Otvorena izložba Karadžića: Svijet kojim dominiraju boje
Izložba “Skrovite poruke” Dragana Karadžića otvorena je sinoć u Dvorcu Petrovića u Podgorici
Prepoznatljivim umjetničkim stilom i izrazom, slikar Dragan Karadžić duže od četiri decenije šalje “Skrovite poruke”, pa je tako upravo to i naziv njegove najnovije izložbe. Postavka “Skrovite poruke” otvorena je sinoć, virtuelnim putem, u Podgorici, u Dvorcu Petrovića, izložbenom prostoru Centra savremene umjetnosti, gdje će za posjetioce biti dostupna do kraja januara.
“Slike, crteži i akvareli pružaju uvid u Draganov svijet. U tom svijetu dominiraju boje, među kojima uvijek odudaraju plava i žuta kao komplementarne i suprotne u isti mah. One su pune simbolike. One oslikavaju naša unutrašnja stanja, naše emocije, ali i oslikavaju prostor na kome nastaju, plavo kao more, žuto kao sunce i sivo-bijela kao crnogorski krš”, istakla je istoričarka umjetnosti Anja Marković koja je otvorila izložbu.
Izražene i izdvojene, komplementarne, plava i žuta, te siva boja kamena i daljine, isprepletane su na gotovo svim Karadžićevim radovima, a u zavisnosti od posmatrača odaju i različita značenja.
“Sve te boje imaju punu simboliku, ali ne bih pominjao opšta mjesta... Ja sam se puno bavio plavom, različitom nijansama plave, koja traži osnovu žute - to su komplementarne boje. Jedna boja ne može da postoji sama za sebe, ona mora da ima svoj neki komšiluk, mora da ima dodir sa nekom drugom bojom da bi imala svoj intenzitet i značenje iz kojih se rađa simbolika. Žuta nije prostorna već topla boja, vezana je i za svjetlost i za sunce, a sve u zavisnosti od kulture... Kod različitih kultura ona ima i različito značenje, a da se ne mora sve to znati. Plava priziva žutu ili žuta priziva plavu”, objasnio je Karadžić ranije “Vijestima”.
Tako se na Karadžićevim platnima slažu i sjećanja, emocije, mjesta, obrisi dalekih trenutaka, ali i priviđenja novih, bude se zvukovi, podstiču pitanja, rađaju motivi... Zagledavši se u njegova platna posmatrač dobija trenutak sebe sa sobom, a introspektivna tenzija, preispitivanja, sanjarenja kao da bujaju...
“Ta platna su ogledala našeg bića, ali i našeg odnosa sa okolinom, prije svega prirodom. Oblici, kao i boje, uvijek su savršeno u ravnoteži, udopunjujući i puni ritma. Njegove slike jesu dvodimenzionalne, ali su izuzetno bogate slojevima značenja. Svaki potez četkicom ima svoj razlog postojanja na platnu, svoj smisao koji ne bi postojao bez onog drugog poteza, i na kraju, bez svih ostalih. Svi zajedno stvaraju bogatu simfoniju. Svaka slika počinje kao eksperiment, intuitivno se stvara, onako po osjećaju i navođenju i smjernicama platna i četkice. Borba tamnih i svijetlih tonova, kao univerzalni simbolični prikaz dobrog i lošeg na platnima umjetnika prisutno je oduvijek. Iako ih koristi na platnu, kod Karadžića one su pomirene, koegzistiraju i udopunju je. Njegova djela se ne ‘čitaju’, ona se osjećaju, i kroz osjećaj stvaraju sliku. I tek kada se taj cijeli put prođe, od Draganovog poteza četkicom do stvaranja slike kroz osjećaj u oku posmatrača, taj proces biva završen”, istakla je Marković.
Njegova jedinstvena, originalna i prepoznatljiva poetika svoju lirsku bazu pronalazi u životu, u umjetnosti, uduhovnosti, a tim putevima vodi i ljubitelje njegovog djela.
Karadžič je rođen 1950. godine u Petnjici kod Šavnika. Diplomirao je u Nikšiću na Pedagoškoj akademiji likovni smjer 1974. godine, a slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti je završio u Beogradu gdje je i magistrirao. Kao stipendista Francuske završio je specijalizaciju na Akademiji des Beaux Arts. Izlagao je u zemlji i inostranstvu, a dobitnik je niza prestižnih nagrada i priznanja.
( Jelena Kontić )