Vremeplov: Dobre plate i lagodan život draži od povratka u domovinu

Napomena: Tekst koji slijedi objavljen je u "Vijestima" 29. novembra 2010. godine

7686 pregleda0 komentar(a)
Strana "Vijesti" od 29. novembra 2010., Foto: Arhiva Vijesti

U susret predstojećoj skupštini akcionara Kombinata aluminijuma (KAP) zakazanoj za sjutra većina članova uprave i menadžmenta proveli su prethodni vikend u Moskvi lobirajući za novi mandat u aluminijumskoj kompaniji, saznaju “Vijesti” nezvanično iz izvora bliskih menadžmentu KAP-a.

Borba među Rusima za mjesto u upravi KAP-a, koji će omogućiti nastavak lagodnog života u Crnoj Gori, traje mjesecima, a konačan epilog dobiće sjutra na skupštini.

Poslije nedavnog povratka države u vlasničku strukturu KAP-a, koja je sa ruskim investitorima podijelila po 29,3 odsto akcija, jedan od pet sadašnjih članova Odbora direktora kompanije moraće da ustupi mjesto Radomiru Mitroviću, bivšem državnom direktoru, jer će on ubuduće u upravi štititi interese Vlade.

Izvor “Vijesti” tvrdi da se promjene mogu očekivati i u menadžmentu KAP-a i Boksita, a promjene su pojedini crnogorski ministri javno tražili još u prvoj polovini ove godine kada je postalo jasno da će se država vratiti u KAP.

Bordom KAP-a predsjedava Vjačeslav Krilov, prvi čovjek of-šor firme CEAC Holdings Limited Olega Deripaske koja je posljednjih pet godina dosta neuspješno gazdovala KAP-om i Boksitima. Krilovljeva pozicija ne bi trebalo, makar za sada, da bude dovedena u pitanje iako mu ugovor polako ističe u drugoj polovini 2011. godine.

Rukovodeći KAP-om Krilov je, do sada, pokazao hladnokrvnost čak i kada su ga radnici ljetos najurili iz upravne zgrade. I u odnosu sa sebi potčinjenim saradnicima, ne trpi potencijalnu konkurenciju u najbližem okruženju, a od menadžera traži poslušnost.

U bordu KAP-a je Dmitri Potrubač, finansijski direktor CEAC-a i KAP-a, glavni računovođa i čuvar tajni kojih nije bio mali broj u proteklom petogodišnjem periodu. Ipak, posjedovanje mnogo finansijskih tajni nije garancija za opstanak u KAP-u, tako da je Potrubač u posljednjih pet godina već treći finansijski direktor.

Maksim Nikitin je generalni savjetnik CEAC-a od 2007. godine, i član je uprava KAP-a i nikšićkih Boksita. Među svim Rusima on se, do sada, najmanje javno eksponirao. Zadužen je za podršku i savjete u vezi sa svim poslovnim funkcijama, kontroliše pravni sektor u okviru CEAC-a i zadužen je za pravni monitoring i analize.

Andrej Kuznjecov je, takođe, član uprava KAP-a i Rudnika boksita. Zadužen je za korporativne poslove CEAC-a, a do nesuglasica sa Krilovim u prvoj polovini ove godine, bio je glavna osoba za odnose sa crnogorskom Vladom.

Kuznjecov je jedan od rijetkih članova uprave KAP-a koji je imao petlju da Krilovu otvoreno ukaže na greške, a glavni kamen spoticanja među njima bile su razlike u pogledu strategije kada su u pitanju KAP i Boksiti.

Da je skupština akcionara KAP-a održana u junu ili julu ove godine, kako je to prvobitno bilo planirano, Krilov bi Kuznjecova vjerovatno ekspresno uklonio iz uprave. Međutim, pitanje je da li će se to sada zaista desiti, jer Krilovljeva pozicija više nije tako nadmoćna kao prije pola godine.

Član uprave KAP-a je i Robert Andrejić, predstavnik manjinskih akcionara iz Hrvatske. Andrejićeva pozicija ne bi trebalo da bude ugrožena u novom bordu, ali samo pod uslovom da mu hrvatski i crnogorski vlasnici akcija, koji kontrolišu oko 10-ak odsto, opet daju podršku za novi mandat.

Mjesecima se uveliko spekuliše da bi, u menadžmentu, moglo doći do promjene izvršnog direktora KAP-a Leonida Krilova, ali i Roberta Tange, direktor za modernizaciju poslovnih sistema i upravljanje projektima jer navodno njih dvojica nijesu baš u najboljim odnosima. Koreanac Tanga, kojeg je u Crnu Goru još prije tri godine doveo bivši izvršni direktor KAP-a Džo Kazadi, jedan je, inače, od najomiljenijih stranih menadžera među radnicima KAP-a.

Bez obzira na katastrofalne poslovne rezultate KAP-a posljednje tri godine, kada je samo iz poslovanja izgubio više od 100 miliona eura, neplaćajući pri tome značajan iznos poreza, doprinosa i ostalih dažbina prema državi, ruski članovi Odbora direktora i menadžmenta KAP-a u Crnoj Gori žive veoma lagodno i, takoreći, nijesu ni osjetili dvogodišnju krizu, za razliku od poreskih obveznika koji iz svog džepa skupo plaćaju preživljavanje i opstanak aluminijumske kompanije.

Najveći broj direktora KAP-a i CEAC-a, među kojima i niži, žive u popularnoj zgradi “Maksim” ili susjedstvu u novom dijelu Podgorice. Mjesečne apanaže članova uprave i top menadžmenta iznose od 5.000 do 12.000 eura. Ovolike zarade oni ne primaju direktno iz KAP-a, već od CEAC-a. Voze luksuzne automobile i stalni su posjetioci najelitnijih podgoričkih restorana. Sve do prošle godine ispred upravne zgrade KAP-a bio je jedan od najatraktivnih voznih parkova u Crnoj Gori odvojen žicom od parkinga za sve ostale radnike. Danas je redukovan broj vozila, ali je obezbijeđen prevoz za najveći dio zaposlenih u CEAC-u.

Omiljene destinacije za provod na crnogorskoj obali su im Petrovac, Budva, Tivat i Herceg Novi. Ruski menadžeri i te kako znaju da uživaju u životu. Zato među zaposlenima u Upravnoj zgradi KAP-a, nijesu rijetke ni ljubavne veze.

Zaposleni u CEAC-u liječe se o trošku firme u privatnoj podgoričkoj klinici “Codra”, o čemu radnici Elektrolize KAP-a, koji rade u najtežim uslovima, mogu samo da sanjaju.

Prisluškivanje i obavještajni rat

Glavni ljudi zaduženi za bezbjednost u Kombinatu aluminijuma su Vladimir Jermolaev i Dmitrij Anikin. Anikin, bivši direktor Prerade DOO, važi za “desnu ruku” i glavnog operativca Vjačeslava Krilova.

Jermolaev je tokom socijalnog bunta radnika, kada je protjerana uprava, u posljednji čas izbjegao linč samo zahvaljujući prisebnosti predstavnika Sindikata koji su policiji pomogli da ga izvedu. Radnici Elektrolize su ostali kivni na njega navodno zbog maltretiranja jednog od radnika u kompaniji kojeg je zatekao pripitog na poslu.

Tokom ove godine u susret reizboru članova uprave u kompaniji se, prema informacijama “Vijesti”, vodi pravi mali obavještajni “rat”. Nerijetko se vade listinzi mobilnih telefona pojedinih zaposlenih, a bilo je i prijetećih pisama. Pod posebnom prismotrom su i prevodioci, kojih nije mali broj u Upravnoj zgradi, jer najveći broj glavnih ruskih menadžera ne zna ni naš ni engleski jezik i prevod im i te kako potreban.