Ima li više Srba nego Crnogoraca u novoj Vladi?

U Mostu Radija Slobodna Evropa (RSE) vođena je polemika o karakteru i politici nove Vlade Crne Gore koja je došla na čelo države nakon tridesetogodišnje vladavine Demokratske partije socijalista (DPS).

Sagovornici su bili čelnici dve nevladine organizacije iz Podgorice - Zlatko Vujović, predsednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje, i Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa.

Polemisalo se o tome kakav će biti uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC) na novu Vladu s obzirom da su premijer Krivokapić i dobar deo ministara bliski Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, da li se politički angažman SPC-a razlikuje od angažmana verskih zajednica u evropskim demokratijama, kakav je nacionalni sastav Vlade, zašto su bošnjačka, albanska i hrvatska manjina odbile poziv premijera Krivokapića da učestvuju u Vladi.

Bilo je riječi i o tome da li je sadašnja Vlada prva demokratska vlada u Crnoj Gori, šta znači Krivokapićeva poruka da će njegova vlada biti vlada žrtve, kakva će biti politika nove Vlade prema Zapadu i NATO paktu, a kakva prema Rusiji, kakav će biti njen odnos prema Srbiji, kao i tome koliki je uticaj Beograda, a koliki Zagreba i Tirane na politiku u Crnoj Gori.

Omer Karabeg: Da li je ovo prva demokratska vlada u Crnoj Gori kao što tvrdi novi ministar inostranih poslova Đorđe Radulović?

Zlatko Vujović: Mislim da je ministar Radulović u jednoj naknadnoj izjavi pojasnio da baš ne misli da je ovo prva demokratska vlada u Crnoj Gori već da na izborima nisu svi imali jednake šanse. Smatram da ovo nije prva demokratska vlada.

Bilo je puno kritika međunarodnih aktera i domaćih nevladinih organizacija na ranije izbore, ali nije se dovodilo u pitanje da broj glasova, koje su na izborima dobile političke partije, odgovara broju njihovih mandata u parlamentu. Sporni su bili izborni uslovi, ravnopravnost izbornih aktera, zloupotrebe državnih resursa i neka druga pitanja, ali je legitimitet onih koji su osvajali vlast bio neupitan.

Stevo Muk: Riječ je o prvoj vladi u trodecenijskoj istoriji Crne Gore bez Demokratske partije socijalista i njihovih tradicionalnih koalicionih partija. U tom smislu, vjerujem da je rezultat ovih izbora bio veliki dan za demokratiju u Crnoj Gori. Međutim, smatram da će prva zaista demokratska vlada biti ona koja bude formirana nakon narednih izbora koji će se po prvi put sprovesti u fer i demokratskim uslovima.

Ako gledamo u prošlost, moramo konstatovati da je ranija vlast imala institucionalnu prednost koja se ogledala u mnoštvu zloupotreba javnih resursa, budžeta, kupovini glasova i pritiscima na birače. To je karakter tih izbora zaista činilo nedemokratskim.

Omer Karabeg: Novi premijer Krivokapić rekao je u govoru u Skupštini Crne Gore da će njegova vlada biti vlada žrtve i da će raditi za opšte dobro. Najavio je odricanje od privilegija, pa su na prvu sjednicu Vlade Krivokapić i dio ministara došli taksijem, a dugi dio pješke. Kako ocjenjute taj potez?

Zlatko Vujović: Tanka je granica između populističkih poteza i poteza koji znače stvarno odricanja od privilegija. Pamtim jednog crnogorskog ministra koji se iskreno odrekao privilegija.

Riječ je o gospodinu Branku Lukovcu, bivšem ministru inostranih poslova Crne Gore, koji je uvijek išao pješke ili na biciklu. Uvijek ste ga mogli sresti bez skupog vozila, vozača i obezbjeđenja. On je to radio tiho, nije od toga pravio nikakvu propagandu. Volio bih da primjer gospodina Lukovca slijede i drugi ministri, da takvo ponašanje postane standard, a ne motiv za sticanje poena u javnosti.

Stevo Muk:Ova parlamentarna većina je pobijedila na izborima između ostalog i na antikorupcijskom programu koji nije bio samo politički nego je uključivao i brojne druge društvene aktere koji su prepoznali koruptivne prakse prethodne vlasti i tražili političke promjene u cilju snažnije borbe protiv korupcije i kriminala.

U tom smislu vidim i poteze, koje ste pomenuli, kao želju da se na simboličnom nivou pokaže da se nova vlast zaista razlikuje od prethodne koja je bila prepoznata, ne samo u Crnoj Gori, nego i međunarodno kao korumpirana i bahata.

Uticaj crkve

Omer Karabeg: Kakav će biti uticaj Srpske pravoslavne crkve na novu Vladu? Premijer Krivokapić, a i dobar dio ministara, ne kriju da su jako bliski crkvi. Uostalom, svoje religiozno opredjeljenje Krivokapić je demonstrirao kada se nakon što je završio ekspoze u Skupštini Crne Gore prekrstio što su slijedili i neki ministri.

Zlatko Vujović: Mislim da će uticaj Srpske pravoslavne crkve biti presudan na rad ove Vlade, prije svega, u onim oblastima gdje postoji interes ove vjerske zajednice. Uostalom, premijer, a i veliki broj ministara, nikada ne bi bili na tim pozicijama da ne uživaju snažnu podršku Srpske pravoslavne crkve. Nalazimo se u veoma atipičnoj situaciji da u Vladi, izuzev pokreta URA, ne sjede predstavnici pobjedničkih partija već predstavnici jedne vjerske zajednice i neki nezavisni stručnjaci.

Gospodin Krivokapić, koji je bio nosilac opozicione liste “Za budućnost Crne Gore”, došao je na tu poziciju na prijedlog Srpske pravoslavne crkve. To je bio uslov da crkva podrži tu listu. A vidjeli smo po njegovim izjavama da on ranije nikada nije glasao za opoziciju. Očigledno je da između opozicionih partija, koje su odnijele pobjedu na izborima, i premijera Krivokapića i većine ministara ne postoji snažan link, već je Vlada vezana za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Dokle će opstati tolika dominacija Srpske pravoslavne crkve - ne znamo. To nije prirodno stanje, ali je činjenica da je Srpska pravoslavna crkva postala ključni igrač koji odlučuje o onim pozicijama za koje je zainteresovana.

Stevo Muk: Ja ne dijelim tu vrstu bojazni i strahova koje iskazuje gospodin Vujović. Mislim da je taj utisak preuveličan. Podsjetio bih da je crkva došla u političku orbitu tako što je u prethodnom periodu Vlada bila dominanto bliska ideji Crnogorske pravoslavne crkve. Upravo su Demokratska partija socijalista i Đukanović u svom partijskom programu, usvojenom na kongresu prije nekoliko godina, zapisali da hoće da osnuju novu pravoslavnu crkvu.

U tom cilju su bili namjerili da krajem prošle godine preko zakona nacionalizuju imovinu eparhija kanonske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Tako je crkva došla u političku orbitu i postala tema političkih rasprava. Crkva je bila angažovana u političkom procesu u želji da, kako oni to vide, zaštiti svoja legitimna prava.

Između ostalog, i kroz određenu vrstu saradnje sa pojedinim političkim partijama. Ja ne smatram da su ljudi, koji danas sjede u Vladi, predstavnici Srpske pravoslavne crkve. Mislim da su oni predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala. Ti ljudi nisu ni sveštenici, ni monasi, oni imaju svoje profesionalne civilne karijere. Na kraju, to su ljudi koji su makar u jednom dijelu dobili podršku naroda kroz izborni proces.

Tako da nisam sklon tako teškim ocjenama na račun ove Vlade i njenih veza sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Postojala je, naravno, veza i saradnja između pojedinih političkih partija i crkve, ali u kontekstu o kome sam govorio. Važno je da su premijer i članovi Vlade, a i crkva, u više navrata kazali da se u pogledu sekularnosti Crne Gore kao države i njenog odnosa prema vjerskim zajednicama ništa neće promijeniti - da crkva želi da se vrati na pozicije koje su odgovarajuće u sekularnoj državi, ali i da Vlada tu liniju neće prelaziti.

Zlatko Vujović: Srpska pravoslavna crkva je uvijek bila u politici. Devedesetih godina blisko je sarađivala sa DPS-om kada je ta partija podržavala politiku Slobodana Miloševića. Srpska pravoslavna crkva je uvijek podržavala one snage koje su negirale genocid u Srebrenici i koje su bile za rat u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu. Dok su bili u saglasju s DPS-om, bili su na istoj strani.

Kada se DPS ogradio od te politike, crkva je bila na suprotnoj strani iako su povremeno sarađivali. I skoriji primjeri govore da je Srpska pravoslavna crkva bila politički angažovana, ali ne sa ovolikim uticajem. Sjetimo se protesta povodom odluke Vlade Crne Gore da prizna Kosovo kada su vjerski velikodostojnici govorili na mitinzima podržavajući proteste.

Pokojni mitropolit Amfilohije učestvovao je na protestima Demokratskog fronta proklinjući funkcionere. Prema tome, nije tačno da je Srpska pravoslavna crkva bila van politike, pa je usvajanje zakona o vjerskim zajednicama gurnulo u politiku. Konačno, crkva se ni sada nije povukla iz politike, kako je najavila, već je nastavila da vodi kadrovsku politiku nove Vlade.

Stevo Muk: Činjenica je da je u neku ruku neuobičajeno ovo što imamo tokom izbornog procesa i formiranja Vlade, Ali, ponavljam, to možemo posmatrati samo u kontekstu onoga što sam prethodno rekao. Podsjetio bih da su narodnjačke, konzervativne i demohrišćanske političke opcije legitiman, rekao bih, i dominantan dio političkog spektra u mnogim velikim evropskim demokratijama.

Zlatko Vujović: Postoji velika razlika između evropskih konzervativnih političkih partija koje su bliske vjerskim zajednicama i onoga što se dešava u Crnoj Gori. Jedan od lidera Demokratskoga fronta je saopštio da su oni vodili direktne pregovore sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve o tome koliko će pozicija na kandidatskoj listi imati kandidati crkve. Praktično crkva je bila koalicioni partner što nije zabilježeno u parlamentarnoj praksi, makar ne često. To nije špekulacija, to je nešto što je saopšteno i potvrđeno od više aktera.

Srbi i Crnogorci

Omer Karabeg: Da li u novoj Vladi dominiraju prosrpski elementi? Da li je u pravu Demokratska partija socijalista, koja je u sada u opoziciji, kada tvrdi da u Vladi nema Crnogoraca i da je zastupljena samo jedna konfesija srpsko-pravoslavna?

Stevo Muk: Kad kažete prosrpski elementi, to može imati negativno značenje. U najmanju ruku dvosmisleno. Nikada nisam čuo da se na istovjetan način govori o drugim zajednicama, pa da se za predstavnike Albanaca, Hrvata i Bošnjaka kaže da je riječ o probošnjačkim, prohrvatskim i proalbanskim elementima.

Čini mi se da nismo na takav način govorili o tim zajednicama. A da bi DPS vjerodostojno mogao postaviti takvo pitanje ili iznijeti takvu tvrdnju prvo bi morao da odgovori zašto u prethodnoj vladi nije bilo Srba. Nacionalne stranke Srba danas čine veliki dio parlamentarne većine koja je pobijedila na izborima.

Posljedica toga je da sada vjerovatno u Vladi ima više Srba. Ali ja nisam neko ko broji nacije i vjere u Vladi. Znam da vjerovatno prvi put u Crnoj Gori imamo potpredsjednika Vlade koji je Albanac. Premijer je javno rekao da je sto posto Crnogorac. Koliko znam, još najmanje tri ministra se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci ili Crnogorke. Ko ide u koju crkvu i kojim jezikom govori zaista ne znam i mislim da nije ni bitno.

Zlatko Vujović: Složio bih se sa kolegom Mukom da ne treba da prebrojavamo nacionalna zrnca, ali pročitao sam da je jedan analitičar iz Srbije saopštio da po njegovim podacima u Vladi ima osam Srba. Ne znam da li je to tačno, ali možemo da konstatujemo da nema ni Bošnjaka, ni Hrvata i da, ako je taj podatak tačan, ima svega nekoliko Crnogoraca.

Međutim, značajnija je činjenica da su članovi Vlade dominanto vjernici Srpske pravoslavne crkve. To je ono što se može zaključiti prema njihovim javnim izjavama. Mene stvarno zabrinjava ako Crna Gora ide u smjeru da jedna vjerska zajednica, nije važno koja, praktično kontroliše proces donošenja odluka u ovoj zemlji. Takva pozicija Srpske pravoslavne crkve može biti razarajuća za multikonfesionalni i multinacionalni identitet Crne Gore i za koncept građanske države.

Bošnjaci i Albanci

Omer Karabeg: Gospodine Muk, mislite li i vi da u Vladi dominiraju vjernici Srpske pravoslavne crkve?

Stevo Muk: Rekao sam da ne znam. Vjerovatno da. Ali da bismo kompletno odgovorili na to pitanje moramo odgovoriti na jedno potpitanje. Zašto nacionalne stranke Bošnjaka i Albanaca ne učestvuju u Vladi? Kada odgovorimo na to pitanje, onda će nam možda biti jasnije zbog čega vlada u dijelu, hajde da kažem, identiteta njenih članova izgleda tako.

Omer Karabeg: Sada ste otvorili pitanje koje sam inače mislio da postavim. Zašto manjine u Crnoj Gori, prije svega bošnjačka i albanska, odbijaju da učestvuju u novoj Vladi? U Srbiji i Hrvatskoj manjine prihvataju da učestvuju u vlasti da bi obezbijedile bolji položaj za svoje pripadnike. Zašto ih nema u novoj Vladi Crne Gore, a bili su u ranijim vladama?

Stevo Muk: Podsjetio bih vas da su lideri parlamentarne većine, koja je pobijedila na izborima, u više navrata pozivali nacionalne stranke Bošnjaka, Albanaca i Hrvata da uzmu učešće u Vladi. Bošnjačka stranka nije htjela da uđe u Vladu zbog razlika sa Demokratskim frontom. Zbog negativnih iskustava sa tom partijom predlagala je formiranje manjinske Vlade bez Demokratskog fronta u kojoj bi bili oni zajedno sa pokretom URA i Demokratskom Crnom Gorom.

Mislim da su bili i pod pritiskom Demokratske partije socijalista da ne uđu u Vladu. Jedna albanska koaliciona lista je vodila duge pregovore sa mandatarom. Nije odbijala mogućnost da uđe u novu Vladu. Čak je ispostavila i spisak svojih zahtjeva o kojima su vođeni pregovori, ali je na kraju ipak odlučila da ne uđe u Vladu. Nedavno je održan sastanak članova Vlade i rukovodstva opštine Tuzi, koju vode albanske stranke uz podršku Demokratske Crne Gore, i čini mi se da je to pitanje i dalje otvoreno.

Zlatko Vujović: Mislim da su prije svega oni koji pripadaju novoj vladajućoj većini trebali da ulože mnogo više napora da pridobiju manjine. Kako možete biti u koaliciji sa partijama koje negiraju genocid u Srebrenici?

A to se čulo prije nekoliko dana u crnogorskom parlamentu kada je visoki funkcioner Demokratskoga fronta negirao postojanje genocida u Srebrenici. Ako žele predstavnike bošnjačke manjine u Vladi, Demokratski front i druge partije pobjedničke koalicije, uključujući premijera i ministra pravde, moraju otvoreno reći da je zvanični stav Crne Gore da je bio genocid u Srebrenici i da ga osuđuju. Moraju pružiti ruku. Umjesto toga čujemo negacije.

Kako možete očekivati od bošnjačke partije da podrži većinu koja ima takve stavove? Ne treba zanemariti činjenicu da je koalicija, koju su predvodili Demokratski front i gospodin Krivokapić, sastavljena od veoma radikalizovanih elemenata i velikog broja srpskih nacionalista koji su trenutno utihnuli, ali nisu odustali od onoga što je njihova programska orijentacija.

Beograd, Zagreb, Tirana

Omer Karabeg: Kakvi će biti odnosi nove Vlade sa Beogradom?

Stevo Muk: Vjerujem da će ti odnosi biti mnogo bolji nego ranije. Đukanović je odnose sa Beogradom opteretio odnosom prema srpskom narodu u Crnoj Gori i crkvenim pitanjem. Vjerujem da bi i zvanični Beograd mnogo uradio na poboljšanje odnosa ukoliko bi odustao od uloge mentora Demokratskom frontu, odnosno partijama koje vode Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ali ne treba zaboraviti da je Crna Gora tu vrstu mentorstva u kontinuitetu imala i od Zagreba i Tirane. Premijeri Plenković i Edi Rama u više navrata su javno i otvoreno davali podršku Đukanoviću i njegovoj partiji kao i pojedinim nacionalnim partijama Albanaca i Hrvata. Da ne govorimo o skorašnjoj dvomjesečnoj kampanji dijela vladinih i nevladinih medija iz regiona, pa i kriminalnih krugova, s ciljem da se izvrši pritisak na Dritana Abazovića i njegovu partiju URA da promijeni odluku koju je donijela.

Zlatko Vujović: Stevo Muk je u pravu kada govori da je postojao određeni uticaj aktera iz Albanije, Kosova, Srbije i Hrvatske na politička dešavanja u Crnoj Gori. Istina je da je postojao i neviđeni pritisak na gospodina Dritana Abazovića da promijeni nešto što je javno rekao. Međutim, nikako ne treba stavljati znak jednakosti između uticaja Tirane i Zagreba i uticaja Beograda.

U poslednjih četiri-pet godina Beograd vodi, možemo reći, intervencionističku politiku, politiku destabilizacije zemalja regiona, prije svega Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore. To je sistemska politika čiji je cilj da utiče na dešavanja u tim zemljama. U slučaju Crne Gore Beograd je na posljednjim izborima angažovao ogromne medijske resurse. Ne može se ni približno izjednačiti uticaj Hrvatske i Srbije, jer Crna Gora ima jedan posto Hrvata, dok se trećina stanovnika izjašnjava da su Srbi.

U Srbiji postoji savjet koji okuplja lidere prosrpskih i srpskih partija u dijaspori i preko njih pokušava da utiče na zbivanja u zemljama regiona. Tim savjetom predsjedava predsjednik Srbije Vučić. Tamo su odlazili, ne samo gospodin Mandić i gospodin Knežević, već i lideri Socijalističke narodne partije i nekih drugih partija. Oni prihvataju da zastupaju interese Srbije u Crnoj Gori. Kad je riječ o involviranosti gospodina Vučića u procese u Crnoj Gori, može se reći da su sve granice pređene i da on želi da ima presudnu ulogu u upravljanju Crnom Gorom.

Omer Karabeg: Gospodine Muk, mislite da se ne može porediti uticaj Beograda sa uticajem Tirane i Zagreba?

Stevo Muk: Vjerovatno ne. Ali ja sam govorio o nečemu što je važno s aspekta principa. Mislim da se u proteklom periodu nismo jednako određivali prema pojavama u Crnoj Gori i regionu. U tom smislu bilo je moje poređenje tih uticaja. To je bio apel da na istovjetan način promišljamo te uticaje. Da li je svojevremeno podrška Zagreba jednoj stranci dovela do toga da Demokratska partija socijalista 2016. dobije parlamentarnu većinu - teško je o tome suditi.

Ali Demokratska partija socijalista zajedno sa svojim tradicionalnim partnerima često je imala tijesnu većinu. Razlika između pobjednika i poraženih bila je veoma mala i mjerila se jednim ili dva mandata. Kao što je i sada slučaj. Ako bismo u tom kontekstu posmatrali te uticaje, onda su oni mogli da imaju presudan značaj na rezultate izbora u Crnoj Gori.

Rusija

Omer Karabeg: Ima mišljenja da bi se mogla promijeniti dosadašnja politika Crne Gore prema Rusiji s obzirom da je dio opozicionih partija, koje se nalaze u pobedničkoj koaliciji, proruski orijentisan. S druge strane, ministar inostranih poslova Đorđe Radulović kaže da Crna Gora čvrsto ostaje na evropskom i evroatlantskom kursu, a nova Vlada nije ukinula sankcije Rusiji koje je uvela prije nekoliko godina prateći politiku Evropske unije.

Zlatko Vujović: Čini mi se da je jasna pozicija Vlade da će njena politika biti proevropska, prozapadna i pro-NATO. Međutim, to ne odgovara sastavu vladajuće koalicije. Pojedine političke partije i jedan dio poslanika imaju dijametralno suprotne pozicije. Pitanje je koliko dugo će trajati kompromis koji je sada postignut i dokle će poslanici Demokratskog fronta i Prave Crne Gore imati strpljenja da čekaju na odluku da se ukinu sankcije Rusiji. Jer Crna Gora ih je prije neki dan obnovila, kao što je i Rusija obnovila sankcije Crnoj Gori.

To nije ono što su oni obećali svojim biračima, ali i ruskim zvaničnicima koji su ih podržavali. Veliko je pitanje dokle će to trajati. Vjerujem da će, kako se budu približavali izbori, jačati tenzije povodom tih pitanja. Vidjećemo da li će to rezultirati i padom vlade ili će većinska koalicija naći način da ih prevaziđe.

Stevo Muk: Mislim da se taj odnos neće promijeniti. Nekoliko dana nakon izbora lideri tri pobjedničke koalicije potpisali su sporazum u kome je jedna od prvih tačaka, ako ne i prva, bila odluka da neće biti promjene spoljnopolitičkog kursa. Podsjetio bih da su 2016, kada je u Podgorici boravio potpredsjednik SAD Majk Pens, ne samo URA, koja je od samog početka bila na prozapadnom i pro-NATO kursu, već i Demokratska Crna Gora poručile da je pitanje članstva u NATO paktu za Crnu Goru završena priča i da je ta odluka donijeta.

Ali vjerujem da će ova vlada pokušati da u okviru svoje generalne politike potraži način da se poboljšaju odnosi sa Ruskom Federacijom. Veliki dio izvoza Crne Gore vezan je za rusko tržište, pa možda i opstanak kompanije Plantaže, jedne od naših najvećih kompanija koja se bavi izvozom alkohola.

Turizam nas takođe uveliko povezuje. Sve su to pitanja koja bi se uz malo fleksibilnosti mogla pomjeriti u pozitivnom smjeru, pa bi crnogorska ekonomija, koja se nalazi u dubokoj krizi, mogla od toga imati koristi.​

RADIO SLOBODNA EVROPA

( Radio Slobodna Evropa )