Crna Gora - 365 dana turizma

Konačno smo dočekali da o crnogorskom turizmu govorimo sa aspekta zdrave privredne grane od koje zavisi razvojna supstanca Crne Gore.

Za proizvod koji nudimo tržištu, koristimo našu sirovinu, naš prirodni material, koji u zavisnosti kako ga upakujemo, ima ponudu i, što je najvažnije, tražnju.

Ko nije u stanju da odradi posao kako treba, prodaje sirovinu, malo spretniji - poluproizvod. Ali, na svu sreću, sve više se javljaju oni koji nude gotovi turistički proiz vod.

Primjese koje dodajemo, u zavisnosti od kvaliteta, odnose se na zvjezdice, diverzifikovani proizvod, tehničku opremljenost, marketinško-promotivne aktivnosti.

Ne manje bitno u lancu stvaranja i plasiranja turističkog proizvoda je kadrovska struktura edukovana na savremenim turističkim dostignućima.

Ima primjera da je uvezen menadžment, odnosno da koristimo stranu pamet. Privatizacija je učinila da mnoga hotelska preduzeća koriste našu sirovinu i nižu radnu snagu, a ostalo je sve sa strane.

Proizvod je raznovrstan, ima ga za svakoga pomalo, a što je najvažnije od - svakoga se ponešto i uzme. I svi ponešto zarade.

Još smo daleko od poželjnog stanja u turizmu, ali smo odmakli i od dugogodišnje letargije i tavorenja na jednom mjestu. Točak se pokrenuo, valjda ga nećemo zaustavljati.

Stanje je, iz godinu u godinu, sve bolje. Uvijek se može naći kako i zašto, ali se od toga ne živi. Da li se može bolje? DA!

Živi se od zarade, a kako će se živjeti zavisi od turističkog kolača, i koliko će gostiju dobiti osmijeh i tacnu-poslužavnik sa širokom lepezom domaće ponude. Gosti tokom godine dolaze - odlaze. (Tek) Kada turisti odlaze zadovoljni, možemo se zapitati: Da li nam se standard popravlja? Da li nam se rad isplatio? Na kraju, da li je zadovoljan, vlasnik, direktor, radnik, taksista, policajac, mesar, buregdžija?...

Zvanični podaci pokazuju značajan napredak u odnosu na prethodne godine.

Sa ekonomskog aspekta, zahvaljujući turizmu, finansijski smo jači. Perpsektiva Crne Gore se nazire kroz turističke potencijale, dok je od ostalih slaba vajda.

Danas je turizam za Crnu Goru Nojeva barka. Crna Gora se mora ukrcati i otploviti ka svjetskim vodama turizma. U suprotnom, nema nam napretka. Odlaganje donosi neizvjesnost. Svjetska mašinerija ne miruje. Svakim danom javljaju se nove destinacije. Da ne bude kasno, učimo se na greškama i ne ponavljajmo ih. CG mora uhvatiti priključak sa EU.

Kada se razmatra ekonomska sigurnost CG, pitanja iz domena poslovanja turističkog sektora su dominantna. Kako? Jednostavno, lanac koji opslužuje turizam je tako širok i, ako izuzmemo repro-lanac oko proizvodnje aluminijuma, energetike, teško se može naći tako moćna industrija...

Ukupni rezultati i ostvareni efekti u turizmu zavisi od broja posjetilaca i ostvarenih noćenja. Finansijska, potrošačka moć turista se iskazuje kroz ponudu i potrošnju. Ostvareni fizički rezulati za sezonu, odnosno godinu, znaju se. Zvanični rezultati (fizički pokazatelji) su iskazani od strane MONSTAT-a i to su oni koji su prošli kroz statističke upitnike.

Ekonomski rezultati (finansijski) se dobijaju obradom fizičkih pokazatelja. Podaci koji se prezentuju su aproksimativni - što bi bilo kad bi bilo. Računovodstvo je zahtjevna disciplina, traži mnogo tačnih, podataka, analizu, da bi se dobilo pravo stanje. Sve kroz knjige mora proći, u bilanse ući i kroz poreze, doprinose, prihode, rashode, izaći. Zna se, profit je cilj.

Zato se postavlja pitanje - na osnovu kojih pokazatelja će se znati kako je CG turistički poslovala? Svaka firma ima informaciju o poslovanju - za sebe i za druge. To isto važi i za izdavaoce privatnog smještaja, plaža, ležaljki, suncobrana...sladoleda. Na bazi tih rezulatata koncipiraće se naredne aktivnosti.

Zašto? Finansijski pokazatelji koje procjenjuje CBCG odnose se na prihode od turizma ostvarene u određenom vremenskom intervalu, na bazi fizičkih pokazatelja dobijenih ize MONSTAT-a, koji su precizni onoliko koliko se redovno i tačno dostavljaju iz zvaničnih kolektivnih smještajnih objekata. Hotelski smještaj se evidentira (?) a za ostalo (vanpansionska potrošnja) se pretpostavlja. Ali, postavlja se pitanje, što je sa individualnim smještajem, kojeg ima zvanično više od kolektivnog? A nezvanično…

Kada su u pitanju fizički pokazatelji, znamo da se procenat neprijavljenih gostiju kreće od 20 do 50 procenata. S druge strane, finansijski rezultati se dobijaju kada se procijeni prosječna cijena smještaja u hotelima za domaćeg odnosno stranog gosta i prosječna dnevna potrošnja domaćeg, odnosno stranog gosta i pomnoži sa ostvarenim brojem noćenja.

Sve to upućuje na nepreciznost konačnih podataka. Približna tačnost legalnog poslovanja može se iskazati kroz protok novca preko računa, ako prihvatamo činjenicu da se računovodstveno mora sve evidentirati kroz poslovne račune u bankama. Međutim, i tu moramo zastati i prihvatiti realnost da u CG i dalje postoji siva ekonomija koja barata sa ne malom količinom kapitala.

Po riječima odgovornih, u 2017. prihod (?) od turizma će iznositi 900 miliona. Ima li tih novčanih sredstava na računima turističkih preduzeća, agencija, preduzetnika, preko kojih ćemo potvrditi navode. Nema. Đe su pare?

Na primjer, kako objasniti da mali ugostiteljski objekat, u koji slabo ko ulazi, prijavljuje veći prihod od velikog hotela koji bilježi visoku popunjenost. Anomalije su kod prvog ili drugog subjekta, ili kod oba.

Da satelitom-dronom brojimo turiste ne bismo pogodili pravu cifru.

To je, uostalom, problem i mnogo organizovanijih turističkih zemalja. (Procenat oscilacije u dobro organirovanim turističkim društvima je od 10 do 15%)...

Da nam je slaba evidencija na prostoru govori i ovaj primjer: podaci (katastarski) kažu da je u zaleđu Velike plaže - Ulcinj livada, pašnjak. Dok stojim na toj katastarskoj poziciji (parcelama) i gledam u papir sa skicom, oko mene zgrade, hoteli, vikendice. Ko je i kad promijenio namjenu? Ko je i od koga kupio zemlju, platio državi - opštini obaveze? Ko je i od koga uzeo građevinske dozvole? Kad je primljen objekat i dat na upotrebu?

Postoje direktni i indirektni prihodi od turizma. Oni se iskazuju u satelitskoj metodi obračuna prihoda, da bi se iskazalo pravo svjetlo (vrednovanja) turizma. Jedni i drugi su uzročno-posljedično vezani.

Slično je i kada je u pitanju zavisnost građana CG od turizma. Postoje oni koji su direktno vezani za turizam (hotelijeri, restorateri, TA, radnici na plažama...); oni koji su indirektno vezani za turizam (prevoznici, trgovina, poljoprivreda, kultura...) i oni čiji standard zavisi od prihoda iz turizma (učenici, studenti, penzioneri, zdravstvene, obrazovne ustanove...).

Danas se sve, ukoliko nije humanitarna aktivnost, mjeri kroz profit. Zato mi se čini da od odgovora sljedeća pitanja zavisi naša budućnost:

Da li država i opštine rade sve za stvaranje poslovnog ambijenta u turističkom sektoru?

Da li su opština i država zadovoljni prihodima od poreza, taksi, doprinosa?

Da li su zadovoljni svojim profitom vlasnik, upravljačka struktura?

Da li su zadovoljni radnici, koji su i dalje na dnu ljestvice po primanjima?

Da li su uslugama, cijenama, programom,... odnosno turističkim proizvodom zadovoljni gosti?

Autor je glavni urednik magazina "Putovanja"

( Vlatko Mihailović )