Trgovci ljudskim nesrećama ili istjerivači đavola?
Bjelopoljski imam Mirsad Burdžović za “Vijesti” je rekao da smatra da je pravljenje amajlija loša praksa, jer vjeruje da ljudima pomaže Bog, a ne papirići, ma šta da piše u njima. Orahovac tvrdi da istjeruje džine molitvom, neke hodže gataju u pileći batak...
Psihički poremećaji, noćne more, neuzvraćena ljubav, strecanje u snu, sterilitet, psorijaza, invaliditet, nesanica... sve to navodno liječe hodže i sveštenici istjerivanjem đavola iz oboljelog.
Osim egzorcizma, rasprostranjeno je i liječenje amajlijama, zapisima, travama, čajevima, uljem, skidanje mađija...
Sociolog religije Vladimir Bakrač rekao je “Vijestima” da narodno predanje kaže da “bez nevolje nema bogomolje”.
“Što je ujedno objašnjenje zašto ljudi, u teškim životnim trenucima, spas traže u vjerskim institucijama”.
“Vijesti” su istraživale kako prolaze oni koji pomoć umjesto kod ljekara potraže u crkvi ili džamiji, ali i zbog čega tamo odlaze.
Tokom istraživanja došli smo do zapisa, dobijenih od hodža, u kojima, prema tvrdnjama poznavalaca islamske religije nema ni slova iz Kurana. Objašnjeno je da takve zapise pišu oni koji koriste ljudsku nesreću i za to im još uzmu novac, lažno se predstavljajući kao hodže, derviši...
Jedinstven slučaj ipak je “gatanje u pileći batak”!
To navodno radi Salih Dacić, tvrdi njegov kolega hodža.
“Vijesti” nijesu uspjele da dođu do Dacića. Njegov sin Džemo Dacić rekao je da mu otac gata u olovo i pravi zapise. Tvrdi da za gledanje u batak nije čuo.
Zaprijetio je tužbom ukoliko se objave neistine o njegovom ocu, ističući da je visoki funkcioner Islamske zajednice.
Reis Islamske zajednice Rifat Fejzić nije odgovorio “Vijestima” da li hodže imaju njegovu i dozvolu Islamske zajednice da pišu zapise, prave amajlije i istjeruju džine (đavole).
Mišljenje sagovornika koji su tražili pomoć u bogomoljama je podijeljeno - dok ih jedni nazivaju šarlatanima, lopovima, prevarantima koji im samo uzimaju novac, za druge su čudotvorci.
Činjenica je, međutim, da je svima lakše da za sopstvenu nesreću ili neuspjeh okrive nekog drugog, a tu im hodže pomažu ubjeđujući ih da su opsjednuti đavolima ili da su sihre (mađije) na njih.
Ekipa “Vijesti” sredinom decembra prisustvovala je rukji u džamiji u tuškom zaseoku Vladne.
Hodža Ferid Orahovac satima je, iza paravana, pojedinačno razgovarao sa svakim od više od sto ljudi koji su došlo da se mole i traže spas.
Većina njih iza paravana je dobijala ceduljicu, nakon čega su izlazili iz džamije i vraćali se sa “terapijom” koju su kupovali u automobilu parkiranom iza džamije - čajevi, ulje... Prema saznanjima “Vijesti”, terapije plaćaju od 20 do 50 eura, a neki ih dobijaju i besplatno.
Kada su svi prošli individualne razgovore, Orahovac je rekao da zatvore oči i slušaju molitvu, a on je šetao između ljudi načičkanih u džamiji.
Gluma ili đavolja posla?
Nekoliko žena grupisalo se u desnom uglu džamije. Počele su da vrište, padaju na pod, igraju kolo... Jedna od njih puzala je i vikala “zašto ne Milunku nego mene”. U prvom redu do vrata muškarac kom je bilo loše tokom rukje, iza njega još jedan. U lijevom uglu džamije žena iz Austrije, navodno opsjednuta đavolom.
Najupečatljiviji primjer bila je Nikšićanka, koja je sa majkom došla da traži pomoć, a koja se liječi u psihijatrijskoj klinici. Njeni krici prolamali su se džamijom. Umirila se kada je utihnuo razglas sa kog su puštane molitve. Orahovac im je rekao da moraju doći opet.
Na kraju rukje, Orahovac je “džina istjerao” iz jedne od ženskih osoba grupisanih u desnom uglu. Njena majka sve vrijeme igrala je, vrištala, vikala na novinara. Pacijenti Orahovca “Vijestima” su kasnije ispričali da je grupica žena, koja je u džamiji bila najbučnija, godinama prisutna na rukjama i da hodža konstantno iz njih “istjeruje” đavole, odnosno da su za to zadužene.
Orahovac je to negirao. Objasnio je da tokom seanse uči Kur'an, kako bi se zla duhovna bića koja prouzrokuju brojna oboljenja ili nedaće uplašila i tresući od straha i snage Allahovih riječi, napustila dotično tijelo.
Tvrdi da iste osobe dolaze više puta kod njega nakon nekoliko godina neuspjelih medicinskih intervencija:
“Jer da su se istom izliječili ne bi imali potrebe. Medicini treba zahvaliti, nikako zamjeriti, jer se dugo trudila da pomogne. Nije kriv onaj stručni doktor koji se nesebično zalaže, jer razlog neuspjeha ili trajanja možda leži u džinu koji je uzročnik bolesti, pa tako i trajanje liječenja Kur'anskom rukjom, zavisi od više faktora pa i od pokornosti posjetioca, od kojeg Bog traži ispunjenje određenih vjerskih odredbi”, objasnio je Orahovac.
Hodža ističe da se tada postepeno stiču uslovi da Bog pomogne:
“Kur'an je lijek i uputa onima koji vjeruju i koji se iskreno u Boga pouzdaju (Kur'an-Fussilet:44)”.
Džini nevjernici
Orahovac objašnjava da kod njega najčešće dolaze zbog svih psihosomatskih oboljenja, ali i ostalih životnih neuspjeha, koje prouzrokuju džini nevjernici samostalnim napadom, ili posredstvom magije i uroka.
Tvrdi da su mu prije otprilike tri godine, iz SAD-a doveli desetogodišnjeg paralizovanog dječaka, koji je bio u fazi umiranja, kog je izliječio molitvom.
“Od Enesa ibnu Malika r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.w.s., kazao da se uči Kur'anska rukja i protiv sihra,(magija), džina (uroka), ujeda zmije, akrepa, te čireva na slabinama'. Da nam se ništa drugo od radosnih trenutaka u životu nije desilo, dovoljno nam je što se našim angažmanom, a moćima božjih riječi, spasi život njihovog sina jedinca”, rekao je Orahovac.
Nije konkretno odgovorio da li je nadriljekarstvo to što ljudima daje ljekove, već objasnio da se od nedavno i kod nas pojavljuju određeni prirodni lijekovi koje je prihvatila konvencionalna medicina i koji su dostupni u apotekama širom zemlje:
“Kao što je npr. čurokotovo ulje o čijoj je vrijednosti Božiji Poslanik govorio još prije 14 i po vijekova, kada je rekao: 'To je lijek za sve bolesti, izuzev za smrt'.(Buhari)”, kazao je Orahovac i nabrojao što se liječi tim uljem.
Nije precizirao ni koliko ljudi plaćaju njegov tretman i ko dobija taj novac. Umjesto toga pojasnio je da dozvolu uzimanja naknade za učenje rukje ispravnim smatrali šejh Ibn Baz, (Medžmu'ul fetava Ibn Baz 19/338), Usejmin, (stalna komisija za fetve) i drugi, ali i Božji Poslanik.
“Shodno ovom saznanju oni imami, kao vjerski službenici IZCG, u zavisnosti od načina na koji se bave iscjeljivanjem ljudi, koriste ovu vjersku dozvolu uzimanja nadoknade”.
Odgovarajući na pitanja da li su oni koji pišu amajlije sihirbazi, objasnio je da to ne može biti onaj koji uči ili piše božje riječi, na način kako ih je Poslanik podučio.
“Sihirbazi su oni koji moraju prethodno postati nevjernici, koji pišu šejtanske formule, kojima obolijevaju druge, razdvajaju roditelje od djece, muža od žene, izazivaju ljubav, mržnju, privide, ludilo, bezvoljnost, krvarenje i čine nered po zemlji uz pomoć šejtana, kao što Gospodar nebesa i zemlje kaže: '...šejtani su nevjernici, koji podučavaju ljude sihru... od kojih uče kako da razdvoje muža od žene'... (Kur'an-Bekare 102). A Božiji Poslanik s.a.w.s. kaže: 'Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je Bog objavio i ne prima mu se molitva četrdeset dana" (Muslim)”, rekao je Orahovac.
Kuran dozvoljava zapise?
Dugogodišnji podgorički muftija Jusuf Đoković objasnio je da piše zapise i da mu za to ne treba dozvola IZ, jer dozvolu imaju u Kuranu, ali da rijetko daje amajlije.
“Obraćajte mi se, odazivam se - to je tekst iz Kurana. Objavljujemo iz Kurana ono što je lijek za vjernike, ne kaže za muslimane, nego vjernike. To je uopštena božja rečenica”, objašnjava Đoković.
Dodao je da on ne gata, već upotrebljava Božju riječ kao lijek, ali da nikome ne daje nikakve garancije.
“Dolaze zbog psihičkihi tjelesnih bolesti, neko nema mira, ne može da spava i tu ima uticaja vanjske sile, mi ih zovemo džini... Nema čovjeka koji kod mene dolazi, kog ne pitam da li je bio kod ljekara, to mi je obaveza. Svako traži lijek onamo gdje može da ga nađe. Na stotine ljudi su mi se zahvalile, nikada nisam imao problem”, rekao je on.
Objasnio je da ima pravo da naplaćuje, ali da nekada ljudi ostavljaju sami novac.
“To zavisi od načina rada, od 20 do 50 eura”, rekao je on.
Bjelopoljski imam Mirsad Burdžović za “Vijesti” je rekao da smatra da je pravljenje amajlija loša praksa.
“Zato što kao imam vjerujem da ljudima pomaže Bog, a ne papirići, ma šta da piše na njima. Nisam adresa na kojoj iko može dobiti amajliju niti bilo što slično, a i ne bavim se liječenjem Kuranom”, rekao je Burdžović.
Bokokotorski imam Meho Martinović tvrdi da ni on ne pravi amajlije niti pravi zapise.
“I Biblija i Kuran govore, a to je činjenica je da je čovjek i tjelesno i duševno biće. Duša se ne liječi medovim mlijekom, nego tijelo, a Muhamed je rekao da je Kuran kao lijek... Da skratim, prvo kod doktora pa kod hodže. Dovoljna je molitva... Bog je taj koji pomaže, koji se smiluje vašim molitvama i dovama, a ne ja kao imam ili neki hodža”, rekao je Martinović.
Dodao je da su talismani haram (grijeh) ako ne sadrže riječi iz Kurana:
“Ljudi se danas bave svim i svačim, često se neko predstavlja da je hodža i daje amajlije, a od toga nema ni h od hodže”.
“Vijesti” nijesu uspjele da stupe u kontakt Seadom Jasavićem, za kog njegove kolege tvrde da takođe “istrjeruje džine”.
Profesor Bakrač istakao je da u vremenima koja obiluju društvenim ili duševnim konvulzijama, ne treba da čudi činjenica, zašto ljudi duhovni spas traže u vjerskim institucijama, bilo da je riječ o crkvama, džamijama, itd.
Profesor Bakrač objasnio je i zbog čega, umjesto od ljekara, ljudi spas traže od sveštenika:
“Medicinski ili naučni iskazi mogu da budu, dakako, u koliziji sa religijskim. Iako, priznajem, medicina nema uvijek spreman i spretan odgovor na duševne tegobe pojedinca. Kada medicinski iskazi zaćute, čovjek traga za iracionalnim, naučno neobjašnjivim pojavama i metodama, kakav je, uostalom i egzorcizam”, kazao je Bakrač.
Objasnio je da je religija odgovor na izazove koji se ne mogu objasniti, razumjeti i kontrolisati na uobičajan način.
“U duhovnim ili duševnim krizama, ljudi mogu da traže rješenje u različitim sistemima vjerovanja i vrijednosti. Kada svetovne institucije nijesu od koristi, ljudi se okreću svetim, koristeći ih kao posljednju šansu u rješavanju svojih problema... Pojave poput egzorcizma teško su shvatljive i prihvatljive tipu vjernika koji ne prihvata sve što vjera uči, vjerski dremljivim licima ili ljudima koji tragaju za racionalnim i naučnim objašnjenjem i iskazima”, rekao je Bakrač.
Zapis pisan šiframa, zvjezdicama ili crticama nije pisan u ime Boga
Osim od hodža, ljudi pomoć traže od derviša, kojima se obraćaju zbog istih problema.
Jedan od njih, Sabahudin Šeki Šemović objasnio je “Vijestima” da je on šejh sveštenik derviškog reda - vrhunsko tijelo na duhovnom putu.
"Ko zna što je duhovni put i ko želi da ide tim putem mora biti obrazovan za to. Derviši pripadaju sufizmu ili tesavaufu, to je nauka koja se bavi odgojem duše”, kazao je on.
Objasnio je da derviši nijesu astrolozi, numerolozi, travari, magovi ni vidovnjaci, već ljudi posvećeni Bogu.
Kazao je da je on šejh - učitelj derviša, a da su derviši islamski mistici.
“Pored mojih derviških rituala, koji se sastoje od učenja Kurana, liječenja uljem i medom, zikrom, pišem i zapise i vjerujem u božje riječi koje su tu zapisane”, objasnio je on.
Dodao je da nijedan zapis koji nije pisan Kuranom već šiframa, crticama, zvjezdicama...nije pisan u ime Boga.
Na pitanje “Vijesti” ko sve i zbog čega dolazi kod njega i da li je pomogao svima koji su dolazili, kazao je da mogu doći svi:
“Pomoći mogu samo onima koji su za mene, koji nisu pomoć mogu potražiti u zdravstvenoj ustanovi”, rekao je Šemović.
Objasnio je da smatra da je nošenje zapisa kuranskih ajeta dozvoljeno ako se onaj ko ih nosi pridržava pravila.
Derviš iz Ulcinja Fadil Pelinku kazao je “Vijestima” da kod njega dolaze ljudi sa raznim problemima.“Dolaze i kažu uvijek imam neke probleme i ne znam šta mi je. Dolaze oni koji se plaše noću, imaju strah, urok, crnu magiju, demone... Tradicija koju sam naslijedio stara je 350 godina”, kazao je Pelinku.
Rekao je da ljudima daje zapise iz svete knjige i da to nema cijenu, već da mu daju koliko imaju - od pet do 20 eura.
Njegov sugrađanin Ćerem Kanaći, derviš, rekao je da mu je od oca ostalo u amanet da liječi ljude.
“Bog zna ko ima moći ko nema, meni je glavno da ne zloupotrebljavam svoje znanje... Grijeh je lagati, zloupotrebljavati i ne pomoći onom ko traži pomoć”, rekao je Kanaći.
Dodao je da piše amajlije ako je to potrebno.
“Vijesti” nijesu uspjele da stupe u kontakt sa dervišom Elezom Telićem, čiji zapis dužine dva metra je dostavljen redakciji.
Bakrač: Proroci pouzdan znak da u društvu nešto nije u redu
Profesor Vladimir Bakrač “Vijestima” je rekao da nije siguran da je egzorcizam masovna pojava, ali da jeste društveno prisutan.
“Sama pojava proroka, pouzdan je znak da u društvu nešto nije u redu. Isto tako, pojava iscjelitelja, pouzdan je znak da je sve više pojedinaca koji duševni lijek traže u religijskim institucijama. Ako bi bilo sve kako treba, onda ne bi bilo potrebe za iscjeliteljem ili prorocima. Jedna od takvih pojava, dakako, jeste i egzorcizam (zaposjednutost demonom) dar ili vještina u istjerivanju demona, ili, kako bi to u crkvi nazvali - 'đavoimanost'. Dakle, da ljudi traže spas od duševnih nevolja u crkvama, džamijama, i sl. nije senzacionalizam, budući da je riječ o pojavi koja je inkorporirana sa religijom i koja datira od najranijih vremena”, kazao je Bakrač.
Objasnio je da legitimitet i legalitet da vrši egzorcizam hrišćanska crkva nalazi u Novom zavjetu, koji obiluje primjerima gdje Isus Hristos istjeruje demonske sile i liječi bolesne.
Džomić: Ljudi iz neznanja traže utjehu tamo gdje je ne mogu naći
O egzorcizmu je za “Vijesti” pričao i protojerej Velibor Džomić, upozoravajući da ničija muka te vrste ne smije da se zloupotrebljava niti da bude predmet bilo kakve trgovine.
“Od svih švercova najgori je duhovni šverc koji je nažalost danas prisutan, kojima su iz neznanja izloženi mnogi ljudi, pa traže utjehu tamo gdje ne mogu da je nađu. Nažalost, njihova muka je posle takvih naopakih lutanja postaje sve veća”, rekao je Džomić.
Objasnio je da duhovni svijet zaista postoji i da je u pitanju sudar svjetova.
Dodao je da molitve za one koje muče nečisti duhovi mogu da čitaju samo pravoslavni sveštenici i da ima primjera da su ljudi zaposjednuti demonskim silama, ali da oni nisu česti.
“Nisu ni u ono vrijeme bili toliko česti. Ali u svakom slučaju desi se, naročito kod velikih svetinja, kao u Jerusalimu, kod ćivota Svetog Vasilija Ostroškog, ljudi traže u nevolji isceljenje i utjehu i oslobođenje od nečistih sila i samo blagodeću i milošću božjom, molitvom i sveštenika i onoga koji ima taj problem i onih njegovih najmilijih Gospod može da se smiluje da te ljude duhovno zaštiti od uticaja demonskih sila”, rekao je Džomić.
Dodao je pravoslavni hrišćani nikada nisu uzimali zapise niti se bavili tim stvarima, već da je to “došlo u ovo vrijeme”.
Ne znam kako IZ gleda na te pojave, a smatram da je neophodno da se izjasni uopšte o tim stvarima i svemu što se događa. Mislim da svi zajedno treba da budemo odgovorni i svjesni da se životni, zdravstveni i duhovni problemi ljudi ne smiju koristiti, a posebno zloupotrebljavati na bilo koji način, koji je danas vidjljiv”, rekao je Džomić.
Galerija
( Jelena Jovanović )