Riznice naivne umjetnosti

Natpisi predratnih firmi nikšićkih zanatlija bili su toliko upečatljivi da su ostavili trag i na čuvenog crnogorskog i svjetskog slikara Voja Stanića. Sve te natpise radio je jedan “umjetnik”, Mileta Nikolić.

Hroničar, novinar i publicista, Maksim Vujačić, prisjeća se kako mu je Stanić 2001. godine pričao o tim “čarobnim firmama” koje su krasile zanatske i druge radnje u Nikšiću.

“Tvrdio je tom prilikom da su kojim slučajem sačuvane, danas bismo imali jedinstvenu galeriju naivne umjetnosti. Firma je tako rađena, pričao je Stanić, da prije nego što pročitaš natpis znaš o čemu se radi”, priča Vujačić.

Iako je bilo mnogo upečatljivih natpisa, posebno su se izdvajala tri. Iznad mesare u nekadašnjoj Gundulićevoj, a danas Manastirskoj ulici, stajao je natpis na kome je bio naslikan panj u koga je bila zabodena sjekira i pored njega glava od brava.

“Stanić je kazao da ga je taj natpis podsjećao na slike Petra Lubarde. Takođe mu je bio zanimljiv natpis na kafani Stanišića. Na njoj je bio islikan sto sa četiri ćikare za kafu i ona vezena tavaja”, prepričava Vujačić detalje razgovora sa Stanićem.

Jednu od tih nikšićkih firmi ovjekovječio je sam Stanić. Naziv lak za pamćenje po pleonazmu koji se, vjerovatno, slučajno tu našao “Konak za prenoćište”. Nikolić se trudio da natpisi koje je radio budu posebno “lako čitljivi” nepismenim seljacima koji bi na nikšićkoj pijaci držali tezge i tražili prenoćište. Tako je iznad ulaza u “Konak za prenoćište” nacrtao krevet i u njemu brkatog Crnogorca sa kapom, a na vrh kreveta ogromnu stjenicu.

Stanićeva slika “Konak za prenoćište” nastala je 1977.godine i nju je, između ostalih, kupio Emir Kusturica.

“Istoričarka umjetnosti, likovni kritičar pokojna Olga Perović je za tu sliku rekla da je to antologijska Vojova slika i jedna od najuspješnijih u opusu”, kazao je Vujačić.

( Svetlana Mandić )