krigom stotina manastira i crkava, depees je spao na propagandnu bitku povodom jedne nadgrobne ploče.

Sveštenik Jovan Plamenac pomjerio je tu ploču sa ovlašćenjem crkve, ali bez dozvole države. Ne znam kakve će biti posljedice po njega lično, ali zbog jedne koja se već osjeća diljem zajedničke nam domovine - ponudiću mu advokata pro bono.

Dok on nije počeo da traga za insignijama, za vladiku Arsenija ne vjerujem da je znalo više od hiljadu Crnogoraca. E, sad zna bar trista hiljada stanovnika svih vjera i nacija.

Znaju i svi crnogorski arheolozi da nikad nije pronađen nijedan dokaz da je vladika baš u tom grobu. Da tu istinu saopšti, usudio se jedino Mladen Zagarčanin, ostale kolege ćute kao da strahuju od osvete Koza nostre a ne depeesa...

Ako ćemo iskreno kao pred ćivotom, tu i nema drastične razlike.

***

Ludi moji, ovo je ljudnica, što bi rekao najbolji ali nažalost pokojni crnogorski aforističar Veljko Rajković. Ne samo zbog erupcije neznanja povodom groba u barskoj opštini, nego i spomen-ploče u budvanskoj.

- Na uspomenu dolaska hrabre pobjedonosne srpske vojske koja poslije junačkih pobjeda oslobodi Budvu na Mitrovdan 1918 - piše na toj istorijskoj ploči. Iako je istorijska istina drastično drugačija.

Budvu nije oslobodila ni hrabra, ni pobjedonosna, ni srpska, niti bilo koja druga vojska. Nikakve bitke nije ni bilo, zato što je austrougarska vojska napustila taj mali grad nakon što je velika crno-žuta monarhija poražena na svim frontovima. Zbog toga je morala da se povuče i iz većih metropola, poput onih u Srbiji, Vojvodini, Bosni i Hrvatskoj...

Da recentnim zaraćenim stranama ne dižem pritisak citiranjem modernih istoričara, poslužiću se klasikom iz prošlog vijeka i njegovom knjigom "Ujedinjenje Crne Gore i Srbije 1918".

Pri povlačenju austrougarske vojske, jedini kontakt sa njenim trupama na području Crne Gore dogodio se tokom borbi oko Podgorice, 17. i 18. oktobra - objasnio je ne samo Budvanima akademik Dimitrije Vujović još 1962. godine, služeći se istorijskim a ne mitomanskim izvorima.

***

Nijesu mi njegove knjige pri ruci, rado bih bar tri poklonila predsjedniku budvanske opštine. Ne znam na osnovu čega ali - po žaru s kojim govori - izgleda da on stvarno vjeruje kako su srpski heroji "upisani zlatnim slovima u istoriju srpskog naroda i grada Budve".

Po zanosu s kojim je publika slušala njegov opis "oslobodilačke bitke", reklo bi se da je u njoj i lično učestvovao:

- Oni su pred mnogobrojnim i mnogo snažnijim neprijateljem hrabro ustali u odbranu svoga naroda i svoje Budve. Sa ovih prostora je bilo 1.100 dobrovoljaca i mi smo na njih ponosni. Zajedno sa svim narodima sa prostora Balkana, na Mitrovdan izvojevali su pobjedu i pobjedonosno umarširali u ovaj grad i donijeli nama zavjet za budućnost?!

A nije bilo ni neprijatelja, ni pobjedonosnog marša, ni zavjeta za budućnost. Niti se Budvi smiješi baš svijetla s predsjednikom koji je slogan svog koalicionog partnera preokrenuo u - podjele a ne pobjede. Zbog toga što ni u drugom mandatu ne primjećuje da u Budvi žive i Crnogorci i Bošnjaci i Albanci i Hrvati, a za ateiste i agnostike izgleda nikad nije ni čuo.

Izgleda da je u cijeloj priči o navodnom oslobađanju grada nesporan samo jedan podatak: da je tog 8. novembra 1918. i u Budvi bio - Mitrovdan.

***

Tri dana kasnije, ispod spomen-ploče održan je protest onih građana s kojima se njihov predsjednik još nije susreo. I sve bi tu bilo u najboljem demokratskom redu, da su se oni koji znaju da Budvu nije oslobodila nikakva vojska, pa ni srpska, držali najavljene teme - ploče i natpisa na njoj.

Nijesu, nažalost, pa je od časnog Komitskog pokreta i njegovog legendarnog vođe Krsta Zrnova neznaveni "komitski podmladak" napravio - sprdnju.

Da išta znaju o životu, djelu i smrti viteza Crne Gore, okupili bi se ispred zgrade Predsjednika i od svog velikog vođe zahtijevali da pokrene postupak za poništavanje odluke o proglašenju Krsta Popovića ratnim zločincem.

Ali, krhka je nada u njega, još dok je bio samo premijer sve njegove službe o jadu su zabavile sve saradnike da se izvanredna pozorišna drama Momira M. Markovića, "Pogibija Krsta Zrnova", sa briljantnim Petrom Banićevićem - ne odigra više od dva puta. I to im je bilo previše, pa je autor morao pred sudiju...

***

Zato ova patetična priča o vitezu Krstu ostaje besmislena, a njegovo veličanje zakonom zabranjeno, sve dok država Crna Gora ne poništi odluku Državne komisije da on jeste bio ratni zločinac. To što u odluci piše da "nijesu poznate njegove žrtve" može biti melem za oči i dušu svih koji ga poštuju, ali sve ostalo što piše u nastavku mora biti istraženo da bi bilo demantovano ili potvrđeno.

A piše da je "Popović Krsto sklopio sporazum sa komandantom divizije Taro generalom Đinom Pedracolijem, radi vođenja zajedničke borbe protiv Narodno-oslobodilačke vojske". Prema tom sporazumu, "Popović je jedini komandant na teritoriji područnoj italijanskoj diviziji Taro".

Možda je to izmislila OZNA da bi opravdala sebe što ga je ubila? Voljela bih da je tako, ali treba naći dokaze.

Čak i veliki poštovalac lika i djela Krsta Zrnova, istoričar Novak Adžić, kaže da "na osnovu raspoloživih istorijskih izvora, njihovom analizom i tumačenjem može se izvesti makar relativno pouzdani zaključak da je Krsto Popović sarađivao (kolaborirao) sa okupacionim italijanskim i, dijelom, njemačkim vlastima".

Voljela bih da ni to nije istina, i da dijelim Adžićevo uvjerenje da je "to radio u granicama nacionalne časti i dostojanstva, zbog interesa i spašavanja Crne Gore i crnogorskog naroda".

***

Za ono što odmah moraju da urade vođe aktuelnih komitskih pokreta, nijesu potrebni istoričari. Nego samo trunka poštovanja prema Krstu Zrnovu i njegovim zelenašima.

Zbog toga što stvarno treba imati želudac od gvožđa pa ne biti zgađen pjevanjem o zvaničnom crnogorskom junaku po notama - nezvanične četničke himne.

Koji Crnogorac još nije čuo, neka na guglu provjeri kakva će mu se osjećanja probuditi kad se na istu melodiju pjeva "A pred njima vojskovođu čvrsta, Đenerala Popovića Krsta/ Na glavi mu kapa crnogorska, o ramenu puška prekomorska" i "Drma mi se, drma mi se na šubari cveće/ Ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće"...

Ni ova "puška prekomorska" ne budi baš patriotske asocijacije, ali dosta mi je istorije za ovu sedmicu...

P.S. Je li ovo realno, bivša vlast koja je 1989. ustoličena repriziranjem Podgoričke skupštine naprasno je postala muanata na 24. novembar. Pitam se i zbog čega je nova vlast odložila sjednicu parlamenta, makar samo sedam dana, na zahtjev partije koja je budućnost Crne Gore odložila na trideset godina. Kad predsjedava Aleksa Bečić priviđa im se Nikad više osamnaesta. Kad su na isti datum birali Ivana Brajovića htjeli su se zaklet' da se poklapa sa godišnjicom Avnoja. Ali, nije se čudit' haosu u njihovim glavama zbog događaja iz prošlog vijeka, kad se ne sjećaju ni onih od prije dva mjeseca. Kako ono reče odlazeći premijer, neprihvatljivo je i opasno ponašanje nove parlamentarne većine i crkvenih velikodostojnika. Kao da je 6. septembra korona uzela slobodan dan, pa je ponašanje stare većine i njenih velikodostojnika bilo prihvatljivo i bezopasno...

( Ratka Jovanović-Vukotić )