Rasmusen: Najteži posao koji sam imao
Morao sam da donesem rezultat poslije samo sedam dana, a nisam znao ni polovinu toga što tim radi. Bilo je to novo i veoma teško iskustvo, ali srećom je ispalo dobro - prokomentarisao je selektor „lavica” izdanja i 8. mjesto na Evropskom prvenstvu
Tri najbolje ekipe sa Svjetskog prvenstva u Japanu ostale su bez medalje na šampionatu Starog kontinenta, jer nisu mogle da nadoknade odsustvo nekoliko važnih rukometašica.
U redovima prvaka iz Kumamotoa, Holandije, nije bilo Estavane Polman, pa je u posljednji čas ugrabljen meč za 5. mjesto protiv bronzane iz Japana, Rusije, koja je u Dansku došla bez Ane Vjahireve i Ane Senj. Ceh je odmah platio Ambros Martin, dobio je otkaz i neće voditi čak ni posljednji meč na šampionatu. I vicešampion svijeta Španija je podbacila i završila na 9. mjestu, samo zato što nije bilo Aleksandrine Barbose.
Pad je doživjela i Crna Gora, jer je u Japanu bila peta, a sada je EHF Euro završila na 8. mjestu. Razlika je, međutim, što nije bilo čak četiri članice startne postave. Govoriti koliki je to udar za „lavice” je bespredmetno, jer baza praktično ne postoji. To najbolje oslikava činjenica da su na širem spisku, samo reda radi, bile tinejdžerke iz drugog tima Budućnosti, mlade igračice iz Slovenije, Slovačke i Francuske, te Ivona Pavićević, koja 13 mjeseci nije odigrala meč i još nema klub...
Pred sami početak priprema, objavljeno je i da Per Johanson više nije selektor, a Kim Rasmusen je prihvatio izazov da dovede selekciju do glavne faze EP, te da je uigrava za najvažniji cilj - olimpijski kvalifikacioni turnir u martu u Podgorici.
- To je bilo novo iskustvo za mene, nisam znao šta da očekujem. Znao sam da su djevojke imale selektora kojeg su mnogo voljele, da su uradile veoma dobar posao sa Perom i Adijem, a uvijek je teško doći umjesto trenera koje igrači puno vole. Ali, moram da im odam priznanje, jer su me prihvatile, učinile da se osjećam dijelom tima i pomogle mi da budem najbolji trener što mogu - kaže Rasmusen.
Danski stručnjak priznaje da mu je bilo teže nego što je izgledalo sa strane.
- Djevojke su možda učinile da sve to izgleda lako, ali ovo je bio najteži posao koji sam ikada imao. Morao sam da donesem rezultat poslije samo sedam dana, a nisam znao ni polovinu toga što tim radi. Bilo je to novo i veoma teško iskustvo, ali srećom je ispalo dobro.
Ogromnu pomoć imao je od Bojane Popović, koja igračice poznaje u dušu, kao i od Gojka Vučinića.
- Oni imaju ogromno iskustvo i poznaju kulturu. Bojana zna djevojke i kako one igraju, a Gojko dugo radi sa golmanima. Bez ekipe, bez njih kao trenera i fizioterapeuta, sve ovo ne bi bilo moguće. Novi smo tim, još se upoznajemo, a nedostaju nam neke glavne igračice, koje obično preuzimaju odgovornost kada je najvažnije. Moramo tu da nađemo balans. Učili smo tokom Evropskog prvenstva i utakmica protiv Španije je pokazala da smo dosta naučili. To se vidjelo i protiv Francuske, Rusije i Slovenije - ako se budemo držali zajedno, moći ćemo da se vraćamo u utakmice.
„Lavice” u martu čeka ispit generacije - kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre u Podgorici, na kojem će rivali za prva dva mjesta biti Norveška i Rumunija, a Kazahstan je apsolutni autsajder.
- Ako budem selektor u martu, igračice će morati da igraju dobro u svojim klubovima. Pažljivo ću pratiti izdanja svih koje imaju mogućnost da igraju za reprezentaciju, ali će borba za 16 mjesta biti teška, kakva bi i trebalo da bude. Ako imamo više igračica da biramo, srećni smo, jer je Crna Gora mala država. Zasada sam zadovoljan djevojkama koje imam, ali moramo da dovedemo sve igračice koje mogu da se bore za mjesto u timu.
Da li ćete pozvati i Đurđinu Malović i Andrijanu Tatar, koje su kod Vas u MKS Lublinu?
- One su odlične djevojke i igračice, ali Crna Gora ima dosta rukometašica na tom nivou, a neke na najvišem. Svaka igračica ima mogućnost da zaigra za ovaj tim, ali prije svega mora da dobro igra za svoj klub - zaključio je Rasmusen.
Ema Ramusović: Ponosna sam na svoju ekipu
U Danskoj je najbolje utakmice u dresu reprezentacije odigrala Ema Ramusović. U odsustvu Tatjane Brnović joj je pripala uloga prve pivotkinje i savršeno ju je „odglumila”.
- Jako sam srećna i ponosna na svoju ekipu. Iskreno, nisam očekivala da ćemo da igramo u ovako dobrom ritmu. Protiv Francuske i Rusije smo odigrale mnogo dobro, samo mi je žao što ih nismo savladale. Pokazale smo kakva nam je budućnost, da ova ekipa može mnogo. Iz meča smo bile sve bolje i vjerujem da će rezultati biti i više nego dobri - poručila je 24-godišnja Beranka
„Lavice” će 19. marta, na startu kvalifikacija za OI, u „Morači” igrati sa Norveškom, dan kasnije sa Kazahstanom, a potom sa Rumunijom. Ključni će vjerovatno biti duel sa Rumunkama na zatvaranju turnira.
- Imamo dosta iskustva igranja sa tim reprezentacijama i dobro ih poznajemo. Čvrsto vjerujem u ekipu i sigurna sam da ćemo dati maksimum kako bi krajnji ishod bio u našu korist.
( Nikola Nikolić )