Bliski istok ostaje opasno krizno žarište

Poraz „Islamske države“ na Bliskom istoku bio je najvažniji događaj u 2017. godini. Ali i pored toga, situacija u tom regionu i dalje je konfliktna i nesigurna. Stari sukobi i dalje tinjaju.

Ljudi zemalja Persijskog zaliva ne moraju da čekaju na poziv mujezina iz džamija u Rijadu, kako bi saznali da je „sveti rat“ između sunitske Saudijske Arabije i Irana kao centra šiitskog svijeta u toku i da se odvija punom parom. Kao i to da je bogatiji za još jednu epizodu: ispaljivanje rakete od strane jemenskih pobunjenika Hutijevaca. Saudijska protuvazdušna odbrana oborila je raketu prije nego je što je pala na Rijad, prije nego što je mogla da prouzrokuje veliku štetu. Iz džamija je, kako bi se umirilo stanovništvo, odmah odjeknulo: „Samo je jedan Bog – Alah!“

I dok je poraz „Islamske države“ (IS) u Siriji i Iraku najveći napredak na Bliskom istoku u 2017. godini, razvoj situacije ukazuje da tamo još dugo neće biti mira. Štaviše, napetosti, a prije svega u regionu Persijskog zaliva, pokazuju da će 2018. godina biti mračna i konfliktna i da bi mogli čak i da izbiju novi ratovi.

Tragedija u Siriji, kao i sukob u Jemenu, samo neki od višeslojnih konflikata u regionu, koji se nazivaju i „zamenski ratovi“. U njima, pored regionalnih protagonista poput Saudijske Arabije i Irana, učestvuju i velike sile: SAD i Rusija. Tome bi trebalo pridodati i unutardržavne napetosti između Bagdada i oblasti naseljenih Kurdima na sjeveru Iraka ili napetosti u Libiji, zemlji kojoj sve više prijeti da zapadne u anarhiju.

Uloga Irana

Sjedinjene Američke Države jasno su se pozicionirale. "Vrijeme je da se suprotstavimo iranskoj prijetnji“, izjavila je američka ambasadorka u Ujedinjenim nacijama Niki Hejli nakon raketnog napada na Saudijsku Arabiju za koji je rekla da nosi „iranski potpis“. Na taj način ona je praktično artikulisala ono što se sve više uočava u Saudijskoj Arabiji – osjećaj ugroženosti.

Tamo, naime, sa zabrinutošću gledaju na uticaj Irana u Jemenu, Iraku i Siriji, pa sve do Libana. Drugi napad na Rijad iz Jemena u posljednjih nekoliko sedmica stavlja saudijskog princa Mohameda bin Salmana, politički odgovornog za vojni pohod na tu malu zemlju – pod ogroman pritisak. On je zbog toga i na međunarodnom planu oštro kritikovan, a humanitarne organizacije neprestano apeluju da se rat u Jemenu okonča.

Moguć čak i vojni sukob

Rijad ne uspjeva da odgovori brojnim izazovima, Saudijska Arabija nije u stanju da na odgovarajući način reaguje. Bivši američki diplomata Nabil al-Kuiy iz čikaškog trusta mozgova Savjet za globalne poslove (Council on Global Affairs), smatra da se snaga Saudijske Arabije precjenjuje, posebno u odnosu na Iran.

Zato je za tu kraljevinu od velikog značaja da okonča konflikt u Jemenu, dodaje Abdul Kalik Abdulah, politikolog iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nakon ubistva bivšeg jemenskog predsjednika Alija Saleha, pobunjeni Hutijevci su dodatno politički izolovani i za njih postaje sve komplikovanije da rat smjere u željenom pravcu. Zato i jeste zamislivo da bi blokada jemenskih Hutijevaca sa kopna i mora u toku naredne godine mogla da donese željene rezultate.

To bi moglo dodatno da poveća napetosti u Jemenu, a time poveća šanse i za nekakavu direktnu konfrontaciju Saudijske Arabije i Irana. „Ako je ta opasnost tokom 2017. godine iznosila 20 odsto, u toku 2018. bi mogla da se udvostruči“, kaže Abdul Kalik Abdulah.

Brige Izraela

Nova dominacija Irana ne zabrinjava samo Saudijsku Arabiju, već i Izrael. Zato se te dvije zemlje sve više približavaju. Po tom pitanju Abdul Kalik je međutim skeptičan. „Očekivanja su pretjerana. Ona se baziraju prije svega na željama Izraela.“

Ali Izrael se ponaša uzdržano. Premijer Benjamin Netanjahu nedavno je izjavio da je malo vjerovatno da bi se Izrael, po želji Saudijske Arabije, upustio u zamjenski rat sa Iranom. Istovremeno, izraelski političari i vojska ne kriju zabrinutost zbog toga što iranske trupe prodiru u Siriju. Oni smatraju da to ugrožava bezbjednost Izraela i dodatno povećava opasnost koja im preti od libanskog Hezbolaha.

Sporadičnim vazdušnim napadima Izraela na vojne ciljeve u Siriji, za poznavaoce prilika su dokaz spremnosti Izraela da ograniči uticaj Irana. Pa ni Izrael ne isključuje mogućnost ograničenih napade na vojna postrojenja u Siriji i Iranu.

A šta je sa projektom poznatim pod imenom „Dogovor vijeka“, preseljenjem Palestinaca sa Zapadne obale i iz Pojasa Gaze na zapad poluostrva Sinaj. Stručnjaci sa kojima je DW razgovarao smatraju da je to malo vjerovatno. Predlog koji je iznio američki predsjednik pokazuje prije svega njegovu „aroganciju, s obzirom na političku realnost u regionu“, kaže Nabil al-Kuri. Iza toga prije svega stoji želja američkih konzervativaca da podrže Trampa. Aktuelna diskusija oko statusa Jerusalima kao glavnog grada Izraela tu tezu potvrđuje.

Odnosi Moskve i Teherana

Pored Irana, iz odmjeravanja snaga na Bliskom istoku protekle godine je kao pobjednik izašla još jedna zemlja: Rusija. Alijansa Moskve i Teherana mogla bi i tokom naredne godine da ostane postojana, smatraju stručnjaci za region.

Nemiran bi međutim mogao da bude kurs turske spoljne politike. Ankara želi da, u skladu sa sopstvenim interesima, utiče na politiku prema Kurdima u Siriji. Otkako se Turska u sporu između međunarodne koalicije predvođene Saudijskom Arabijom i Egiptom s jedne i Katara s druge strane stavila na stranu malog emirata, i njen odnos sa Rijadom postao je zategnut.

Eksperti su složni u mišljenju da je intervencija SAD na Bliskom istoku bila neefikasna. Stiče se utisak da Trampova administracija ima nedovoljno širok pogled na Bliski istok, a to je politika ne zadovoljava kriterijume velike svjetske sile.

( Deutche Welle )