Ekipa “Vijesti” na snimanju serije “Besa”: Raznolikost daje autentičnost Balkanu

Nakon perioda kada se ništa nije moglo raditi zbog pandemije, kako i u drugim segmentima, tako i u kulturi, sad kad smo naučili da živimo sa virusom, naučili smo i da snimamo, pa autori uveliko rade na nastavku ostvarenja sa malih ekrana, krimi-drame koja je od lansiranja 2018. pokupila sve same pohvale i neke nagrade.

U prvoj sezoni dobar dio radnje bio je vezan za Ulcinj, pa se i dalo naslutiti da će se ostvarenje koje karakteriše internacionalna glumačka i tehnička ekipa, koje se radi i šire od ex YU prostora, vratiti u Crnu Goru. I ne samo to, u drugoj sezoni “Bese” Crnu Goru ćemo gledati dvaput više, otkrivaju autori koji su u našoj zemlji proveli već četrdesetak dana snimanja.

Najveći dio posla obavili su duž crnogorskog primorja, ali su stigli i da zađu malo dublje, tačnije u Crmničku nahiju gdje ih je ekipa “Vijesti” zatekla tokom pretposljednjeg dana snimanja.

Nakon nekoliko dana kiše i nevremena, koji su donekle unijeli nervozu kod ekipe serije, mada niko od njih to nije želio da prizna, došao je predivan, sunčan dan koji je obasjao i još više uljepšao predio oko Rijeke Crnojevića i izmamio osmijehe svih prisutnih na setu. Slučajni prolaznik primijetio bi da se nešto dešava još kako prilazi Dujevi, gdje se usput sve češće pojavljuju kombiji i terenci parkirani kraj uskih puteva, još vlažnih i blatnjavih od prethodnih kišnih noći.

Ali kiša je već zaboravljena, pokvarila je neke planove, no snimanje je uglavnom proteklo uz lijepo vrijeme, otkrivaju nam na jednom brdašcu iznad sela gdje je smješten logistički štab serije. Ovdje je već bilo prostora da se parkira nekoliko kamiona uz pomenute džipove i postavi šator za ekipu koja nadgleda prevoz i kretanje glumaca i potrebnog materijala, dok ispod brda redari kontrolišu saobraćaj.

Kažu nam da logistika, čak i na ovako ne baš pristupačnom terenu, nikad nije problem ako se krene na vrijeme, a na snimanju “Bese” sve ide kao podmazano. Odzvanjaju poruke sa toki vokija, atmosfera je primjetno pozitivna dok svi uživaju u suncu, a u blizini je moguće da ko želi osvježi se sokom, kafom, vodom...

Tu nas dočekuje Dušan Kovačević, koproducent za Crnu Goru, čija produkcija Natenane je zaslužna i za crnogorski sitkom “Dojč caffe”.

“Kakvo je stanje?”, pita on ekipu pod šatorom. “Dobro, snimaju neku seriju”, odgovara neko u šali. Zatim komentarišu kako su Kovačevića vidjeli u reklami za Poresku upravu, a on im odgovara da će im dosaditi koliko će se pojavljivati na TV-u narednih dana, jer će se prikazivati i najava za novu sezonu serije “Biser Bojane”, kao i reklama za jednu humanitarnu akciju u kojoj je učestvovao. “Posebno mi je milo kad radim nešto tako zbog humanog cilja”, ističe on.

Terensko 4x4 vozilo stiže za Kovačevića i ekipu “Vijesti”, a do seta će prebaciti i hranu za glumačku ekipu. Par brda kasnije nalazimo se na setu “Bese”, gdje Arben Bajraktaraj, koji igra jednog od najbitnijih likova - albanskog narko-bosa Dardana Berišu, snima svoje scene u jednoj staroj kući. Dolazak džipa ekipa dočekuje sa oduševljenjem, brzo shvatamo i zašto.

“Stiže hrana, konačno! Pocrkasmo od gladi”, kroz smijeh komentariše jedan član ekipe serije, dok Arben pita da li mora da se ruča na brzinu, sa nogu, jer on bi volio da može da sjedne i to obavi s mirom. Međutim, za tako nešto trebaće mu dosta više vremena.

“Ne mogu da glumim odmah kad ručam, treba mi da se svari sve to”, objašnjava glavni glumac.

Bajraktaraj je u “Besi” fenomenalno otjelotvorio Dardana Berišu, isijava opasnošću sa malih ekrana, pa je bilo zanimljivo vidjeti ga van seta, gdje nešto niži nego što izgleda na TV-u i sa manje agresije u pogledu sjeda usamljen na stolicu sa koje se pruža predivan pogled na obližnja brda i dolinu obasjanu suncem, ipak zadržavajući dozu mistike koja ga krasi i u seriji.

Priznaje da mu je teško da izađe iz uloge između scena, ali bez problema pristaje na intervju. Glumac kosovskog porijekla koji živi i radi u Francuskoj i koji je igrao u holivudskim hitovima kao što su “Hari Poter” i “Taken” franšize posebno ističe internacionalnost ekipe. U seriji se govori čak deset jezika.

“Saradnja je neophodna ako ćemo da gradimo nešto dobro, gdje će gledaoci da kažu - e, to me zanima! E, to me privlači! Moram da ispratim ovu priču! Neophodna je saradnja svih ovih balkanskih država, jer oni koji su mislili da mogu sami nisu ništa uradili sami, da budemo iskreni. Da pustimo tu balkansku foru po kojoj smo mi najbolji, najinteligentniji, mi sve znamo... Šta smo mi? Jedan ku*ac”, oštro će, ali i realno Bajraktaraj.

On smatra da je poštovanje raznolikosti najbitnije i da upravo ta raznolikost daje Balkanu autentičnost.

“Balkan je raznolik, svi ti narodi, ljudi, regije su jako raznolike, imaju svoj identitet i to je lijepo imati. Ali bitno je poštovati tuđi identitet. Njegov jezik, njegovu vjeru, njegovo plemstvo, što da ne, to je ljepo imati, to je bogatstvo. A ne uniformisani superioritet jednog prema drugom. Oni koji misle da su superiorni u odnosu na drugog, njima će se desiti ono što im se već desilo sa našom generacijom nažalost, a znamo što je to - ratovi, stradanja...”, ocjenjuje on.

Kad snimanje ponovo krene bukvalno može da se čuje samo muva kako prolazi, svi stoje kao da je neko zaustavio vrijeme, tridesetak ljudi na setu čeka signal reditelja da se mrdne. “Stop, kupljeno”, viče Igor Stoimenov, jedan od tvoraca serije koji je taj dan preuzeo i rediteljske uzde od Nikole Ljuce, koji je taj dan bio bolestan, a inače je zadužen za crnogorsku liniju priče.

Poznat je sindrom drugog albuma kod slavnih rokenrol bendova - kad naprave debi izdanje koje osvoji svijet, mnogi podlegnu pritisku i na sljedećem rezultat ne bude jednako kvalitetan. Stoimenov je uvjeren da će “Besa” sa drugom sezonom to prevazići. On je otkrio neke nove informacije vezane za predstojeću sezonu i objasnio zašto je Crna Gora odabrana kao mjesto gdje se bitan dio radnje odvija.

“Mi smo Crnu Goru, odnosno grad Ulcinj prije svega, a sve ostalo se nadovezuje na njega, odabrali zato što je to mitološko mjesto gdje i Albanci i Muslimani i katolici i Srbi i Crnogorci žive na jednom mjestu i tu nema nekih velikih trzavica i problema za razliku od ostalih mjesta. Tako smo i koncipirali prvu sezonu da se sve lomi u Ulcinju, a u drugoj nadogradili, malo podmladili seriju sa novim likovima, uveli sukob dvije generacije - starije i mlađe. I ono što je novo je da više nemamo glavnog junaka, sad imamo pet ili šest paralelnih tokova radnji gdje se likovi prepliću, a radnja se odvija od Estonije, preko Austrije, Srbije, Crne Gore, Italije, Kosova do Albanija i to se ozbiljno plete”, priča Stoimenov.

Reditelj i producent ističe da je pri kraju snimanja u Crnoj Gori izuzetno srećan i zadovoljan, jer su stvari ispale još ljepše nego što je zamišljao kad je pisao scenario. Žali što Crna Gora nema razvijeniju kinematografiju, jer je vidi kao jedan veliki, predivan filmski studio gdje se mogu “izmisliti” razne lokacije - od Azurne obale do Amazonije.

Mjerenje temperature je obavezno za svakoga ko dođe na set, pa ni ekipa “Vijesti” nije mogla to izbjeći. Kovačević kaže da je situacija sa koronom, uz par dana kiše, bila najveći izazov, ali da se ekipa čuvala, bila izolovana i sprovodila sve potrebne mjere, redovno su korišćeni brzi testovi, kako bi se uspješno obavilo snimanje u Crnoj Gori.

“Snimali smo od Ulcinja do Tivta, a sad se nalazimo u selu Dujeva, Rijeka Crnojevića, fenomenalni predio crmničke nahije i sve lokacije koju su izabrane su u smislu promocije i prezentacije Crne Gore prepoznate kao turističke destinacije koje su jako zanimljive i mislim da će tek imati potencijal u smislu razvitka filmske industrije i uopšte filmskog turizma. Ulcinj, Bar, Budva, Cetinje, Tivat, Kotor, to su lokacije, snimali smo i u Luštici jedan dio, jako smo zadovoljni i sa lokacijama i kako to sve izgleda”, otkriva Kovačević.

Osim koproducentske, on u “Besi” ima i glumačku ulogu, o kojoj međutim nije smio puno da otkriva.

“Igram ulogu Spasoja, koju sam igrao i u prvoj sezoni, ali Spasoje je sad malo i napredovao u službi, interesantan je lik. Moj partner je Miloš Timotijević, kojeg zaista cijenim i kao glumca i kao čovjeka tako da mi je zaista zadovoljstvo da radim sa njim i rediteljem Ljucom. Naravno i sa Igorom Stoimenovim, koji je sad stiacijem okolnosti preuzeo režiju, a koji je i kreator serije”, dodaje Kovačević.

Upravo su taj njegov glumački angažman, kao i rad na prošlogodišnjem filmu Gordana Kičića “Realna priča” i na drugim projektima, poslužili kao baza za producentsku saradnju na drugoj sezoni “Bese”.

“Oni su vidjeli da bi bilo dobro da sarađujemo i pozvali me i zaista mi je bilo veoma izazovno, osjećao sam odgovornost jer sam svjestan koliko je ovo veliki projekat. Međutim, kako kažu, jako su zadovoljni svi sa učinkom crnogorskog koproducenta, sa svom ekipom koju sam doveo i zaista smo se potrudili da im pružimo uslove za snimanje koje rijetko ko ima. Vidim po ekipi da su jako zadovoljni, vidim po materijalu da izgleda fantastično i mislim da će druga sezona imati mnogo veći uspjeh nego prva, iako to možda sad izgleda nemoguće”, uvjerava Kovačević.

Na odlasku, lokalni mještani nas pitaju kad će moći da vide priču u novinama, dok gazdarica kuće u kojoj se snima donosi kafu za glumce. Mašu nam, dok ulazimo u džip koji će nas vratiti nazad. A tamo nas upoznaju sa, kako nam je rečeno, jednim od najbitnijih članova serije “Besa”.

“Ovo je Krle, naš vozač, on vam je šlajfao po Jazu, prevrtao se... Da nije bilo njega, ne bi bilo ni serije”, kroz smijeh komentariše njegov suvozač.

Mi smo Crnu Goru, odnosno grad Ulcinj prije svega, a sve ostalo se nadovezuje na njega, odabrali zato što je to mitološko mjesto gdje i Albanci i Muslimani i katolici i Srbi i Crnogorci žive na jednom mjestu i tu nema nekih velikih trzavica i problema Snimali smo od Ulcinja do Tivta, u Baru, Budvi, na Cetinju, na Luštici, a sad u selu Dujeva, Rijeka Crnojevića, Crmnička nahija i sve lokacije su izabrane i zbog promocije i prezentacije Crne Gore kao turističke destinacije, Crna Gora će u drugoj sezoni biti duplo više zastupljena

( Stefan Strugar )