Sportsko nadmudrivanje i razmišljanje poput stvarnog borca

Igranje video igara već odavno je u svijetu vrlo isplativ biznis - profesionalni igrači učestvuju na internacionalnim turnirima koji pobjednicima nude nagrade u vrijednosti od više desetina hiljada eura, imaju sponzore u vidu ozbiljnih, globalno prepoznatih brendova i milione fanova. Čak posljednjih godina sve ide ka tome da elektronski sport postane dio Olimpijskih igara.

Crna Gora, kao u brojnim sličnim stvarima, i u ovome kaska za svijetom, ali se u posljednje vrijeme stanje po tom pitanju popravlja, najviše zahvaljujući domaćem Savezu elektronskih sportova koji organizuje turnire, podržava igrače i popularizuje video igre. Naravno, u fokusu su planetarno najpopularnije igre kao što su “Dota”, “Counter-Strike” ili “FIFA”, ali se Crna Gora mogla pohvaliti da je imala svog predstavnika i na nedavno održanom evropskom takmičenju u borilačkoj igri Tekken koja nije popularna kao pomenuti naslovi, mada važi za kultno ostvarenje u svom domenu.

Podgoričanin Branko-Bane Jugović otkrio je za “Vijesti” kako je došlo do toga da postane prvi predstavnik Crne Gore na nekom međunarnodnom turniru u “Tekkenu 7”, legendarnoj franšizi koja je još od sredine 90-ih reper među borilačkim igrama.

“Moj drug Nikola Vlahović nas je prijavio na lokalni kvalifikacioni turnir u organizaciji Saveza elektronskih sportova. Pobjednik bi predstavljao Crnu Goru na IeSF (International e-Sport Federation) evropskom turniru, na kojem učestvuju najbolji iz 20 zemalja Evrope, a prvih pet sa tog turnira bi išli u finale koje se održava u Izraelu. Nikola i ja smo se našli u finalu, ali pošto on igra na tastaturi, a pravila međunarodnih turnira ne dozvoljavaju ništa osim PS4 džojstika, ja sam odabran za predstavnika Crne Gore”, priča Jugović. Uslijedilo je takmičenje na evropskom turniru koji je održan onlajn zbog situacije sa koronavirusom, a sagovornik “Vijesti” objasnio je kakav je bio podvig što Crna Gora uopšte ima predstavnika.

“Ovo je bio jedan od najozbiljnjijih i najvećih e-sport turnira organizovanih za vrijeme ove pandemije. Bio je prenos iz TV studija u Parizu vrhunske produkcije, mečeve je prenosio Spaghetti, jedan od najuticajnih komentatora u Tekken zajednici. Koliko su jaki igrači bili na turniru govori i činjeica da je većinu njih Spaghetti i lično poznavao. Naznačio je da se raduje što prvi put vidi predstavnike Crne Gore, Sjeverne Makedonije...”, ocijenio je Jugović. On je kazao da je bilo uzbudljivo “ukrstiti koplja” sa najboljim igračima Evrope, te da ga je obuzela ogromna doza adrenalina i uzbuđenja, koji podstiču igrača da pruži sve od sebe i igra na nivou koji se teže postiže u nekoj opuštenijoj atmosferi.

Jesi li zadovoljan rezultatom, koliko je na njega uticalo tvoje (ne)iskustvo što se tiče igranja na takvim turnirima (ovo ti je prvi put je li?) i i to što si morao da se prebaciš sa kompjutera na konzolu?

Rezultatom nisam zadovoljan, jer nisam prošao grupnu fazu, ali nisam ni toliko razočaran, jer su borbe bile neizvjesne, uzbudljive, i nije bilo neke veće dominacije od strane protivnika ni u mečevima koje sam izgubio. Imao sam i tri runde koje sam prošao “perfectom” (kad vas protivnik nijednom ne udari za vrijeme runde), i to upravo nad igračima od kojih sam izgubio u finalnom bodovanju. Tokom priprema sam dobio PlayStation 4 na korišćenje, i nisam osjetio neku veliku razliku u poređenju sa PC-om, ali nisam bio u potpunosti na svom “terenu”, jer je lag (kašnjenje) malo veći na PS4. Igrati na ovom turniru nije bilo ništa drugačije nego kad igrate obične online mečeve sa jakim protivnicima, a tu imam iskustva. Samo je doza adrenalina bila mnogo veća, i svaki udarac bukvalno osjetite i zaboli vas. (smijeh)

Planiraš li da učestvuješ i naredne godine? Koliko je inače kod nas zastupljen i popularan Tekken i koliko ima ozbiljnih igrača?

Uvijek ću biti na raspolaganju Savezu. Nedavno smo dobio i oficijalni dres Saveza sa mojim niknejmom “Leather Warlord”, tako da sam zvanično dio tima. Nažalost, Tekken zajednica u Crnoj Gori ne postoji ni u tragovima. Pored Nikole, i još jednog kolege, Andrije Midžora, još nisam naišao na igrače koji gaje jaku pasiju prema ovoj igrici, redovno vježbaju, raspolažu osnovnim tehnikama i imaju kapacitet da stignu makar do crvenih rankova (otprilike top 20-30 odsto onlajn baze najboljih igrača na evropskom serveru). Ovo vjerovatno ne znači da igrači ne postoje, uporno tragamo za njima i ovu priliku bih iskoristio da mi se svi zainteresovani potraže Branko-Bane Jugović profil na Facebooku i jave mi se, kako bismo napravili kakvu-takvu zajednicu, otkrili možda nove nade i talente, družili se, razmjenjivali znanje i počeli ogranizovati turnire na lokalnom nivou, sa nadom da će nas uvijek predstavljati najbolji na međunarodnim.

Kako si se zaljubio u ovu igru, što te je privuklo? Zašto ova igra važi za najpopularniju i najkomplikovaniju fajtersku igru?

Ljubav prema “Tekkenu” seže još u 1997, kada sam prvi put igrao “Tekken 2”, ali sam tek 1999. dobio svoju prvu PlayStation konzolu, kupio “Tekken 3” i maksimalno mu se posvetio. Nastavci poslije prelaze na PlayStation 2, 3 i 4 konzole, koje nikada nisam posjedovao, jer sam PC gejmer. Osim “Tekken Tag Tournamenta”, vrlo sam malo i periodično igrao, sve dok napokon nije izašao prvi nastavak za “Windows”, i to je bio “Tekken 7”. Odmah sam ga kupio i nisam gubio vrijeme. U prvih dva, tri mjeseca već sam imao preko 250 sati igranja. Danonoćno sam vježbao i pokušao da nadoknadim propušteno. “Tekken” ima tradiciju, i svako znanje koje ste stekli na prethodnim djelovima, prenosi se na nastavke u određenoj mjeri. Tako da sam brzo savladao naprednije tehnike. “Tekken” vas uvlači u sportsko nadmudrivanje i razmišljanje jednog stvarnog borca.

On je bez premca kada je u pitanju težina fajterskih igrica, nisam subjektivan, već vrlo objektivan, o tome svjedoči gomila članaka na tu temu. Komplikovanost, frejmovi, refleksi, donošenje odluka u djelićima sekunde i sama dubina naprednijih tehnika koje se postepeno i jako sporo uče. Ovome dosta doprinosi to što Tekken ima 3D kretanje - naprijed, nazad, skok gore i kretanje sa strane, dok 90 odsto fighting igrica imaju 2D kretanje. Lista poteza broji od 100 do 200 po karakteru, dok kod većine takvih igrica taj broj je između 30-50 maksimalno. Da biste bili dobri u Tekkenu, pored toga što svog karaktera morate da znate “u prste”, morate da znate i ostale karaktere protiv kojih se borite, a njih ima čak 50, i dodajte tome da svaki ima po 100-200 poteza.

Prosječnom gledaocu nije baš najjasnije zašto je igrica toliko teška, baš zbog matematike “iza zavjese”. Nemamo prostora za priču o svim tehnikama, ali evo jedan podatak: u Tekkenu imate “samo” preko 15 načina ustajanja sa poda, i svaki ima svoje zašto i kako.

Tuča kao iz filmova Džet Lija, samo bolje

Praksa je da igrači odaberu jednog lika i usavršavaju ga - koji je tvoj omiljeni i zašto?

Na turnirima je nepisano pravilo da svako uglavnom igra sa jednim omiljenim karakterom sa kojim je najbolji i koji ga definiše kao igrača. Vrlo rijetko sa dva ili tri. Tome upravo doprinosi težina i dubina “Tekkena”, jer da biste usavršili jedan karakter treba vam jako puno vremena. Učeći veliki broj karaktera, dolazi do rasipanja, i ovdje se primjenjuje poznati citat Brus Lija: “Ne plašim se čovjeka koji je vježbao 10.000 različitih udaraca nogom po jedanput, plašim se onoga koji je vježbao jedan udarac 10.000 puta”.

Moj omiljeni karakter je Feng Wei. Jednostavno mi se svidio njegov stil borbe i kako je realizovana njegova pojava i animacija poteza. Nisam ništa znao o njemu, samo kad sam ga prvi put vidio rekao sam: “Ovo je moj karakter!”. Stil borbe mu je dosta sličan stilu koji gledamo u filmovima Džet Lija, samo Feng mnogo bolje izgleda i razornije udara. (smijeh)

( Stefan Strugar )