Još jedna grandiozna rupčaga
Gospodine Vukoviću, ne smijemo se mi tom nesretnom renderingu - smijemo se vama i ljudima koji stoje pored i iza vas i koji se uzdaju u vas - a smijemo se, dijelom, i našem kolektivnom, gorkom usudu
Toliko je zanimljivih arhitektonsko-urbanističkih tema u ovom bremenitom povijesnom trenutku, ali mene druge brige more...
Uz sve jade koji su me pritisli, Dunjica mi kaže - i to iz vedra neba - da sam vrlo sklon da se zamjeram ljudima - i još veli da sam, posljedično, apsolutno nesposoban da “preporučim sebe” (visokoj instanci). Da bih dokazao Dunjici da nije u pravu, upravo namjeravam da se preporučim nikome drugome do li dr Ivanu Vukoviću, alias Lepom Dombiju, gradonačelniku Glavnog grada Podgorice.
Konstatovao bih, prije svega, da je Ivan Vuković, iznad svega - dobar momak. Ivan je kultivisan, učtiv, otvoren - otmjen - a zatim i naočit, visok, mlad, obrazovan, rječit - i nadasve perspektivan - o da, da - pogotovo od trenutka kada ga je obasjala promisao gospodara crnogorskog - nakon čega je promptno rukopoložen u čin gradonačelnika GGPG...
Lepi Dombi je, sa druge strane - opciona varijanta - što bi reklo Dijete Fićko. Gradonačelnik Vuković uskoči u čarobni ormar - a iz ormara iskoči Lepi Dombi - pljunuti Ivan Vuković - ali u svemu ostalom sušta suprotnost originalnoj varijanti. Dombi je, za razliku od Vukovića - đavolski bistar i hitar - a zatim i razoružavajuće arogantan - te je stoga vrlo sklon šalama - kojima intrigira tzv. kolektivnu svijest građana Podgorice (koja, istini za volju, ozbiljno stagnira u potonje vrijeme).
Dombi ne postoji, molim vas - ali je, unatoč tome, sasvim realan. Neka vas ne buni ta činjenica - realno je sve što možemo da zamislimo - to ne kažem ja, to kaže sinjor Pikaso (Pablo Ruiz Picasso).
Nije lako razlikovati Ivana Vukovića, gradonačelnika Podgorice, od Lepoga Dombija, koji takođe obnaša funkciju gradonačelnika Podgorice. Kad se naš gradonačelnik, primjera radi, pozove na nas - građane Podgorice - i na naše navodne priče o tome “kako je glavni gradski trg ružan (tačno - op.a.), nefunkcionalan (opet tačno - op.a.), kako mu fali parking (opala, parking! - to je znači nama Podgoričanima na srcima - op.a.) i kako zbog toga centar grada zamire (gubi svojstva života, polagano umire, umrtvljuje se)” - onda znamo da je kormilo GGPG iz ruku gradonačelnka Vukovića preuzeo Lepi Dombi. Gospodine Dombi, molim vas - ne zamire samo centar GGPG - zamire polako i cijela CG - što je obrnuto proporcionalno.... ako kažem čemu, Dunjica će me samo jednom pogledati mrko, tako da ću se ipak suzdržati.
Gospodine Vukoviću, vi ste inteligentan momak, razumjećete - centar GGPG nije ništa drugo do li slika i prilika i ovog i ovakvog GGPG i ove i ovakve CG. “I ne pamtim”, kliče Dombi sa obale Zete, podno Maloga brda, “da je bilo toliko interesovanje za neki konkurs raspisan u Glavnom gradu (ovo se odnosi na nedavno žirirani međunarodni Konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje Trga nezavisnosti u Podgorici - na koji je pristiglo 35 radova, što svakako nije šala - op.a.), možda čak i u Crnoj Gori. I onda na bazi jednog rendera imate svu ovu priču u medijima posljednjih dana”.
Gospodine Vukoviću, vi ste inteligentan momak, trebalo bi da vam je jasno da nije to na bazi jednog renderinga, kako kažete - to je na bazi našeg cjelokupnog dosadašnjeg iskustva, odnosno doživljaja stvarnosti. Kakav god rendering da ste objavili - u ovom sudbonosnom trenutku - misleći dio populacije bi ga spremno ismijao (da ne kažem popljuvao).
Gospodine Vukoviću, misleći dio populacije - a pogotovo misleći dio struke - još ne može da izbije iz glava, odnosno kolektivne svijesti - onu rupu podno Ljubovića - koja još nije zatrpana - a kad će biti zatrpana ne znamo. Onu drugu rupu, nevjerovatnih dimenzija, koja se nalazi sjeverozapadno od Kliničkog centra CG, odnosno jugozapadno od zgrade RTCG - bolje da ne pominjem. I vi se sad spremate, gospodine Vukoviću - da iskopate još jednu grandioznu rupčagu - temeljnu jamu za mastadontsku podzemnu garažu - 3 etaže - što je nekih dvadesetak metara dubine, recimo - možda i koji metar više - i to baš na poziciji glavnog PG trga - uključujući i produžetke ulica Bokeške i Vučedolske - što je nekih... koliko? - 90/70/20 metara, otprilike?
Gospodine Vukoviću, još nijeste spakovali, podsjetiću vas, ni ako-bog-da-a-daće zgradu Gradskog pozorišta - a kad ćete - ne znamo - te je stoga vrlo realna pretpostavka, uzimajući u obzir epidemiju covid 19 i posljedični pad CG ekonomije od 12 posto (što je, ujedno, i najveći pad u regionu i drugi najveći pad ekonomije u Evropi, poslije Španije) - da se može desiti da realizacija projekta naslovljenog Trg nezavisnosti u Podgorici u jednom trenutku zapne - nakon što iskopate tu temeljnu jamu, recimo - i što onda?
Dakle, gospodine Vukoviću, ne smijemo se mi tom nesretnom renderingu - smijemo se vama i ljudima koji stoje pored i iza vas i koji se uzdaju u vas - a smijemo se, dijelom, i našem kolektivnom, gorkom usudu.
Gospodine Vukoviću, u vijesti koja se pojavila na Internet stranici GGPG (podgorica.me) 11. jula tekuće godine - povodom raspisivanja pomenutog, međunarodnog Konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje Trga nezavisnosti u Podgorici - stoji da je konkurs raspisan u “cilju oživljavanja centra grada, širenja pješačke zone i obezbjeđivanja parking prostora”. Što se tiče oživljavanja centra grada, gospodine Vukoviću - to je hvale vrijedna namjera, kapa dolje - a ujedno je i vrlo kompleksan problem. Vaša procjena da se krene u oživljavanje centra grada počiva, ubijeđen sam, na detaljnim analizama tog problema - koje je sproveo vaš interresorni ekspertski tim - u kom su bili najbolji ljudi iz Sekretarijata za prostorno planiranje, a zatim i najbolji ljudi iz Službe glavnog gradskog arhitekta, Agencije za izgradnju i razvoj, Sekretarijata za saobraćaj, Direkcije za imovinu... itd.
Ako je, dakle, cijeli vaš interresorni tim - nakon pomno sprovedenih detaljnih analiza, molim vas gospodine Vukoviću - stao iza procjene da bi izgradnja one nesretne stambene zgrade podno Ljubovića - za koju je već bila iskopana temeljna jama - “trajno narušila kvalitet života”, kako rekoste, “ljudi koji žive u okolnim zgradama” - onda sam ubijeđen da su “procjeni”, kako biste vi rekli, da se odlučno krene u oživljavanje centra grada - prethodile detaljne analize koje je sproveo vaš interresorni tim - i to neuporedivo kompleksnije i detaljne analize od detaljnih analiza rupčage podno Ljubovića.
Te analize bih baš volio da prelistam gospodine Vukoviću - pa vas molim, u to ime, da mi ih proslijedite - a nakon što izvršim uvid u analize oživljavanja centra PG, pozvao bih vas na burek i jogurt kod Feta (ja častim) - pa da porazgovaramo o svemu.
Toliko je, kao što rekoh, zanimljivih arhitektonsko-urbanističkih tema u ovom bremenitom povijesnom trenutku, ali mene druge brige more...
O tome u narednom broju...
A sad požurite, djeco draga, na najavljenu konferenciju za medije - u režiji GGPG - na kojoj će, kako reče Dombi u prošlu srijedu, “javnosti biti predstavljena idejna rješenja rekonstrukcije Trga nezavisnosti i građani će moći da dobiju sve relevantne informacije direktno od ljudi koji su u komisiji, kao i da postavljaju pitanja putem društvenih mreža”.
Što se mene tiče - ni najmanje me ne zanima što će biti rečeno na toj konferenciji - a nemam ni pitanja - sve mi je jasno - odavno - Bog zna od kad.
( Borislav Vukićević )