Kasumović: Volim da zamrznem momenat u vremenu i podijelim ga sa drugima

Višedecenijska tužna situacija na kulturnoj sceni u Crnoj Gori čini da malo ko ima hrabrosti da se opredijeli za umjetnički poziv. Ko zna koliko je glumaca, pisaca, muzičara, slikara među nama za koje nikada nećemo saznati, čiji talenat nikad neće isplivati na površinu jer su se odlučili da prije svega iz ekonomskih motiva krenu nekim drugim životnim putem.

Pritisak je prisutan još na porodičnom nivou, nerijetko čujemo da su nečiji roditelji zabrinuti kada im se dijete odluči da se za život bavi umjetnošću, u našim uslovima to djeluje kao gotovo nenormalan izbor jer ne garantuje hranu na stolu svaki dan. Tako mnogi unutrašnjeg umjetnika zarobe u sebi i kasnije i zaborave.

Ekonomski i egzistencijalni izazovi još su veći na sjeveru Crne Gore, odakle dolazi Dženana Kasumović, kako kaže za sebe - “umjetnička duša zarobljena u tijelu pravnice”, koja ipak nije željela da potpuno uguši taj svoj umjetnički impuls kao neki, već se bori za njega kad god može. Produkt su njene fotografije koje se mogu vidjeti na web sajtu www.dzenana.me koji svjedoči o njenom talentu, kao i na Instagram profilu @dzena_photography, a osim toga mlada Bjelopoljka bavi se crtanjem i nada se da će u narednom periodu proširiti još više svoje polje djelovanja, o čemu je i pričala za “Vijesti”.

Kad si počela da se baviš fotografijom i kako, što je uticalo da se zaljubiš u tu umjetnost, što te najviše privlači kod nje?

Fotografijom sam počela da se bavim prije 4 godine, diletantski. Tetka, kao osoba koja se dugi niz godina bavila fotografijom je primijetila moj smisao za istu i jako me podsticala da se oprobam na tom polju. U početku se sve svodilo na par fotografija snimljenih kamerom mobilnog telefona, jer je to jedini aparat koji sam imala. Potom sam odlučila da ih podijelim na Instagram aplikaciji. Ljudi koji bi vidjeli moj rad bili su oduševljeni što me je inspirisalo da nastavim i dalje da fotografišem. Mislili su da je to moja profesija i ozbiljno su shvatili moj rad tako da je strast za fotografijom rasla sve više. Činjenica da jedan momenat možemo “zamrznuti” za sva vremena kao i pružiti mogućnost da drugi vide nešto mojim očima, tj. onako kako ja vidim kroz objektiv je ono što me privlači kod ove vrste umjetnosti.

Osim toga i crtaš?

Da, bavim se i crtanjem. To je takođe nešto u čemu jako uživam. Volim jako grafiku, a svoj stil crtanja bih svrstala negdje između karikature i stripa. Radove nažalost nisam imala priliku da promovišem do sada.

Gdje najviše pronalaziš inspiraciju, kakve teme preovladavaju tvojim fotografijama?

Kao veliki avanturista volim da sam stalno u pokretu i da istražujem mnogo, tako da inspiraciju za fotografiju pronalazim na svakom koraku. Volim kada momenat “uhvatim” koincidentno i kada fotografija ima priču. Generalno volim da fotografišem ono što mi “zapadne” za oko, tako da je tema pregršt. Na mom sajtu mogu se vidjeti fotografije prirode, životinja, makro fotografija, portreti i autoportreti, ulična fotografija i kreativna fotografija...

Kakvi su uopšte uslovi za bavljenje ovim umjetnostima na sjeveru Crnu Gore?

Što se tiče uslova za bavljenje fotografijom, na sjeveru gdje trenutno živim uslovi su najiskrenije nikakvi. Živimo u maloj sredini, bez prosperiteta i velikih mogućnosti ali velikog konzervatizma i ovaj vid umjetnosti se i ne cijeni toliko.

Čime se inače baviš u životu pored toga, je li ti fotografija samo hobi ili bi voljela ozbiljne da se baviš time?

Za sebe volim da kažem da sam “umjetnička duša zarobljena u tijelu pravnice”. Po struci sam diplomirana pravnica, ali ljubav prema fotografiji je prevagnula. U budućnosti bih voljela i te kako da nastavim da se bavim ovim poslom, profesionalno. Nemam konkretnih planova po tom pitanju, ali svakako da ću težiti da predstavim svoje radove i ljubav prema fotografiji gdje mi se pruži prilika.

Kakav ti je bio proces učenja kako da rukuješ sa aparatom i da postigneš ono što želiš, od koga i kako si učila budući da si praktično samouka?

Proces nije bio jednostavan uzimajući u obzir da nikada ranije nisam rukovala foto aparatom. Jedan “profesionalni” aparat je izuzetno skup, a da ne pričam o komplet opremi i ja nisam mogla sebi da ga priuštim. Ali, imala sam sreću da moj rad pokažem predstavniku Nevladine organizacije “ Multimedijal Montenegro” sa sjedištem u mom rodnom gradu koji se profesionalno bavi fotografijom i isti mi je ustupio svoj aparat (što izuzetno cijenim) kako bih ovladala tehnikom profesionalne kamere. Sticajem okolnosti sam u istom periodu završila i obuku za “Fotografiju, web design i web development” preko projekta za mlade čiji je inicijator Željko Đukić.

Imaš li neke uzore što se tiče poznatijih fotografa, ljude koji su te inspirisali i uticali na tebe stilski?

Imala sam priliku preko dokumentarnog programa i magazina da pogledam radove Džoela Sartorea i Stiva Mekarija kojima se jako divim, kao i Džozefa Sudeka (Joseph Sudek) za koga sam prvi put čula kada su neke od mojih radova uporedili sa njegovim što mi je jako imponovalo.

Kako izgleda tvoj “radni dan” kad je u pitanju fotografija, da li te odjednom uhvati inspiracija pa uzmeš da fotografišeš nešto što zapaziš ili sa namjerom kreneš u “lov” na fotografije neki dan?

Gdje god da krenem, aparat uvijek nosim sa sobom. Ne volim “trku za fotografijom”, volim kada spontano uhvatim neki momenat jer smatram da tada fotografija ima najbolju priču. Aplikaciju Instagram koristim duže vrremena pa tako imam mogućnost da pratim jedan broj ljudi čija je profesionalnost na visokom nivou i koji me često inspirišu svojim fotografijama.

Oni koji se bave fotografijom iz pomodarstva kvare imidž te umjetnosti

Imaš li u svom gradu kolege, druge ljude koji se bave fotografijom i razmjenjuješ li sa njima znanja i iskustva, okupljate li se na nekom mjestu da učite jedni od drugih, te isto tako i na nivou Crne Gore?

Preko projekta u koji sam bila uključena, upoznala sam par ljudi koji takođe dijele strast prema fotografiji. Ostali smo u kontaktu tako da se često dogovaramo oko okupljanja i razmjene znanja, vješina, mišljenja... Generalno, na nivou Crne Gore nisam u kontaktu još uvijek sa nekim ko se bavi fotografijom ali bih voljela vremenom da proširim poznanstvo i da međusobno sarađujemo ili razmjenjujemo iskustva. Negativna činjenica, po mom mišljenju je da danas ima dosta osoba koje su iz pomodarstva počele da se bave fotografijiom, potom onih koji smatraju da je za fotografiju dovoljan samo “klik” što dovodi do toga da osobe kojima to u pravom smislu polazi za rukom ne budu shvaćene ozbiljno.

( Stefan Strugar )