Irida i Marija šmek sirtakija donijele pod Durmitor

Grkinje Irida Karanintziou i Marija Zahopoloy ušle su u anale žabljačkog obrazovanja dajući mu internacionalni predznak - dvije gimnazijalke su prve strankinje upisane u dnevnik škole “17. septembar“.

Djevojke su se u gradu podno Durmitora obrele prateći poslovni put roditelja i već drugu godinu žive na Žabljaku.

Pričaju da je turbulentan period prilagođavanja gotovo završen.

Iz blage mediteranske klime stigle su u planinsku, među nepoznate vršnjake i narod sa kojim nijesu mogle da komuniciraju zbog jezičkih barijera.

Dodatan košmar bili su drugačiji obrazovni programi, a pričaju da ih je mučila i nostalgija za zavičajem, rodbinom, društvom...

Mlađa, Irida, je završni razred osnovne škole pohađala na Žabljaku.

Da je ostala u Grčkoj, Marija bi sada bila student, ali je, zbog razlike u obrazovnom sistemu, morala godinu duže grijati gimnazijsku klupu i ove godine je maturant.

Ističu da im se sve dopalo - priroda, planina, jezera, neposrednost drugara, sličan mentalitet...

Pričaju da su se profesori jako trudili, iako su malo ili nimalo govorili engleski jezik.

Samo za nas pripremani su testovi koji su predstavljali način ispitivanja, kažu Grkinje.

Irida priča da joj se dopala arhitektura malih planinskih kuća i „nevjerovatan jutarnji mir i boje prirode koje relaksiraju“.

“U osnovnoj školi nastavnici su mi pomagali da učim, naučim i da se prilagodim. Rezultat toga je da u gimnaziji radim kao i druga djeca. Među njima, stekla sam drugaricu 'za sva vremena'“, kaže Irida.

Marija ističe da pamti prvi školski čas u trećem gimnazije, radoznale poglede drugara i nevjerovatno brzo obostrano navikavanje.

Priča da joj nije bilo prijatno što je morala duže da bude gimnazijalka, ali da je to imalo i dobre strane, jer su smanjene jezičke barijere, a godina više učenja donijela je više znanja i drugova.

Marija, očigledno komunikativnija, kaže da u slobodno vrijeme izađe sa društvom.

Priča da su svi prijateljski raspoloženi.

Irida, pomalo stidljivo, kaže da je sve manje tužna zbog odlaska iz domovine, ali da još ne izlazi jer je veoma hladno.

Grkinje ističu da nikada nijesu vidjele, a kamoli doživjele ovoliki snijeg, i da će se zbog toga posvetiti učenju zimskih sportova.

Marija bi da vozi snoubord, a Irida skije.

Irida osvojila "Zlatni glas Žabljaka", želi školski hor koji bi pjevao na grčkom

Irida je pobjednica nedavno održanog “Zlatnog glasa Žabljaka”. Pjevala je na engleskom jeziku, a priča da je zbog velike treme i uzbuđenja zaboravila da kaže “hvala” publici i žiriju.

Poželjela je da posredstvom “Vijesti” ispravi taj propust. Mlade Grkinje kažu da žele da nešto iz svoje domovine prenesu pod Durmitor.

“Imam ideju da se ovdje čuje naša muzika i osjeti tradicija. Željela bih da se u školi napravi hor koji bi pjevao grčke i vaše pjesme. U horu sam bila dok sam živjela u mojoj zemlji. Sarađivali smo sa poznatim muzičarom Tasosom Halkiasom, koji je širom Balkana držao koncerte. Stupili smo u kontakt i narednih dana znaće se više da li ćemo i ovdje oformiti hor i predvođeni Tasosom upriličiti koncert”, kaže Irida.

Dodaje da su upravo probe za nedavno održani „Zlatni glas Žabljaka“ probudile osjećaj da se kroz muziku i zajednički rad, srcem a ne riječima, može zbližiti sa vršnjacima i da, uprkos jezičkim barijerama, sada počinje prava komunikacija.

( Obrad Pješivac )