Pali ko mina i nakon skoro sedam decenija

Dobro očuvan automobil “opel olimpija” iz 1952. godine, vlasništvo Bogića Kneževića (49), najstariji je pljevaljski oldtajmer.

Vremešnjak je posebno drag Kneževiću jer je, kako ističe, svojevrsno porodično nasljeđe.

“Automobil je kupio moj tetak Vojo Milićević 1954. ili ‘55. godine u Alibunaru od jedne žene i od tada je, da tako kažem, u našem porodičnom posjedu. To je bio auto kojim smo se vozili kao djeca, kada se rodila moja sestra tim autom je dovezena ovdje u Odžak. Tetak ga je često dovozio kod nas i uvijek bi imao ponešto, neku sitnicu na njemu da popravi i doradi. Jako je volio taj auto. Inače, Vojo je bio predratni vozač, potom poslije Drugog svjetskog rata je vozio kamion u Rudniku uglja, a takođe je bio i instruktor vožnje u Autoškoli u Pljevljima pedesetih i šezdesetih godina. Tada je ova ‘olimipija’ bio jedan od rijetkih automobila u Pljevljima koji su bili u privatnom posjedu”, ističe Bogić, koji radi kao podoficir Vojske Srbije u Beogradu.

Zbog obaveza na poslu, kaže da se nije mogao pojaviti na izložbi vremešnih automobila koja je nedavno organizovana u Pljevljima, njegovom rodnom gradu. Da se pojavila njegova ‘olimpija’, dobila bi nagradu za najstariji automobil na izložbi, s obzirom da su svi izloženi bili mlađi od njegovog ljubimca.

Knežević priča kako je postao vlasnik automobila 1989.

“Već od 1973. godine, automobil nije vožen, tetak se razbolio, bio je garažiran... Potom je pripadao njegovoj tetki, pa stricu, pa strini, sve do 1989. kada sam ga kupio. Malo sam ga restaurirao sa nevelikim ulaganjima. Poslije dvije i po decenije stajanja, doveden je u vozno stanje”.

Izuzev što je jednom prefarban početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, na automobilu su svi originalni djelovi, kaže on.

“Opel olimpija” je proizvođen i prije Drugog svjetskog rata, a Njemci su ga pravili za oficire. Poslije rata je blago restilizovan...

“Za to vrijeme motor je bio izuzetno dobar, mogao je da pređe oko 150 hiljada kilometara, što je bilo jako mnogo. Moja ‘olimpija’ je do sada prešla svega 52 hiljade kilometara. Zanimljivo je da ima tri brzine i rikverc, mjenjač nije sinhroni kao današnji, tako da kada se brzina prebacuje iz druge u prvu brzinu auto mora da se zaustavi. Troši 12 litara benzina na 100 kilometara, nema na alnaseru automat, već mehanički automat koji radi na pritisak nogom. Ima pocinkovanu limariju, ništa na njoj nije rađeno, vareno, prepravljano. Brisači su mehanički - ‘na sajlu’, ima originalni radio ‘Monte Karlo’ i ‘Bošov’ sistem grijanja koji još radi”.

Knežević priča da je bilo interesovanja i ponuda da proda automobil.

“Nekada su te ponude bile dosta dobre, međutim ja nikada nisam bio zainteresovan da je prodam i nisam je nikada ni oglašavao, nego su ljudi sami dolazili da pitaju da je kupe”.

Tvrdi da u Crnoj Gori nema nijedna “olimpija” u voznom stanju, a da u Srbiji ima samo jedna u Beogradu koju vlasnik iznajmljuje za svadbe, snimanje filmova i muzičkih spotova.

Bogić vozi “olimpiju” jednom godišnje, kada dođe na svoje imanje u pljevaljskom selu Odžak, gdje je i rođen. Priča da godišnje pređe svega desetak kilometara iako je automobil, kako tvrdi, spreman za veće kilometraže.

( Goran Malidžan )