Kako je kovid preokrenuo život

Prvog januara 2020, kada je svijet dočekao novu deceniju, kineske vlasti u Vuhanu su zatvorile pijacu morske hrane u centralnom gradu od 11 miliona, sumnjajući da je epidemija nove “virusne upale pluća” možda povezana sa tim mjestom.

Prvobitni laboratorijski testovi u Kini su ukazali na novi koronavirus. On se do 20. januara proširio na tri države.

Za većinu ljudi, to je bila manja zdravstvena uzbuna na drugom kraju svijeta.

Skoro godinu kasnije, on je promijenio život iz osnova. Skoro svako je pogođen, bilo zbog bolesti, gubitka voljenih ili poslova, zatvorenosti u kući i primoravanja na potpuno novi način rada, opuštanja i interakcije.

Milion i po ljudi je umrlo u svijetu od posljedica kovida-19, a zaraženo je oko 65 miliona.

Nakon što je početni “talas” pandemije u mnogim zemljama stavljen pod prividnu kontrolu, države se sada bore protiv drugog i trećeg talasa koji su još veći od prvog, pa je svakodnevni život opterećen novim restrikcijama.

Među najdirljivijim fotografijama iz pandemije 2020. su one koje prikazuju medicinske radnike na prvim linijama borbe protiv virusa.

U bolnici San Rafaele u Milanu, sedam članova osoblja jedinice intenzivne njege bilo je sa 18-godišnjim pacijentom oboljelim od kovida-19, gurajući njegov krevet na odjeljenje i noseći medicinsku opremu i monitore.

Ljekari i medicinske sestre poput njih, umotani u zaštitnu opremu - mantile, rukavice, maske i vizire, neki sa imenima ili inicijalima ispisanim na uniformama - postali su svakodnevni prizor.

Uobičajene su postale i slike medicinskih radnika koji padaju od iscrpljenosti ili tuge zbog gubitka voljene osobe od nove bolesti.

Do marta i aprila, mnoge države su počele da uvode zatvaranje i socijalnu distancu kako bi usporile širenje visoko zaraznog virusa.

Počele su da se postavljaju pregrade da odvoje i zaštite ljude, od providnih od pleksiglasa u supermarketima do plastičnih koja je omogućila 83- godišnjoj Lili Hendriks, stanarki staračkog doma u Belgiji, da zagrli Mari-Kristin Desoer, direktorku doma.

Efekti zaključavanja na prirodni svijet ponekad su bili zapanjujući. Pjesme ptica mogla se se čuti kao nikada prije u gradovima, a divlje životinje su ulazile u prazne gradove. Na putu nadomak obično prepunog mosta Golden Gejt u San Francisku, stajao je kojot.

Čak su i ulice Menhetna bile sablasno prazne. Balerina Ešli Montag je stavila masku i plesala nasred Tajms skvera u Njujorku.

U prijestonici Brazila, Braziliji, katolički sveštenik Džonatan Kosta molio se sam u crkvi Santuario Dom Bosko, među fotografijama vjernika zakačenim za klupe.

Nošenje maski u borbi protiv širenja virusa postalo je uobičajeno širom svijeta.

Na željezničkoj stanici Šinagava u Tokiju, mase putnika su nosile zaštitne maske, kao i zatvorenici u ćeliji u zatvoru Kvezaltepek u El Salvadoru.

Porodice su u svojim domovima učile da žive zajedno 24 sata dnevno i kako da zabave i podučavaju djecu.

U San Fjoranu na sjeveru Italije, nastavnik Marcio Toniolo (35) slikao je svoju dvogodišnju ćerku Bjanku dok mu nokte na nogama farba jarko crvenim lakom.

Pandemija je najjače pogodila neke od najsiromašnijih stanovnika svijeta i iznijela na vidjelo nejednakost u pristupu medicinskoj opremi i vladinom novcu za obeštećenje ljudi koji su ostali bez sredstava za život.

U Južnoafričkoj Republici u maju, u naselju Itirelang blizu predgrađa Laudium u Pretoriji, ljudi su u nepreglednom redu čekali da dobiju pomoć u hrani. Kako se 2020. bliži kraju, vakcine su na pomolu. Postoji nada da će se vratiti neki aspekti života kakvog smo poznavali.

Rojters

( Angelina Šofranac )