Vizelj: Uspjeli smo ako nas zamrzite ili zavolite

Hrvatski muzički kritičari za njih kažu da “pokazuju kako se praši dobar rokenrol”, hvale ih kolege sa srpske scene poput Borisa Vlastelice (“Repetitor”) i Nikole Vranjkovića, koji ih je poredio sa najboljim bendovima jugoslovenskog novog talasa.

Mladi beogradski rok sastav “Vizelj” važi za jedan od najperspektivnijih u regionu, njegov debi album “Naj bolji” objavljen pod etiketom “Odličan hrčak”, našao se na mnogim listama najboljih prošlogodišnjih izdanja na ex YU prostoru.

Krajem godine bend je objavio i novi singl “Pustinja”, koji prati i video dostupan na YouTube servisu.

Muzička zrelost Veljka Milinkovića (gitara, vokal), Alekse Nedića (bas, vocal) i Andreja Mladenovića (bubnjevi) prijatno je iznenadila mnoge i uvjerila ih da vrijeme “Vizelja” tek dolazi, a beogradski rokeri prvi put su razgovarali sa “Vijestima” i predstavili se crnogorskoj publici.

U godini za nama objavili ste album "Naj bolji", kako sa ove vremenske distance gledate na sve postignuto tim izdanjem, jeste li zadovoljni?

Album "Naj Bolji" smo počeli da snimamo ljeta 2014! Tada smo imali nekih 16-17 godina, a album je izašao kada smo zašli u dvadesete. To je poprilično veliki vremenski raspon od snimanja do konačnog objavljivanja. Proces snimanja i miksa je bio predugačak. Mnogo stvari se promijenilo. Hemija benda je postala drukčija, sakupili smo neku kilometražu u međuvremenu, bolje se snalazimo na instrumentima, naslušaniji smo muzike, itd...

"Naj Bolji" je odličan presjek prvih godinu i po dana rada benda. Na koncertima, pjesme koje izvodimo sa tog albuma imaju malo drugačiju formu. Osnova i energija su tu, ali ima razlike u pojedinim sviračkim i aranžmanskim rješenjima. Do toga je došlo prirodnim tokom, iz želje da te pjesme ne stagniraju, već da se ipak dogodi kakva takva evolucija.

Zahvalni smo ljudima koji su vjerovali u nas u tom periodu i omogućili nam da snimimo taj album. Ponosni smo na njega. Volimo ga!

Kritičari imaju problema da definišu vaš zvuk, ima tu svakakvih kombinacija, pa da ne bismo nabrajali žanrove, recite što vam je bitno da pjesma koju stvarate ima, ili nema?

Nemamo ustaljenu recepturu niti bilo kakve tajne sastojke koje ubacujemo u pjesme. Pošto sve radimo zajedno, na probama, krajnji rezultat zavisi od trenutnog raspoloženja. Najbitnije nam je da muzika pomjeri slušaoca. Bučni smo, pjesme su bržeg tempa. Bubnjevi tutnje, gitare su glasne, vokali nerijetko agresivni. Tekstovima pokušavamo nešto da kažemo. Ako nas zamrzite ili zavolite, uspjeli smo. Ako ste ostali ravnodušni, do vas je!

Na albumu je posebno zanimljiva pjesma "Mrzim narodnjake", pank uvod zvuči kao da su vas baš iznervirali, a onda ide ironični nastavak koji sugeriše da možda na meti prije imate one koji pričaju da mrze narodnjake, ali vole da ih zapjevaju kad popiju?

"Mrzim nardonjake" je nastala kao odgovor na dvolično društvo. Niko ne gleda turske serije, ali svi znaju što se dešava u kojoj epizodi. Takvo stanje nas je iznerviralo, te je kao odgovor nastala ta pjesma. Njeno snimanje nam je bilo megazabavno. Imali smo Ivana Klačara na saksofonu, Ivana Petrovića na akustičnoj gitari, tu su još i drombulje, perkusije, čaše i šank. Ujutru pank, uveče kafana.

Objavili ste nedavno spot za "Pustinju", da li je to najava nekog novog izdanja, kakvi su vam planovi za narednu godinu?

"Pustinja" je prvi singl sa predstojećeg superspektakularnog EP izdanja. Pored nje, na EP-u će se naći još tri nove pjesme. Razmišljamo i o fizičkom izdanju. U međuvremenu smo u saradnji sa ekipom iz studija Digimedia i dRect-a snimili “live session” na kojem smo odsvirali tri od četiri nove numere. Planiramo barem još jedan spot i mnoštvo koncerata. Prva na redu je beogradska promocija maloprije pomenutog izdanja. Bez obzira na aktuelnost i trenutak promocije, ne stajemo sa radom na novim pjesmama. Repertoar se često proširuje. Do kraja godine, ko zna... Možda se dogodi i pisanje drugog albuma. Vidjećemo što nam vrijeme nosi.

Koliko znače pohvale kolega rokera? Kako uopšte gledate na aktuelnu rok scenu u Srbiji i koja je uloga bendova novije generacije poput vašeg na njoj?

Svakako da nam znače lijepe riječi upućene od strane ljudi čije stvaralaštvo volimo i poštujemo. Nekada su takve pohvale, bile one javne ili ne, nebitno je za postavku, značajne u ključnim trenucima nekakvog preispitivanja. Nije lako baviti se rokenrolom u Srbiji. Svako malo se čovjek zapita ima li to uopšte smisla. Imamo tu sreću, pa nam je lično zadovoljstvo pogonsko gorivo, a ne novac, slava ili nešto treće. Uloga nam je da kada se Bajaga umori u 87. minutu, uskočimo kao zamjena, postignemo het trik i od sljedeće utakmice budemo starteri. Do tada grijemo klupu, vežbamo pimpovanje i pjevanje himne.

Već ste bili u prilici da svirate van Srbije, kako ste primljeni? U Crnu Goru još niste svraćali?

Još je rano ocijeniti. Praktično smo imali jedan gig van Srbije, u Sloveniji. U Makedoniju smo otišli, ali smo boravili samo u smještaju i kafani. Ništa bina! Elem, Ljubljana je bila super, publika je dobro reagovala. Defloracija geografske ekspanzije benda. Često nam pišu ljudi iz Crne Gore i BiH i pitaju kada će se dogoditi neka svirka. Željni smo koncerata. Zovite nas, radi smo da dođemo. Red je.

( Stefan Strugar )