Brvno u oku svom

Zašto vidite trn u oku drugoga, a ne vidite brvno u oku svom?.

To je doskorašnjem ministru spoljnjih poslova Srđi Darmanoviću rekla sada već bivša uticajna ambasadorka Velike Britanije, Alison Kemp, u prisustvu kolega iz diplomatskog kora prilikom razgovora o usvajanju Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Diplomate svašta znaju, a znaju svašta i da pitaju. Sa manje ili više senzibiliteta i otvorenosti.

Zašto postave neka naizgled nesuvisla pitanja ponekad postane jasno poslije nekoliko dana, sedmica ili čak mjeseci.

Ako je američka ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke na neformalnoj večeri, prije 30. avgusta, postavila dilemu da li su mogući sukobi u Crnoj Gori ako Đukanović izgubi vlast, onda to može da znači da je imala pouzdanije informacije od Đukanovića i DPS-a.

Tenkove, prilično sam siguran, nije pominjala. Možda se “vrlo pouzdanom izvoru” od pomena gubitka DPS-a na izborima pričinio zvuk tenkovskih gusjenica.

Tokom susreta sa diplomatama imao sam priliku da čujem različito nijansirana pitanja o mogućim sukobima u Crnoj Gori - zbog ishoda referenduma, odluke o priznanju Kosova, krađe predsjedničkih izbora 2013. godine, protesta DF u kontekstu prijema u NATO…

Interesovanje diplomatskog predstavnika SAD ili bilo koje druge države o scenarijima u Crnoj Gori nakon izbora - samo je dio njihovog redovnog posla. Nikčević sigurno nije toliko zelena da nije znala kakav će efekat izazvati njena konstatacija da je Rajnke “projektovala“ da će Đukanović izvesti tenkove na ulice nakon izbora 30. avgusta.

Prije će biti da je to pitala jer je morala, po običaju slušajući blisko okruženje Đukanovića.

DPS pod dirigentskom palicom Milana Roćena je višestruki povratnik u pokušajima diskreditovanja ambasadora radi njihovog disciplinovanja. Počev od prvog njemačkog amabasadora, Tomasa Šmita, od čijih su javnih nastupa o kumovsko-rođačkim mrežama vrhu DPS-a bili potrebni sedativi, zatim italijanskog diplomate Gabrijelea Meućija koji je epizodom sa “ladom nivom” ismijavao bahatost i skorojevićki mentalitet vladajuće kaste, preko Petera Platea koga su režimski mediji pokušali predstaviti kao bugarskog navijača u fudbalskom duelu sa Crnom Gorom samo zato što je na poklon dobio ulaznicu predviđenu za gostujuće navijače, do napada doskorašnjih mezimčadi bivšeg režima - Informera i Pinka - na ambsadore SAD Sju Kej Braun, i EU Mitju Drobniča i Aiva Orava...

DPS je postao toliko ohol i uvjeren u besmrtnost da je ostajao gluv na saopštenja Stejt departmenta kojim je kritikovana smjena nezavisnih članova Savjeta RTCG, ili na proteste nakon objelodanjivanja namjere vraćanja Veselina Veljovića na čelo Uprave policije, ili Zorana Lazovića i Duška Golubovića u bezbjednosne strukture...

Kako bi onda bivši režim razumio ono o trnu i brvnu kada je pred diplomatama branio usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti tezom da SPC u Crnoj Gori ne plaća porez, dok su istovremeno tajkuni režima gomilali milionske poreske dugove.

Ono što je DPS previdio u epizodi s ambasadorkom Rajnke je - da je u opoziciji. I tamo će i ostati, dok SAD i dio EU, ne gurnu Kinu i Rusiju dalje od Balkana u široj akciji, jer su uticaj tih država na Crnu Goru upravo omogućili ljudi iz vrha DPS-a. Ovakvim ekskurzijama, te neuspješnim spinovanjima u Vašingtonu, stranka predsjednika Đukanovića može samo dodatno pojačati imidž desničarske, klijentelističke stranke.

Zašto je pitanje Nikčevićke naručeno iz vrha DPS-a?

Ili je vrh te partije u stanju nervnog rastrojstva zbog onoga što donosi poraz na izborima, ili je riječ o pokušaju da se skrene pažnja Vašingtonu na ambasadu u nekoj maloj Crnoj Gori, vjerujući da će nova adminsitracija Džoa Bajdena promijeniti stvari. A upravo je Bajdenu sam Đukanović obećao povlačenje sa državnih funkcija nakon prijema u NATO, kako su svojevremno spekulisali pojedini evropski mediji.

Činjenica je da SAD i EU podržavaju nove vlasti. Dvije ambasadorke, Rajnke i Oana Kristina Popa, samo što ne osviću u Vladi posljednjih nekoliko dana. Osim tenkova, ono što je obilježilo sedmicu iza nas, je, da se poslužim vojnom terminologijiom, desantno zaduživanje Crne Gore od 750 miliona eura pod komandom premijera Krivokapića.

Prva demokratska Vlada, kako sebe neskromno zovu, ne bi smjela preko noći i bez znanja građana i lidera koalicionih partnera da svakog građanina dodatno zaduži oko 1.200 eura. Pa čak i sve da je tačno da je Crnoj Gori prijetio bankrot.

Netransparentnost izvedbe podsjeća na ranije odluke raznih užih kabineta. Preciznije, Krivokapićeva Vlada se mogla “zadužiti bez ograničenja” za potrebe finansiranja u 2021. kako je to definisala Vlada Duška Markovića prilikom rebalansa budžeta u martu, ali javnost još nije vidjela zaključak ili informaciju na osnovu koje je nova Vlada ušla u emitovanje eurobveznica.

Da je Krivokapić na ovaj način zadužio Crnu Goru tri mjeseci kasnije, umjesto tri radna dana nakon izbora - vjerovatno bi bio bivši premijer.

Treba još dugo vaditi brvna iz oka DPS-a, ali treba na vrijeme vaditi i poneko iz oka nove vlasti.

( Vladan Žugić )