Radosna sam kad izazovem emociju

Mlada operska pjevačica iz Crne Gore, Tamara Rađenović, koja gradi uspješni karijeru u Londonu i širom Evrope, drugog dana januara nastupiće sa kolegama sa Akademije u Londonu Jakobom Betinelijem (bariton) i Simonom Šiševićem (pijanista) u sali Crkve Svetog Duha u Kotoru. U razgovoru za “Vijesti” je kazala da je veoma uzbuđena što će posle skoro pet godina pjevati ponovo u Crnoj Gori, a repertoar će biti usklađen prazničnim emocijama, pa će publika čuti pažljivo odabrane melodije kompozitora uglavnom romantične epohe i epohe verizma kao sto su Belini, Šubert, Bize, Dvoržak, Rahmanjinov, Pučini i Maskanji.

Iako neko vrijeme nije nastupala u svojoj zemlji, godina na izmaku za mladu sopranistkinju Rađenović bila je veoma uspješna, pa se može pohvaliti ulogom Mimi u “La Boem” na Mediteranskom opera festivalu u Italiji, kao i brojnim nastupima na Kraljevskom muzičkom koledžu u Londonu.

“Ovu godinu ću pamtiti cijelog života. Diplomirala sam u julu na koledžu posle četvorogodišnjih studija. Cijela manifestacija tog dana mi je bila jako emotivna jer su mi prolazile slike svega što se dešavalo od kako se bavim muzikom od svoje šeste godine. Onda, 16 godina kasnije, u Londonu, u instituciji u kojoj su studirali razni svjetski umjetnici, dobijam priznanje završenih studija. Takođe, 2017.godinu ću pamtiti i po ulozi Mimi i ujedno je to bio i moj prvi operski debi u jako zahtjevnoj glavnoj ulozi u Pučinijevoj operi 'La Boem'. Mimi je san svakog lirskog soprana i sa 22 godine je bio veliki izazov otpjevati cijelu ulogu”, priznaje Rađenovićeva, dodajući da je u narednoj godini čekaju novi izazovi.

“Imaću nekoliko koncerata u različitim državama, ali hoću posebno da izdvojim da ću krajem septembra 2018. imati nastup u Karnegi holu, gdje ću se predstaviti njujorškoj publici”, pohvalila se Rađenovićeva, koja je nakon što je svoje znanje sticala u Podgorici i Ljubljani, odlučila da školovanje nastavi u Londonu.

“Sa 17 godina sam primljena na koledž koji u svijetu važi za jednu od tri najbolje svjetske muzičke akademije. Moja profesorka iz Slovenije je predložila da se prijavim na audiciju za London gdje sam otišla sigurna u sebe, neznajući da je prijavljeno 1000 kandidata od kojih primaju osmoro. Vjerovatno da sam imala tu informaciju, ne bih bila tako opuštena”, iskrena je Rađenović, koja se nakon dolaska u London suočila sa svim lijepim ali i ipak zahtjevnim momentima koje studiranje u velikoj svjetskoj metropoli i centru umjetnosti.

“Moram da kažem da sam ogromno predznanje dobila u Podgorici i Ljubljani, tako da sam se osjećala prilično sigurno. Međutim, nije bilo lako privikavanje, studiranje na stranom jeziku i promjena profesora vokalne tehnike. Jako mi je nedostajala moja profesorka iz srednje škole i zbog toga sam u početku patila. Profesor vokalne tehnike je kao individualnim sportistima, glavni trener, ali i neko ko je kompletno uključen u privatni život jednog mladog umjetnika. Glasne žice su jako osjetljiv instrument i svaki događaj u našem životu tokom dana ima uticaj na to kako će glas zvučati. Zato je i rad na glasu svakog dana drugačiji. Nakon jednog jako teškog perioda za mene, uslijedila je uzlazna putanja na kojoj jako mnogo radim i trenutno zaista uživam u svemu što me čeka sljedećih godina", sigurna je Rađenović, svjesna činjenice da je put ka cilju koji je zacrtala težak i kompleksan.

“Zahtijeva ogromnu posvećenost, disciplinu, uredan život i konstantan rad i usavršavanje. U ovom poslu je potrebna i velika sreća, ali ona nije dovoljna da biste napravili karijeru. Publika je na kraju ta koja vas ocijeni”, dodaje umjetnica koja iako je na početku karijere, može se pohvaliti brojnim nagradama, a najdraža joj je ona osvojena na internacionalnom festivalu “Bruna Špiler” u Herceg Novom.

“Ono što je za mene karakteristično kao ličnost od malih nogu, je da sam se uvijek takmičila sa sobom i sebi postavljala ciljeve. Takmičenja u umjetnosti su vrlo delikatna i ne treba se oslanjati samo na rezultate takmičenja. To sam zaista na vrijeme shvatila i jako naporno aktivno radim. Muzika je moj život, ja sam najsrećnija kada pjevam i radosna sam kada u ljudima izazovem emociju. To je za mene najveća nagrada”, iskrena je Rađenović, koja je nakon završetka studija u Londonu dobila poseban status, kao strana državljanka gdje ima mogućnost da ostane da živim u Velikoj Britaniji sa statusom Exceptional Talent.

“Iako najviše na svijetu volim svoju zemlju, dalje usavršavanje i svoj budući profesionalni angažman mogu ostvariti u zemlji koja pruža punu podršku kada je umjetnost u pitanju i ima izgrađene institucije- opere, koncertne dvorane, sale, producentske kuće… Naravno, otvorena sam za saradnju kada su u pitanju sve produkcije i projekti koji će biti rađeni u Crnoj Gori i to će me uvijek jako radovati kao umjetnika i patriotu. Do tada mogu da dam svoj skromni doprinos klasičnoj muzici u Crnoj Gori na način što ću imati povremene koncerte kada se za to ukaže prilika. Ne mogu vam opisati koliko sam srećna što ću nastupiti u Kotoru. Zahvalna sam Centru za kulturu i njihovoj divnoj mladoj direktorki Mariji Bernard što su me pozvali”, priča Rađenović koja je dobila stipendiiju za magistarske studije na Kraljevskom koledžu.

Stečeno znanje planira da prenosi na mlađe generacije, ali za to još uvijek nije spremna.

“Umjetnost se ne bi održala da nije bilo 'transfera znanja'. Međutim, ja sam još uvijek veoma mlada, imam tek 22 godine, trenutno ja skupljam znanje od velikih umjetnika i preda mnom je još uvijek dug put”, zaključuje Rađenović.

Monserat Kabalje je odabrala da pjeva na njenim koncertima

Rađenović je imala jedinstvenu priliku da je lično Monserat Kabalje izabere da pjeva na njenim koncertima. O tom iskustvu sagovornica “Vijesti” kaže:

“Primadona Monserat Kabalje je jedan od mojih idola. Pjevanje na masterklasovima, a nakon toga i na gala koncertima u ‘Auditorio de Zaragoza’ u Saragosi za koje sam lično bila odabrana od Primadonne mi zvuči i sad nestvarno. Pjevala sam sa 11 pjevača koji su bili uglavnom iskusni operski umjetnici iz cijelog svijeta, pobjednici vodećih svjetskih festivala. Prvi put sam nastupila sa 19 godina i godinu dana kasnije. Sjećam se da su se ljudi tresli ispred nje, svi smo bili jako nervozni na početku”, prisjeća se Rađenović.

“Primadona Monserat sad ima 84 godine i dio je stare takozvane bel canto pjevačke škole koja obuhvata legendarne umjetnike poput Marije Kalas, Renate Tebaldi, Mirele Freni. Pored saradnje u Saragosi, imam veliku čast da posjećujem primadonu Monserat u Barseloni gdje živi. Radimo u njenoj kući i svaki ulazak u njen dom je kao ulazak u privatnu kolekciju uspomena počevši od operske literature koju posjeduje pa do priznanja i fotografija koji su svuda po kući”, otkriva Rađenović, a kao posebno izdvaja detalj sa jednog časa kad su radile na ariji Liu iz opere “Turandot”.

“Ova arija je poznata po pianima po kojim je diva bila prepoznatljiva. Imala sam ogromnu tremu i rekla sam joj: ‘Ja se izvinjavam, ali kako da pjevam pred vama ovu ariju kad ne postoji niko na planeti ko je bolje otpjevao od vas?’. Njen komentar je bio na engleskom sa izraženim šarmantnim španskim akcentom ‘Ne slušaj druge pjevače, slušaj sebe’. To su momenti koji mi uvijek izazovu emocije i koje ću pamtiti do kraja života”, tvrdi Rađenović.

( Marija Vasić )