Bakočević: Slikarstvo je moja udobna fotelja

Romantičnim tonovima svojih djela, u jednoj od najstarijih likovnih tehnika - akvarel, mlada akademska slikarka iz Risna, Bosiljka Bakočević, izdvaja se na crnogorskoj likovnoj sceni pažljivo prenoseći impresije iz svoje svakodnevice i života.

Upravo prozračnim, vodenim bojama, s radom „Pogled kroz prozor” Bakočević se predstavila na umjetničkoj manifestaciji „Art Market 2020” u Budimpešti (Art Market Budapest Virtual 2020, International Contemporary), koji je onlajn održan od 22. oktobra do 8. novembra. Sada se predstavlja i kotorskoj publici u okviru Tradicionalne godišnje smotre likovnog i primijenjenog stvaralaštva “Kotorski vizuelni umjetnici 2020”.

“Za predstavljanje na umjetničkoj manifestaciji ‘Art Market 2020’ u Budimpešti, gdje je moj rad virtuelno prikazan, moram da se zahvalim galeriji Artica i Diani Bracanović koja je prepoznala kvalitet u mom radu ‘Pogled kroz prozor’ rađen u tehnici akvarela. Akvarel je savremenijeg izgleda - ako mogu tako da kažem - i smatram ga jednim od svojih najboljih djela. Što bi Diana rekla masterpiece - tako da ga je ona odabrala i ukazala mi čast. Pored toga, grupna izložba ‘Kotorski vizuelni umjetnici’ meni je veoma važna jer imam priliku da se prikažem kotorskoj publici. Umjetniku je važno kada ga prihvate njegovi sugrađani - ‘kada ga prihvate svoji’. Prikazala sam dva akvarela ‘Ljetnje cvijeće’”, dimenzija 110x80 cm i ‘Miholjsko ljeto’, dimenzija 30x35 cm, oba nastala ove godine. Ne volim riječ ciklus, pa ću reći da su nastali kao rezultat posljednjeg istraživanja koristeći cvjetni motiv za ispitivanje odnosa boje i svjetlosti”, kaže Bakočević na početku razgovora za “Vijesti”.

Mnogi umjetnici prepoznatljivi su po motivima, a Bosiljka Bakočević svojim djelima daje poseban pečat tehnikom koju koristi. Akvarel i pastelne boje dominiraju njenim likovnim izrazom za koji ni sama ne zna kako će u finalu izgledati.

“A zašto akvarel, pitanje je na koje ni ja nemam odgovor. Mislim da se svi mi rađamo sa nečim sto čuči u nama i čeka da se rodi. Trebamo mu dati priliku za to. Proces stvaranja teče spontano, ne želim da ga sputavam skicom ili razmišljanjem o tome kako će slika da izgleda. To sa sobom nosi i određenu dozu rizika jer nerijetko akvarele koje radim mjesecima upropastim, ali onda od njih pravim kolaže i dajem im priliku za novi život”, priča slikarka koja inspiraciju crpi iz prirode.

Rečenica koju je i sama više puta ponovila najbolje opisuje njen rad i angažman: “Prema Pol Kleu dijalog sa prirodom je conditio sine qua non - nešto bez čega se ne može, neophodnost, jer je čovjek dio same prirode. Kada umjetnik posmatra prirodu, variraju kombinacije pogleda čak i kada su oboje nepromijenjeni”.

I sama uči iz prirode, a najveći uticaj na nju ima ljepota mora u čijoj blizini je odrasla i živi. Tako je došla i do akvarela, a sve proizilazi iz njenog najbližeg okruženja...

“Odrasla sam u Boki kotorskoj, pored vode, treperave svjetlosti, visokih planina koje se ogledaju u moru. Cijela priča koja se plete oko tehnike akvarela odnosi se prvenstveno na vodu i svjetlost što je dovelo do toga da se poistovijeti sa senzibilitetom mog stvaranja. Pored pejzaža Boke, mnogo me je inspirisalo Cetinje i lijepa energija koja se osjeća u prijestonici. Na početku sam svoje umjetničke karijere i, za sada, imam malu publiku ali sam dala sebi za pravo da ih pitam kako na njih utiču moje slike. Jedan od najčešćih odgovora koje sam dobila je bio - smirujući. Možda sam uspjela da spokoj koji osjećam dok stvaram prenesem na posmatrača. Moje slikarstvo je za mene otklon od stvarnosti, kako bi Matis rekao ‘udobna fotelja’”, priča za “Vijesti” Bakočević. Mlada umjetnica ne razdvaja sebe i svoju ličnost od djela koja nastaju iz njenog kista.

“U svoja djela se unosim maksimalno. Bez otvorenosti i iskrenosti nema stvaranja. Ako djelu priđemo sa ove strane onda se može reći da su djela umjetnikovo ogledalo, u suprotnom je jedna velika farsa. Veoma je rizično uploviti u ove vode, misleći na istraživanje sebe, manje na umjetničke. Moramo biti spremni na suočavanje sa svojim lošim stranama. Umjetnost je tu da nam pomogne da lakše podnesemo sve to”, ističe ona.

Na pitanje da li na njeno stvaralaštvo utiču i svakodnevne životne okolnosti, Bakočević kaže da nije “tip socijalno aktivnog umjetnika”.

“Nisam tip socijalno aktivnog umjetnika što ne znači da nisam informisana i ne reagujem, ali na drugi način, ne kroz svoju umjetnost. Ne dopuštam da, na primjer, pandemija ili politička situacija uđu u stvaralačko polje. Ne dam!”, poručuje ona ističući i da je položaj umjetnika u Crnoj Gori generalno nezavidan, ali da i pored toga ima prostora za razvoj i stvaralaštvo umjetnika. Za kraj razgovora otkriva i neke svoje želje i ističe da se suzdržava planova i najavljivanja istih...

“Željela bih da svoju prvu samostalnu izložbu organizujem u svom gradu, ali ne bih da išta planiram ili najavljujem. Što bi se reklo - samo da smo zdravo, pa ćemo drugo sve stići!”, zaključuje Bakočević.

Čekala pravi trenutak da bi se upisala na FLU

Bosiljka Bakočević proglašena je za najbolju studentkinju Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju, smjera slikarstvo, u studijskoj 2019/2020 godini. Završni rad odbranila je ove godine u klasi profesora Ratka Odalovića na cetinjskom FLU gdje je nastavila edukaciju na master studijama iz oblasti slikarstva. Oduvijek je, kaže, znala koji je njen poziv, iako je prethodno završila Fakultet za turizam i hotelijerstvo...

“Kao dijete sam osvajala nagrade na likovnim konkursima. Jedna od najdražih mi je osvojena u Kini kada sam imala 12 godina i radila sam motiv iz svog grada akvarelom. Tu diplomicu još čuvam. Nakon završene gimnazije, roditelji nijesu podržali upis Akademije pa sam završila Fakultet za turizam i hotelijerstvo. Akademiju sam upisala kada je došao pravi trenutak za nju, prije svega mislim finansijski. Nikad se nisam dvoumila samo sam čekala pravi trenutak”, ističe Bakočević.

( Jelena Kontić )