Prava poezija je uvijek nepokorna

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) objavila je izbor iz poezije Radovana Zogovića pod naslovom “Pjesme nepokorne”, koji je sa uvodnim predogovorom i pratećim komentarima napravio književnik Miraš Martinović. Izdanje je upriličeno povodom obilježavanja 110 godina od pjesnikovog rođenja. Time je ova visoka nacionalna ustanova, čiji je on bio član, dostojno obilježila godišnjicu rođenja jednog od najvećih crnogorskih pjesnika.

Knjiga “Pjesme nepokorne” predstavlja do sada najcjelovitiji izbor iz inače bogatog, razuđenog i raznordnog Zogovićevog pjesništva, obuhvativši sve njegove faze, od ranih do poznih, čime se ovaj pjesnik na najbolji način predstavlja savremenom čitocu i vremenu u kome živimo.

U recenziji za ovu knjigu, akademik Jevrem Brković, koji je i urednik izdanja, između ostalog je zapisao: „Miraš Martinović je s punom odgovornošću i estetskom bitnošću, intelektualnom preciznošću i emotivnom privrženošću odabrao ono što će za sva vremena biti dostojnim reprezentom Zogovićevog pjesničkog talenta, znanja, upornosti, preciznosti i osobenosti u jednoj literaturi kakva je crnogorska! Zapravo tu je ono što je najesencijalniji dio Zogovićevog bića. Tu je jedanaest ciklusa, s dvije izvanciklusne pjesme, na početku i na kraju, koje je Martinović pravio ciklusima po srodnosti temata, poetike, versifikacione raskoši, jezičke, tipično zogovićevske, orginalnosti kada se riječima poigrava, kada ih utkiva tamo gdje nigdje prije njega nijesu bile. To je ta njegova čuvena lingvistička osobenost, nadmoć i umješnost da jeziku da šifrovano značenje i semantičku tajanstvenost! Miraš Martinović je o svemu tome, o svim tim zgovićevskim bitnostima, vodio rčuna, čineći Zogovićev izbor esencijalnim crnogorskim”, kaže Brković.

Akademik Niko Martinović u svojoj recnziiji zapisuje: „Martinović je od Zogovićevih pjesama pravio svoje krugove, stvarajući osobito Zogovićevo djelo. U tome je vrijednost i novina ovog izbora. Martinović je našao način i formu da Zogovića predstavi današnjem čitaocu, u najboljem mogućem svijetlu, vajajući tako novu poetiku, filozofiju života, odnos prema umjetnosti i čovjeku. Dajući nam kompletnog Zogovića uvezanog sa ovim i svim vremenima. Radi se o stvaralaštvu koje je izdržalo sve probe, čije univerzalne poruke, jezik, crnogorski pejzaži, istorija, maslina, jasen, grab i drugi simboli, u Zogovićevoj poeziji su postali viša stvarnost, a Crna Gora, kojoj je njen najveći pjesnik napisao najljepše pjesme, zemlja nepatvorna i nepokorna, s epitetom koji je samo ovaj pjesnik mogao da joj pokloni“, napisao je Martinović.

Priređivač donosi poseban blok “Rekli su o Zogoviću”, gdje objavljuje mišljenja sudove i kritike dvadesetak istaknutih pisaca, javnih ličnosti i intelektulaca, Zogovićevih savremenika, koji počinje sa tri odlomka iz knjige Enesa Čengića S Krležom iz dana u dan i jednim Krležinim pismom, u kome on Zogoviću, između ostalog, piše: „Vaši stihovi su zapravo čitava navigaciona mapa jedne svijesti i njenog lutanja, jednog razastrtog cerebralnig platna u anatomskom smislu, u jednu riječ nešto što je gorko i usamljeno i još najbolje da se kaže oporo. (Davno jadanput, prije mnogo godina, Vi ste za sebe bili primijetili kao usput, da ste čvornovata divlja kruška jalovica, usred divlje šume usamljeno stablo, suvišno sebi i drugima. To je bilo rečeno više mikromanski, a nisam imao impresiju da je bila gluma.)

Ono što vi pjevate jeste mondrolato od katarana, pogani kolač, pasja pogača, koja se guta sa kletvom kao riblja kost. Gorko, otrovno vino. Ovaj dnevnik hipersenziblizirane osamljenosti, plač za šumama, za fiktivno plavim daljinama, lelek i prklinjanje istodobno, lamentacija (čak i tugaljiva) a s druge strane opet i mračna mržnja. Bila bi najbolja formula: ranjena utroba, čovjeka sa svim svojim brigama“.

Na kraju uvodnog teksta za ovaj izbor, “Poezija postajanja i postojanja”, Miraš Martinović zapisuje: „Svaki izbor nosi lični pečat onoga koji bira. I sa ovim je tako. Da li je pravi? Teško je dati odgovor. Izvjesno je: rađen je s ljubavlju i bezrezervnim respektom prema ovoj poeziji i našem pjesniku. Na kraju, želim da istaknem, a uz molbu da se ne doživi patetičnim: poznastvo sa Zogovićem smatram veoma značajnim. Zato je u ovom izboru i radu koji se oblikovao godinama bilo ličnog. Mali dug velikoj poeziji.”

Objašnjavajući odabrani naslov za izbor, Miraš Martinović kaže: “Između više naslova koji su mi se javljali tokom rada, nudeći se kao mogući, opredijelio sam se za - Pjesme nepokorne, uvjeren da upravo ovaj naslov personifikuje Zogovića i njegovu poeziju, a skoro ubijeđen da bi se i on saglasio.”

( Vijesti online )