Milanova korona i Milovi apostoli

Milan Knežević ne bi bio apostol da nije tako posvećen i diskretan. I da u sebi ne miri nepomirljivo: Putina i Irineja, Crvenu armiju i Crvenu zvezdu. Svjestan da vjera i planinu pomjera, kako bi rekao mandatar, Milan se apostolski trudio da niko, pa ni CDM i Pobjeda, ne saznaju da ima koronu. Nije čak ni Pinku javio. Bog je stvarao svijet šest dana, da bi, ako je vjerovati Starom zavjetu, trećeg dana odvojio kopno i vodu a svako posijano sjeme bačeno na zemlju počelo je da donosi plod. Tako je pored tikve nastao i pipun. A pored Meda i Milan. Kao vjerujući čovjek, lider DNP-a je tri dana čekao da bi odvojio istinu od trača, saopštavajući onda neumoljivu činjenicu da je pozitivan. Uz obrazloženje da je danima ćutao o koroni jer je prosto smatrao da “takva vijest ne zaslužuje medijsku pažnju”. Za razliku od, primjera radi, informacije da je Tramp ostvario istorijsku pobjedu na izborima u SAD, koju nam je bez zadrške obznanio njegov najbolji drug, blaženi Nebojša M. Prije CNN-a i BBC-a. I samog Andrije. Koji se je dalje uzdržan i ne šalje čestitku Bajdenu kao što je to učinila većina ovozemaljskih lidera. Od Angele Merkel do apostola Alekse. Majstora za pozdrave i čestitke. A mogao bi komotno da se javlja i na 126 za prijem telegrama.

Da je Milan zaslužio da bude jedan od 12 Krivokapićevih apostola govori upravo situacija sa koronom - MK je danima sa Statisovom propagandom krio da ima kovid iako su i on i oni znali za virus. Ali, kako naš vjerni narod kaže - bolest je svačija. Tako nam Milan apostol javlja da je mandataru Zdravku toliko loše da je odbio Vučićev avion pa će umjesto Beograda na vodi prvo posjetiti Brisel. Za razliku od Milana i Andrije, koji već dvanaesti put zaredom obilaze brata Aleksandra. Kao 12 apostola. Ili kao što je Lukšić vrtio jedan te isti milion 11 puta da bi Milovoj banci oprao onu pozajmicu. Čudno je, međutim, a takav primjer ne poznaje ni Biblija, da Mandić i Knežević svaki put kada odu na kanabe kod AV imaju osjećaj kao da im je prvi. Zato još ne putuju za Berlin kod Merkelke iako su joj obećali.

Za razliku od Milana apostola, Dritan je ispao pipun. Čim je fasovao koronu, oglasio se preko Tvitera i poručio građanima da se paze. I da ne vjeruju Kneževiću da je apostol, još manje da je u samoizolaciji, dok ga mandatar Krvokapić ne uključi u vladu. Na čelo resora saobraćaja za koji se Milan specijalizovao još od vremena kada se ukazao na bilbordu odakle se smiješio svim učesnicima u saobraćaju. Dritan je, međutim, pokazao da nije za apostola jer je odmah prijavio koronu umjesto da je kao Zdravko preleži na nogama. Prkoseći epidemiji pričešćem - jer kašika od korone čuva. Ili kako bi moja baba rekla - i gladna usta hrani. “Ništa bez kašike”, složili bi se Milan i Andrija izlazeći iz “Kristala”, gdje se sprema najbolji pasulj za višedecenijske borce protiv hobotnice.

Niko nije znao ko su Milovi apostoli dok se u beogradskom Danasu nije pojavio plaćeni oglas građana i građanki među kojima se našlo i 12 Milovih. Hlapci se zberejo, opet. Rekla bi braća Slovenci koji za hlapce ponekad kažu kako su obični šupki. Njih 12, od Nikolaidisa, preko Boxera, do Grka Drala i njegove madam, sve prvaci slobode govora, uključujući i novinaletu Tamaru, koja se zbog ove nove, stote po redu regionalne peticije, “skinula” i iz šume i komitske čete, u bundi a ne uniformi, spustila do “kruga dvojke”. I sve to zbog jednog plaćenog oglasa kojim se traži sloboda za medije u Srbiji. Ko su ove dinje, pitaju se danima Beograđani, misleći na Nikolaidisa i ostale pipune. Jer niko u Beogradu ne zna šta je pipun, a svi znaju šta je dinja, što je još jedan dokaz da su crnogorski i srpski dva jezika, kako je nekad govorio apostol Đaga. Prije nego što je otišao u Maderu, za ambasadora, i mnogo prije nego što se pojavio pod šatrom na proslavi pete godišnjice bratskog Informera. Ali, kao da je to sada važno. Treba svi da idemo u komite, da branimo Montenegro. Ako smo iz istih razloga Milu nekad zaboravili Dubrovnik i Vukovar, možemo Tamari, Boxeru, Andreju i Grku - Informer, Bebu i Pink.

Ali da se vratimo na 24. novembar. Kada je trebalo da dobijemo vladu, neko se iz nove (pravoslavne) većine sjetio da je na taj dan crveno slovo, jer je baš tog 24. studenog, izabran za šefa parlamenta nepomenik od Iva Ramade. Pa bi onda, kako nas vjerni narod kaže, zbog uroka i loše nafake, bolje bilo promijeniti datum jer vjera i planinu pomjera a kamoli datum. Mandatar lično gled’o. Tako smo u potrazi za novom Vladom došli do 2. decembra. Ili prosinca. Što je, opet, dan rođenja Ibrahima Rugove. Srećom, Milan je u samoizolaciji a Andrija u Zagoriču, tako da još nisu čuli da se novi premijer bira na Rugovin dan. Jer kad čuju, bojim se da će tražiti novo odlaganje sjednice za januar. Pošto će čitav decembar zajedno sa apostolkom Bratić provesti u postu i pričešću za Kosovom. Korota se podrazumijeva. A i korona. Dok se vijenci ne prilažu.

( Željko Ivanović )