Roman "U vrtlogu vremena" ostavlja pouku kroz priču svog života

U izdanju Udruženja „Nekazano“ iz Bara izašao je roman Vukosava Delibašića „U vrtlogu vremena“. Posebna vrijednost autobiografskog romana, ističe recezentkinja knjige Stanka Ćalasan, u tome je „što ‘pričajući’ svoj život, autor ostavlja pouku onima koji umiju da je proniknu“.

„Prvo pitanje koje mi se kao recezentu nametnulo kada sam pročitala rukopis, je kojoj vrsti pripada Delibašićev romam? Na osnovu načina pripovijedanja, ovo je autobiografski roman, ali i roman toka svijesti, a tematski je, antiratni”, zapisala je Ćalasan ističući da se Delibašić, iako je jednostavnije pisati o događajima u trećem licu, “smjelo opredijelio za JA formu”.

Roman je sastavljen od 41 zaokružene priče, a Delibašić, bilježi Ćalasan, o događajima svjedoči iznutra, iz vlastitog viđenja i doživljavanja, preplićući u sjećanjima prošlost i sadašnjost.

“Motiv prirode u Delibašićevom romanu ima posebnu ulogu. Odlično je nijansira i uklapa u tok romana. Nekad izaziva asocijacije na lijepe trenutke u životu i na taj način smiruje napetost u događanjima, a kod čitaoca predah. Nekad je slika atmosfere u čije krilo smješta svoje junake, ali zna da bude i nagovještaj tragedije. Opisi, pitka i jasna rečenica, unutrašnji monolozi, rjeđi, ali efektni dijalozi su one stilske vrijednosti koje bogate Delibašićev roman”, bilježi Ćalasan i dodaje da posebnu vrijednost čine poruke romana koje je autor u vidu epiloga iznio u posljednjoj priči.

“Delibašićeva knjiga je, prije svega, antiratni autobiografski roman. Od uvoda, preko opisa ratišta i događaja, svojih misli, karaktera ljudi kojima je okružen, podsjećanjem na zločine iz ranijih vremena, do poslednjih poglavlja i stranica, autor čitaocu jasno stavlja do znanja da je ratno bezumlje najveće zlo koje je zadesilo ljude na tim prostorima”, zapisao je drugi recezent, Dragan Stanoja Filipović. Posebna vrijednost romana je, kaže, izvorni jezik.

”Delibašić piše jasno i čisto, prijamčivim stilom i jezikom i njegove jednostavne, a misaone i sadržajne riječi, lako nalaze put do čitaoca”, smatra Filipović.

“Živjeh u pet država, a nigdje se ne selih. Pet domovina, ili otadžbina. Svaku sam volio, za svaku se borio, a one su me izdavale. Nijesam srećan što sam preko noći postao poliglota, pa pišem i govorim nekoliko jezika…Dosta je mijenjanja zemalja. Došlo je vrijeme da se prije preseljenja u neku narednu, u kojoj ću se vječno skrasiti, preselim u moju knjigu i dam priliku svima, koji požele da je pročitaju, iz bilo koje novonastale države, bilo kojeg naroda, bilo koje vjere ili politike, da me mogu kritikovati, kuditi, možda i hvaliti”, zapisao je autor koji priprema knjigu životnih priča nazvanu “Ukus kamena”, a ranije je objavio zbirku “U momentu - haiku i druge forme japanske poezije”.

( Svetlana Mandić )