Prva nagrada Mariji Dejanović
“Prvonagrađena pjesma "Na putu do trgovine" nosi u sebi različita značenja i asocijacije koje se svode na zaključak kako valjani pjesnički materijal može postati bilo šta što izvire iz svakodnevne neposrednosti.
Žiri za dodjelu pjesničke nagrade Milo Bošković jednoglasno je donio odluku da prva nagrada pripadne Mariji Dejanović za pjesmu "Na putu do trgovine". Druga nagrada dodijeljena je Sonji Knežević za pjesmu "Beograd 2020." Dvije treće nagrade pripale su Vladani Perlić, autorki pjesme "Radije bih da znam popravljati česme" i Andrei Debak za pjesmu "Pjesnikinja".
“Prvonagrađena pjesma "Na putu do trgovine" nosi u sebi različita značenja i asocijacije koje se svode na zaključak kako valjani pjesnički materijal može postati bilo šta što izvire iz svakodnevne neposrednosti. Uvjerljivo i sugestivno pjesnik nas vodi sa sobom u traganju za drugačijim pristupima poznatom iskustvu i varijantama opažajnog svijeta. Angažovana pjesma "Beograd 2020." u svom asocijativnom opsegu oslonjena je na najnovije demonstracije u Beogradu što još jednom potvrđuje stav da poezija ima i društvenu, a ne samo estetsku funkciju, a svojim značenjskim opsegom bavi se čovjekom izgubljenim na razmeđi svjetova. U današnje vrijeme, kada je izuzetno teško održati bilo kakav status, pjesnik kroz simbole nepristajanja pokušava da ukaže na društvenu destrukciju koja je svela običnog građanina na beznačajan nivo”, piše u obrazloženju žirija, kojeg su činili Bogić Rakočević, Slobodan Bošković i Radojica Bulatović
Kako su kazali, pjesma "Radije bih da znam popravljati česme", koja je dobila treću nagradu, “ u svom narativnom naboju sadrži različite konotativne slojeve koji isijavaju pjesnikove lične utiske, meditacije i osjećanja”. Ta pjesma piše u obrazloženju, “dobrim dijelom se semantički i strukturno gradi na zvučanju riječi”. Njen autor je, ovijenio je žiri, uspio da “naizgled razbacane fragmente svakodnevice uveže u jednu finu pjesničku cjelinu”.
Pjesma "Pjesnikinja", kako piše, “naizgled omeđena standardnim poetskim toposima, ali kroz neku vrstu revitalizacije svakodnevnog govora lucidno i iskričavo isijava jednostavne i jezgrovite slike sugerišući da poezija uvijek garantuje unutrašnju slobodu”.
( Dragana Šćepanović )