Zašto se muškarci plaše ženske moći

Roman „Kirka“ američke spisateljice Madlin Miler je knjiga o preobražaju glavne junakinje i tematski se oslanja na grčku mitologiju, Homerova i Ovidijeva djela, ali sa osvrtom na savremeni feministički mit o potisnutoj moći žene. Ova odvažna, subverzivna verzija priče o mitskoj boginji uspijeva istovremeno da bude epska i intimna, i pretvara najozloglašeniji ženski lik iz Odiseje u vjerodostojnu junakinju, borca sa hrabrim iskorakom. Roman „Kirka“ Madlin Miler, koji je već dvije godine bestseler širom svijeta, objavila je Laguna u prevodu Nevene Andrić.

Kirka je, podjsetimo se, uz Medeju bila najmoćnija čarobnica u grčkoj mitologiji. Imala je veliku ulogu u priči o Argonautima i u Homerovoj Odiseji, kada je Odisejeve ljude pretvorila u svinje, a sam Odisej pored nje nije se ni sjetio da treba da se vrati na rodnu Itaku. U romanesknoj viziji Madlin Miler, Kirku pratimo od samog rođenja, kada se u kući Helija, boga Sunca i najmoćnijeg Titana, rađa kći, neobično dijete. Kirka (jastreb) niti je moćna poput oca ni opako zavodljiva poput majke. Bježeći od usamljenosti ona pronalazi društvo u svijetu smrtnika, otkriva da ipak ima moć: moć vještičije vradžbine koje mogu suparnike da pretvore u čudovišta i predstavljati prijetnju i samim bogovima. Ona uspijeva da siromašnog ribara preobrati u boga, a Scilu, svoju suparnicu surovo kazni. Kada Zevs posumnja da Kirka može da ga ugrozi, progoni je na pusto ostrvo Eju, gdje ona usavršava okultne vještine i kroti divlje zvijeri. Putevi joj se ukrštaju s mnogim čuvenim mitskim junacima, uključujući Dedala, njegovog zlosrećnog sina Ikara, Minotaura, Arijadnu, Medeju, Odiseja, Telemaha, Penelopu.

Ipak, ženu koja želi da bude nezavisna vrebaju različite opasnosti. I ne znajući, Kirka navlači na sebe gnjev i ljudi i bogova, a naposljetku se suočava sa najstrašnijom, najosvetoljubivijom ličnošću među svim Olimpljanima. Kako bi zaštitila ono što joj je najdraže, Kirka mora da prikupi svu snagu i konačno odluči da li joj je mjesto uz bogove, od kojih je potekla, ili uz smrtnike, koje je zavoljela. Nezaboravno uvjerljivi likovi, zadivljujući jezik i neodoljiva napetost čine Kirku očaravajućom pričom o porodičnom suparništvu, dvorskim spletkama, o sestrinstvu i seksizmu, silovanju i srdžbi, o majčinstvu, ljubavi i gubitku, koja ujedno slavi nesalomivu žensku snagu u svijetu kojim vladaju muškarci.

Madlin Miler je ovim romanom stvorila priču koja opčinjava, smjelu feminističku verziju klasične pripovijesti. Premda je pozornica zapravo mitski svijet pun bogova, čudovišta, nimfi, junakinja je, duboko u sebi, ista kao i svako od nas. Miler je zapravo napisala klasičnu priču o ženskoj emancipaciji. Naslikala je beskompromisan portret superjunakinje koja uči da koristi božansku moć i polako spoznaje što znači biti smrtan.

U nedavnom intervjuu, o svom romanu „Kirka“, Medlin Miler je rekla: - Romanom „Kirka“ sam pratila izvor, uklanjajući Odisejev glas i, umjesto toga, davajući Kirki priliku da govori. Najveći izazov u „Kirki“ bilo je da zamislim kako bogovi razmišljaju. Kirka je besmrtno biće, svjedok protoka vremena, vjekova i milenijuma. Željela sam da se to odrazi na njen govor i doživljaj vremena. Mogla sam da žongliram i sa mnogo više likova, pošto je njena porodica ogromna. Željela sam da svakom dam život, ali nijesam željela da čitaoci budu zatprani informacijama, tako da sam morala dosta da razmišljam i balansiram. Zbog Kirke se u „Odiseji“ muškarci plaše ženske moći - strah ih je da će se, ako žene imaju moć, muškarci pretvoriti u svinje. Riječ „vještica“ je i danas upućena ženama koje imaju moć, ženama kojih se društvo plaši. Uvijek me zanimaju ljudi koje drugi ućutkuju!

Kirka je nimfa, najniža od najnižih u božanskom smislu. U drevnoj mitologiji, nimfe su bile zalagači ili plijen: bile su primoravane na udaju, napadane, silovane. Nijesu upravljale svojim životima. Ipak, kad vidimo Kirku u „Odiseji“, ona je neizmjerno moćna, može da uništava, ali i da čini dobra djela. - Grčki bogovi su u velikoj mjeri bili dostojni prezira; zaljubljeni u sebe, sitničavi, ljutiti, narcisoidni, objašnjava spisateljica i dodaje: - Htjela sam da zamislim kako bi izgledala takva porodica, kako bi se osjećali njeni članovi. Helije je grozan otac, pa ona mora da smisli kako da se odvoji od njega i odbrani od njegovog bijesa. Kirka ima zapanjujuće mnogo rodbine. U drevnoj literaturi ona je tetka Minotauru i Medeji, i Prometejeva rođaka. Tako da sam od početka znala da ta tri mita želim da istražim.

Uživala sam u svim sporednim likovima koji su se pojavili, ali Dedal mi je bio omiljen, najviše zbog toga što me je iznenadio. Očekivala sam da će on biti sporedan lik, ali kao što sam napisala, on je neprestano rastao, a njegove i Kirkine interakcije postajale su sve značajnije. Ona u njemu pronalazi srodnu dušu jer oboje vole da rade i stvaraju. Uživala sam što sam ponovo mogla da se unesem u lik Odiseja, ovog puta kao starijeg i umornijeg čovjeka. Danas je voljena i proslavljena figura, ali ranije, ljudi nijesu znali šta da osjećaju prema njemu. Htjela sam da opišem njegovu sklonost nasilju, njegove greške i ponos, kao i njegovu hrabrost i inteligenciju. Najviše od svega mi se dopalo da se bavim ženama iz priče: Kirkinom sestrom Pasifajom, Arijadnom, Penelopom, Medejom i drugim likovima. Htjela sam da imaju isto tijelo i vitalnost koju su muški junaci imali milenijumima unazad.

Madlin Miler rođena je u Bostonu, a odrasla u Njujorku i Filadelfiji. Pohađala je Univerzitet Braun, gdje je magistrirala klasičnu filologiju i književnost. Tokom zadnjih petnaest godina predaje i podučava latinski, grčki i Šekspira. Njen prvi roman „Pjesma o Ahilu“ osvojio je nagradu Orindž 2012. i bio je bestseler Njujork Tajmsa i prevođen na 25 jezika. Njeni eseji objavljeni su u mnogim časopisima i drugim medijima uključujući The Guardian, Wall Street Journal, Lapham’s Quarterly i NPR.org. Živi nedaleko od Filadelfije u Pensilvaniji u Sjedinjenim Američkim Državama.

( Vujica Ognjenović )