Ana Pajović: Životinje ne znaju za granice

Aktuelna zdravstvena situacija i mjere povodom suzbijanja virusa korona mnoge je natjerala da mjesecima budu zatvoreni. Vrijeme u četiri zida trebalo je kreativno ispuniti, a jedan od načina svakako su drušvene igre.

Igranje online igara često je jedini način zabave među školarcima, pa je veoma bitno da se djeci još od malena pokaže da igra uživo ima daleko više draži, i da je mnogo zabavnija od danas uobičajenih vidova zabave.

Psiholozi tvrde da djeca trebaju što više da igraju društvene igre jer su moćno sredstvo za učenje i razvoj mnogih vještina i kako ne postoji bolji način da mališani provode svoje vreme. Kroz igru, oni usvajaju pojmove o bojama, oblicima, proširuju rječnik, razvijaju logičko mišljenje i takmičarski duh. Usavršavaju koordinaciju oka i spretnost prstiju, zadovoljavaju konkurentske nagone i želju da savladaju nove vještine.

Jedna od prvih društvenih igara koja je namijenjena najmlađima, a mogu je igrati i stariji je igra memorije.

Mnogi stručnjaci koji se bave izučavanjem rada ljudskog mozga složili su se da mališanima treba postavljati zadatke koje treba da riješe, a koji se odnose na aktivnu upotrebu mozga, tj. stvaranje sinapsi između nervnih ćelija. Istraživanja su pokazala da mozak obožava da radi, a da se upravo zahvaljujući igri memorije razvija.

Kada dijete pogodi mjesto parova u igri memorije, ono je srećno i uživa u rezultatima svog razmišljanja. Slike na karticama u igri memorije mogu obuhvatati bukvalno sve pojmove iz svih oblasti života i svijeta koji nas okružuje. Ono što je najvažnije za decu i roditelje, jeste da slike budu pozitivnog karaktera.

Time se vodila i Ana Pajović kada se upustila u projekat “Naš čudesni svijet” u okviru čije edicije je napravila tri igre memorije. U pitanju je autentičan pristup edukativnim sadržajima na temu zaštite životne sredine. Priroda i njeno očuvanje jedna je od gorućih globalnih tema, a Crna Gora je, prema Aninim riječima dom mnogim životinjskim vrstama, od kojih su mnoge rijetke i ugrožene. Zato je kroz ovu ediciju obuhvatila ptice, sisare i leptire, a svi koji budu igrali ovu igricu naučiće nešto novo o njima.

O tome kako je došla na ideju da napravi igru memorije, Pajović za Magazin otkriva:

“Već duže vrijeme razmišljam o idejama i projektima koji će Crnu Goru predstaviti na drugačiji način - u smislu brenda i nacionalnih vrijednosti. Nažalost, uprkos bogatoj kulturi i tradiciji, brojnim elementima koji čine naše nasljeđe, mi još uvijek nijesmo odmakli dalje od crvene boje, grba i državnih kontura i to je ono što nas najčešće jedino i predstavlja. Crna Gora ima mnogo toga da ponudi i sjajnu priliku da radi ono što je nemali broj zemalja uradio - rebrendira sebe. Naše prirodne ljepote i vrste koje sa nama dijele ovaj prostor su jedan od najvažnijih elementa, iako ne jedini. Odlučila sam da moj fokus, a time i doprinos promociji Crne Gore, bude na prirodi - životinje ne znaju za granice, a svi zajedno pripadamo ovom prostoru koji treba očuvati, da bismo mogli da uživamo u njemu i društvu jedni drugih. Ovo su mali koraci, za velike priče koje trebamo raditi zajedno. I zato me posebno raduje što postoje programi kao što je Kreativna Crna Gora - platforma kroz koju Ministarstvo kulture svake godine pomaže projekte koji na kreativan način promovišu nacionalne vrijednosti “, ističe u intervjuu za “Vijesti” Pajović.

S obzirom na to da se ovakve društvene igre preporučuju za uzrast od neke četiri godine, za koji uzrast su namijenjene Vaše igrice?

Igre memorije - Ptice, Sisari i Leptiri Crne Gore su, prije svega, namijenjene djeci svih uzrasta, ali i svima ostalima koji uživaju u razgovoru, društvenim igrama i u sticanju novih znanja. Idealne su kako za zabavu u kolektivima kao što su igraonice ili vrtići, tako i za druženje u porodičnoj atmosferi.

Sem sličica, da li igra memorije sadrži i neke informacije o vrstama životinja u Crnoj Gori?

Uz kartice, 54 njih, tačnije 27 pojmova u paru, u toj maloj čarobnoj kutiji nalazi se i edukativna brošura. S obzirom na to da živimo u dobu kad se sve manje čita, tako je i pružanje informacije trebalo prilagoditi savremenim navikama. U toj jednostavnoj brošuri svakoj vrsti je posvećeno nekoliko redaka. U pitanju su kratke i koncizne informacije, pa će djeca, nakon što nauče da prepoznaju pojmove, moći dodatno da pročitaju još nešto o njima, saznaće čime se hrane, gdje žive i kakve su im životne navike.

Na ovaj način željeli ste da podignete svijest o očuvanju životne sredine. Koliko je bitno da djecu od malena učimo tome?

Igrica je napravljena sa ciljem da podigne svijest, ne samo mališana već i starijih od kojih mališani u ovom edukativnom procesu često i zavise - dakle roditelja, članova porodice, učiteljica, vaspitačica i svih onih koji ih uvode u ove važne teme. Odrasla sam u Švedskoj, u jednom sasvim drugačijem ambijentu koji je podrazumijevao svakodnevni boravak u prirodi i šumi, bez obzira na vremenske prilike, a djecu podižem u sredini u kojoj kroz obrazovni sistem gotovo uopšte nemaju kontakta sa prirodom. Majka sam dva dječaka školskog uzrasta i kroz tu ulogu se nerijetko uključim u gradivo koje obrađuju. Koliko me raduju mogućnosti koje oni sada imaju, ako uporedimo sa periodom našeg školovanja, toliko me rastuži činjenica da se neke jako važne informacije pretrčavaju ili im se ne posvećuje dovoljno pažnje. Jedna od njih je očuvanje životne sredine. Ako od malih nogu djecu upoznajemo sa bićima sa kojima dijelimo prostor i od kojih jednako zavisimo kao i oni od nas, uradili smo dobar posao na održivom razvoju ekološke države, što je Crna Gora za sada samo deklarativno na papiru. Izleti se danas svode na odlaske u bioskop, a škole u prirodi su sve - samo ne škole u prirodi. Promjene koje su neophodne moraju biti rezultat djelovanja, ne samo sistema, već i nas pojedinaca - povratak prirodi, borba za zdravu životnu sredinu i njeno dugoročno očuvanje su na svima nama. I to je jedini način da ostavimo budućim generacijama ono čime se, rekla bih ipak deklarativno, najviše ponosimo - divlju crnogorsku ljepotu.

Koliko ste radili na ovom projektu, hoće li biti još igrica iz ove edicije. Jeste li i sami, istraživajući saznali nešto što do tada nijeste znali?

Na ovom projektu radilo se skoro godinu dana, od ilustracija do prikupljanja informacija, kasnije pripreme za štampu i izrade; sveukupno, ovo je jedno dragocjeno iskustvo koje je donijelo nova saznanja. Nastavak projekta će se sigurno desiti, ali, uprkos sjajnim reakcijama, još uvijek je rano govoriti o detaljima.

Jeste li i sami ljubitelj društvenih igrica i koje su Vam omiljene?

Omiljene su mi one najjednostavnije u koje svakako spada i igra memorije. Dan danas čuvam svoju omiljenu igru memorije iz djetinjstva, a koja se ticala švedskih nacionalnih jela, i u koju su Šveđani između ostalog uvrstili i kebab, prepoznajući ga kao integralni dio svoje kulture, premda je došao sa istoka. Bogatstvo jedne države i društva je upravo u različitostima, a priroda je sama po sebi satkana od kontrasta - to je moja vječna inspiracija.

Gdje se može naći igra memorije i da li je edicija ogranicena? Ako bude interesovanja, hoćete li ista biti doštampana?

Igrice memorije se trenutno mogu naći u knjižari “Mamut” u šoping molu Delta City i rezervisati putem web sajta www.studioribizla.me. Već u prvim danima nakon lansiranja igrice napravljeno je nekoliko partnerstava u cilju širenja priče, i radujem se da uskoro podijelim i te detalje. U studiju “Ribizla”, pored redovnih dnevnih obaveza, uvijek nađemo vrijeme za nove kreativne iskorake.

( Marija Vasić )