Zašto zaboravimo da se ljubimo?

Poljubac je uzbudljiv, pun strasti, senzualan je. Pravi poljubac, to jest. On je ona iskrica kojom započinje uzbuđenje. A ako poljubac potraje, osjećate kako vam srce kuca sve brže i brže… I divan je osjećaj. Pa zašto onda posle nekog vremena, kao da zaboravimo da se ljubimo tako s partnerom, iako nema sumnje ni da se volimo, ni da nam je lijepo?

U čemu je stvar, zašto “francuski” poljubac kao da ode u zaborav kad veza uđe u mirniju fazu?

Prilično je jednostavno, kad bolje razmislite. Francuski poljubac (ako znate šta radite) manje-više garantuje da će biti seksa. I to odmah. Ili, čim se dokopate najbližeg zgodnog mjesta.

Takav poljubac ima svrhu, dakle. Nisu svi poljupci “namijenjeni” uzbuđenju, neki su ljubazni, neki su puni ljubavi, ali pravi poljubac… To je vam je ona tačka poslije koje više nema povratka. Tačka poslije koje ne možete da ne odete u krevet.

Pa zašto onda kad smo u dužoj vezi ili braku prestanemo tako da se ljubimo?

Prvo, takav poljubac traži vrijeme. I ne podnosi rutinu. Djecu, posao, zajednički život. Čak i zajedničko buđenje, koliko god to bilo divno, podnosi vrlo kratko vrijeme. A onda – francuski poljubac nestaje. Ostaje vam ljubav, naravno, sigurnost, bliskost… ali, poljubac se ne vraća.

Drugo, poslije nekog vremena, on više nije neophodan. Vi znate da želite jedno drugo, uživate u vođenju ljubavi, ali više nemate potrebu za takvim iskazivanjem strasti, jer već znate šta “vozi” osobu koju volite. Nemate više potrebu da istražujete.

I treće, vaša veza vremenom postaje zrelija. Drugim riječima, “starite”. I nemate više potrebu da se dokazujete, provjeravajući da li je samo jedan poljubac dovoljan da je odvedete u krevet. Jer znate da ona želi to koliko i vi.

Francuski poljubac možda nestane, ali zauzvrat dobijate nešto mnogo bolje – sigurnost, zrelu strast koja ne traži klinačko dokazivanje. I ljubav, naravno, prenosi Ljepota i zdravlje.

( Vijesti online )