Za simbol grada i države se ne pita za cijenu

Plaža na Adi Bojani za neko vrijeme biće zaštićena objektom od vreća punjenih pijeskom, što bi trebalo da spriječi dalje odnošenje pijeska sa te plaže u pravcu Velike plaže. Trajno rješenje zahtijevaće znatno obimnije radove i velika ulaganja, ali - iskustva u svijetu, poput revitalizacije plaže u Majamiju, pokazuju da se takve investicije isplate.

To je “Vijestima” kazao prof. dr Sava Petković, stručnjak za pitanja erozije i pronalaženja rješenja za očuvanje plaža, kojeg je Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) angažovalo da izradi Studiju očuvanja i revitalizacije plaže na Adi Bojani.

Petković je u petak predao projekat za hitno izvođenje radova, dok se završetak Nacrta studije očekuje u decembru, nakon čega slijede konsultacije i javna rasprava, a biće neophodno obezbijediti i sredstva za predložene radove.

“Kako se na obali Ade Bojane nalazi velika deponija izbagerovanog pijeska, zapremine od oko 80.000 metara kubnih, kratkoročne mjere zaštite su bazirane na korišćenju tog pijeska. Predložena je izgradnja zaštitnog objekta, na zapadnom kraju plaže, u cilju sprečavanja odnošenja pijeska sa Ade Bojane u pravcu Velike plaže. Objekat će biti izgrađen od vreća punjenim pijeskom. Osim toga, na najugroženijoj dionici plaže, dužine oko 750 metara, biće nasuto na obalu oko 50 hiljada kubika pijeska”, kazao je Petković “Vijestima”, objašnjavajući koje su to hitne mjere koje bi trebalo da zaštite plažu na Adi.

Nastanak i nestanak Ade Bojane

Ostrvo Ada Bojana formirano je na ušću istoimene rijeke u Jadransko more. Na njegovo stvaranje uticale su promjene hidrološkog režima Bojane i Drima, te dodatno velika akumulacije na Drimu, u Albaniji, čija je izgradnja počela šezdesetih godina prošlog vijeka.

Prema mapi šireg područja Skadarskog jezera iz 1570, prema riječima Petkovića, na ušću Bojane nije bilo nikakvog velikog ostrva i tu su se mogla uočiti samo dva mala pješčana spruda. Analizirajući istu mapu, on navodi da se na njoj, na ušću Drima, koji se u prošlosti ulivao u Jadransko more oko 25 kilometara istočno od ušća Bojane, uočava velika delta.

“Riječne delte su karakteristične za aluvijalne vodotoke koji pronose velike količine riječnog nanosa... Na rijeci Bojani se u prošlosti nije ni mogla uočiti nekakva delta, jer su količine nanosa koje je rijeka Bojana unosila u Jadransko more bile veoma male. Bojana je isticala iz Skadarskog jezera, koje je služilo kao taložnik za nanos svih pritoka Skadarskog jezera. Dakle, rijeka Bojana nije nikako mogla sama oformiti Adu Bojanu”, objašnjava Petković, te dodaje da je nerealna i hipoteza da je Ada Bojana nastala nakon potapanja broda Merito na ušću Bojane 1858.

“Količine nanosa koje je u prošlosti rijeka Bojana unosila u Jadransko more nisu mogle biti dovoljne da se čak i sa nekom preprekom na ušću Bojane formira neko veliko ostrvo. Morao je postojati neki mnogo značajniji uzrok. To su bile katastrofalne poplave iz 1859. u širem području Skadarskog jezera. Tada je rijeka Drim prosjekla novo korito i počela da se uliva u Bojanu, oko 4,5 km nizvodno od njenog izlaska iz Skadarskog jezera”, kaže Petković i dodaje da je nakon toga Bojana dobila sasvim novi hidrološki režim.

Prema njegovim riječima, ogromne količine nanosa koje je Drim unosio u Bojanu, prouzrokovale su zasipanje korita Bojane i smanjenje proticajnih profila. Pored toga, ogromne količine nanosa stizale su do ušća Bojane u Jadransko more i tu se taložile.

“Tako je započeo proces formiranja Ade Bojane”, objašnjava Petković i dodaje da se već na mapi iz 1900, iako znatno manjih dimenzija u odnosu na današnje, može uočiti ostrvo na ušću Bojane.

Maksimalnu površinu od oko 500 hektara, Ada je dostigla sedamdesetih godina prošlog vijeka. Količine nanosa koje Bojana unosi u Jadransko more, direktno utiču na stabilnost Ade Bojane i Velike plaže.

“Tokom perioda od 1900. do 1970. godine uočljivo je povećanje površine Ade Bojane i zapadnog dijela Velike plaže. U tom periodu je bio prirodan režim voda i nanosa u rijeci Drim, kada su ogromne količine nanosa preko Bojane stizale u Jadransko more. Međutim, tokom perioda 1970. do 2002. uočava se smanjenje površine istočnog dijela Velike plaže, kao i Ade Bojane, u zoni ušća lijevog rukavca Bojane u more. Posebno je indikativan nestanak Male Ade, koja se nalazila na ušću glavnog (lijevog) rukavca Bojane u more. To je period kada su sve akumulacije na Drimu završene i kada je transport nanosa nizvodno od akumulacije Vau i Dejes drastično smanjen. Usljed smanjenih količina nanosa rijeke Drim i rijeka Bojane je unosila znatno manje količine nanosa u Jadransko more. Poremećaj prirodne ravnoteže između količina nanosa koje rijeka unosi u more, i količina nanosa koje talasi odnose u more, uslovio je početak procesa erozije plaže na Adi Bojani”, kazao je Petković.

Kazao je i da ako bi se kao reper usvojilo stanje Ade Bojane iz 1970. godine, kada je Ada dostigla maksimalnu površinu, onda bi površina ostrva iz 1900. iznosila svega 36,4 odsto od te referentne površine.

“Ali stanje iz 2002. ukazuje da se površina ostrva smanjila za oko sedam odsto u odnosu na stanje iz 1970. Može se pretpostaviti da se prije izgradnje akumulacija na Drimu, Ada Bojana nalazila u stanju dinamičke ravnoteže. Naime, količine nanosa koje Bojana unosila u Jadransko more su bile dovoljne da nadoknade gubitke pijeska usljed erozije obale, uslovljene dejstvom talasa i morskih struja”, kaže on.

Tri alternativna rješenja

Dosadašnji pokušaji da se revitalizuje plaža na Adi Bojani, prema riječima Petkovića, nisu dali zadovoljavajuće rezultate. Jedan od razloga je i to što radovima na revitalizaciji plaže nisu prethodili nikakvi terensko-istražni i studijski radovi, niti je izrađena odgovarajuća projektna dokumentacija.

Dodatno, iz preduzeća Morsko dobro pokušavali su da problem riješe nasipanjem plaže, ali to nije bilo dovoljno da bi se uspostavila nekadašnja širina plaže.

“Nekadašnja širina plaže je bila preko 60 metara i ona je omogućavala amortizaciju dejstva talasa velikih visina. Radovi na nasipanju izvršeni su iz dobrih namjera, ne bi li se spriječila dalja erozija plaže. Kako u periodu nasipanja nije bilo nikavih rezultata terensko-istražnih i studijskih radova, skoro sav nasuti materijal je otišao u pravcu Velike plaže”, kaže on. Govoreći o izazovima sa kojima se suočava u izradi studije, Petković je rekao da je najveći izazov bio kako pronaći adekvatno, pouzdano i održivo rješenje revitalizacije plaže na Adi Bojani, a da se pritom u moru ne trebaju graditi neki masivni objekti.

“Bilo bi idealno kada bi revitalizacija plaže mogla da se izvede samo nasipanjem velikih količina pijeska na obalu. Međutim, erozija plaže na Adi Bojani je bila toliko intenzivna u posljednjih pola vijeka da je izgubljeno oko 40 hektara plaže. Zaustavljanje procesa erozije plaže u ovom trenutku je praktično nemoguće bez izgradnje odgovarajućih zaštitnih objekata u moru”, kaže on i dodaje da je cilj izrade studije da predloži moguća rješenja uspostavljanja nekadašnjih dimenzija plaže i obezbijede uslovi za očuvanje revitalizovane plaže.

“Problem erozije prirodnih plaža je izuzetno delikatan i kompleksan. On je prisutan u svim najrazvijenijm turističkim zemljama u svijetu. U posljednjih pola vijeka je urađeno preko stotinu projekata revitalizacije plaža koje su ugrožene erozionim procesima. Primjenjivane su različite metode zaštite, kao što su izgradnja zaštitnih objekata, nasipanje pijeska na plažu, ili kombinovane metode. Nažalost, još nije pronađena neka univerzalna metoda, koja bi se mogla primjenjivati za revitalizaciju bilo koje plaže. Naime, neke metode zaštite koje su dale izvanredne rezultate na jednoj, bile su potpuno kontraproduktivne na nekim drugim plažama”, kazao je on, dodajući da i za Adu Bojanu neće biti nimalo lako pronaći neko idealno rješenje, a da će okviru izrade studije revitalizacije plaže na Adi Bojani biti ponuđena tri alternativna rješenja.

Obimni radovi koji zahtijevaju posebnu mehanizaciju

Petković je kazao da radovi na revitalizaciji Ade Bojane, “sa građevinskog, odnosno hidrotehničkog aspekta, nisu pretjerano komplikovani”. “Međutim, količine radova su ogromne i zahtijevaju posebnu vrstu mehanizacije”, kaže on.

Na pitanje o cijeni koštanja zahvata, on je rekao da “za najpoznatije plaže u svijetu niko ne postavlja pitanje koliko će radovi na revitalizaciji plaže koštati”.

“Jednostavno, te plaže najčešće predstavljaju simbol grada koji je u njihovom zaleđu. Na primjer, Majami je prije revitalizacije plaže godišnje posjećivalo oko sedam miliona turista. Odmah poslije završetka revitalizacije plaže, broj posjeta skočio je na 20 miliona. Godišnji prihodi Majamija samo od stranih turista, neposredno poslije revitalizacije plaže, bio je oko 50 puta veći od ukupne cijene radova na revitalizciji plaže”, kazao je Petković.

Dodaje i da je problem rješavanja revitalizacije plaže na Adi Bojani, “nažalost, naišao u izuzetno nepovoljnom trenutku”. “Globalna ekonomska kriza u svijetu, kao i pandemija virusa kovid-19, doveli su do kraha turizma u mnogim zemljama u svijetu. Danas rijetko ko u svijetu realizuje projekte revitalizacije plaža, jer jednostavno nema turista”, kazao je on.

Ada se smanjuje, rasla Velika plaža

Projektu revitalizacije na Adi Bojani prethodili su terensko-istražni radovi. Radove su obavili Zavod za geološka istraživanja i Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore.

“Direktori tih institucija Zoran Janković i Luka Mitrović dali su veoma značajan doprinos pokretanju inicijative da Vlada donese odluku o izradi studije. Prvi put poslije 1972. izvršena su kompletna snimanja obala Ade Bojane i Velike plaže. Zahvaljujući inženjeru Boži Đeloviću, izvršeno je georeferenciranje i upoređenje snimaka sadašnjeg stanja i stanja iz 1972. godine. Na taj način, omogućeno je upoređenje površina plaža na Adi Bojani i Velikoj plaži za ta dva stanja”, kazao je Petković.

Upoređenje sadašnjeg stanja Velike plaže i stanja iz 1972, kako je kazao, pokazalo je da je površina Velike plaže uvećana za čak 94 hektara.

“To povećanje površine plaže je najprije posljedica unošenja nanosa rijeke Bojane u proteklom periodu od pola vijeka. Osim toga, sav erodirani materijal sa zapadnog dijela Ade Bojane je transportovan ka Velikoj plaži”, kaže Petković.

Spriječiti gradnju uz obalu

Na pitanje da li će nakon revitalizacije plaže na Adi Bojani, transport pijeska sa Ade ka Velikoj plaži prestati, Petković je kazao da hoće - ako radovi na revitalizaciji budu uspješno realizovani. A šta će se dešavati sa Velikom plažom u budućnosti, kako je dodao, mogli bi da pokažu samo rezultati monitoringa.

“Pošto su 2020. izvršena kompletna mjerenja na Velikoj plaži i Adi Bojani, sada je neophodno uspostaviti monitoring ovih dviju plaža. Dakle, na određenom broju kontrolnih poprečnih profila plaže bi svake godine bila vršena mjerenja u cilju definisanja promjena na plažama. Sa aspekta stabilnosti Velike plaže, najvažnije je spriječiti buduće investitore da objekte (avenije, promenade, hotele...) grade u neposrednoj blizini obale. Nije svojevremeno plaža u Majamiju skoro u potpunosti nestala kao posljedica prirodnih faktora, već je to posljedica isključivo ljudskog faktora.

U želji za što većom zaradom, investitori grade objekte u neposrednoj blizini obale i time sprečavaju amortizaciju dejstva talasa velikih visina. Tako započinje proces erozije plaža, a investitori rješavanje tog problema prepuštaju drugima”, poručio je Petković.

Šta predlažu stručnjaci

U jednom od tri alternativna rješenja za revitalizaciju plaže na Adi Bojani, prema riječima Petkovića, biće predložena izgradnja potopljenog praga, koji bi se pružao duž čitave ugrožene dionice plaže.

Cilj izgradnje podvodnog praga, kako je kazao, jeste da redukuje visinu talasa koji djeluju na obalu, i na taj način smanji intenzitet erozije plaže.

“Velika prednost potopljenih objekata je što se vide samo iz vazduha. To je posebno važno za plažu na Adi Bojani, čije je nekadašnja ljepota bila poznata u čitavom svijetu”, rekao je on.

( Damira Kalač )