I tužilac pričao sa ruskim agentima?

I specijalni državni tužilac Saša Čađenović navodno je telefonski komunicirao sa ruskim tajnim agentima.

To je juče u Apelacionom sudu saopštio jedan od advokata odbrane Dušan Radosavljević na početku sjednice u predmetu “državni udar”.

Njegov kolega, advokat Miroje Jovanović, prekjuče je zatražio izuzeće sudskog vijeća i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, navodeći da su ona i sutkinje Seka Piletić, Milenka Žižić i Suzana Mugoša, u januaru 2016. komunicirale sa telefonskim brojevima koji počinju sa 447, a koji, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, pripadaju ruskim tajnim agentima iz GRU-a.

Taj zahtjev odbijen je, rekao je juče predsjednik vijeća - sudija Zoran Smolović, obrazlažući da je “podnijet radi odugovlačenja postupka”.

Dodao je da na to rješenje nije dozvoljena žalba.

Radosavljević se na početku sjednice vijeća obratio sudu, navodeći da se u listinzima komunikacija nalazi i broj tužioca Čađenovića.

On je za “Vijesti” pojasnio da se u tabeli, iz spisa predmeta, navodi da je 25. januara 2016. godine specijalni tužilac Saša Čađenović imao komunikaciju sa brojevima koji počinju sa 447.

“To su oni isti brojevi koje je prekjuče pomenuo kolega advokat Miroje Jovanović. Ovi listinzi su izvedeni kao dokaz u prvostepenom postupku pred Višim sudom u Podgorici. Kada sam upario ovaj broj Čađenovića, došlo je do preklapanja sa brojem Vesne Medenice. Tražio sam pojašnjenje od vještaka o čemu se tu radi”, kazao je advokat Radosavljević.

ŽALBA

Na sjednici vijeća u Apelacionom sudu, juče je pročitana žalba advokata Jovanovića i Dražena Medojevića, branilaca okrivljenih Andrije Mandića, Mihaila Čađenovića i Branke Milić, na prvostepenu presudu u predmetu za pokušaj terorizma.

Tražili su da se odluka preinači tako što će se okrivljeni osloboditi od optužbe, a kao alternativno rješenje predložili su da sud ukine prvostepenu osuđujuću presudu Višeg suda u Podgorici i da se predmet vrati na ponovno suđenje, pred novim vijećem.

“Ne postoji nijedan dokaz da su okrivljeni počinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije”, navodi se u žalbi koju je pročitala sutkinja izvjestilac Seka Piletić.

U žalbi je odbrana navela brojne primjedbe, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da su počinjenje bitne povrede odredaba Zakonika o krivičnom postupku.

“Nije na pouzdan način utvrđen identitet Eduarda Šišmakova... Naredba suda o mjerama tajnog nadzora prema Mirku Velimiroviću donijeta je obmanom suda od strane tužilaštva. Svjedok saradnik Saša Sinđelić je duševni bolesnik, o čemu postoji medicinska dokumentacija, zbog čega je odbrana tražila njegovo vještačenje, jer je višestruki povratnik u vršenju krivičnih djela, između ostalog je osuđen na 21 godinu zatvora za ubistvo u Hrvatskoj... Njegov iskaz je neistinit i nije mogao poslužiti da se donese osuđujuća presuda. Sud je trebalo da uvaži predlog odbrane da se izvrši psihičko vještačenje”, navodi se u žalbi advokata odbrane.

Odbrana je osuđujuću presudu ocijenila kao pristrasnu, a kao bitnu povredu ZKP-a, u žalbi je istaknuto to što je postavljano pitanje optuženima - koje su narodnosti: “Da bi se u javnosti stekao utisak da se sudi Srbima, dok je po zakonu zabranjeno da se pitaju o narodnosti”.

Prema navodima prvostepene presude, cilj kriminalne organizacije, koji su formirali ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, bio je sprečavanje Crne Gore da pristupi NATO-u i nasilno preuzimanje vlasti.

Navodi se da je ta grupa planirala da se na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine pomoću Demokratskog fronta sukobi se sa crnogorskom policijom i nasilno zauzme Skupštinu Crne Gore: “I da otmu i ubiju tadašnjeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića”.

Lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević prvostepeno su osuđeni na po pet godina zatvora.

Za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju Šišmakov je osuđen na jedinstvenu kaznu od 15 godina zatvora, a Popov tri godne manje.

( Komnen Radević )