Milorad Peković, Klopov i Tuhelov đak - Podgorica rizikuje i dobija

Najbolji start u ligi sa sedam utakmica bez poraza, a onda i rezultatski sunovrat od šest utakmica bez pobjede.

Fudbalski klub Podgorica ipak je uspio da se izdigne iz problema i da trijumfom protiv OFK Titograda okonča jesenji dio prvenstva Telekom 1. CFL. Zimsku pauzu ekipa Milorada Pekovića završila je na četvrtom mjestu, sa realnom šansom da se bori za plasman u evropske kvalifikacije.

Polusezonu su, bez obzira na sve, obilježile dvije velike pobjede Pekovićevih igrača. U 3. kolu su dekalsirali aktuelnog prvaka Budućnost sa 4:0, da bi u 16. kolu u Tuzima nanijeli prvi od dva poraza drugoplasiranoj ekipi Dečića i to sa ubjedljivih 3:0.

- Polusezonu je klub okarakterisao kao uspješnu u cilju realizacije dugoročne strategije. Rezultatski i bodovno smo u igri za plasman na evropsku scenu, a pokazali smo u pojedinim utakmicama i kvalitet da se ravnopravno nadmećemo sa svima. Tačno je da smo ubjedljivo dobili Budućnost, to nam je unijelo dozu samopouzdanja i vjere u sopstveni kvalitet, baš kao i ta velika pobjeda u Tuzima. Svjesni smo da je kvalitativno Budućnost iznad svih u ligi, a sa svima ostalima možemo da igramo. Liga je izjednačena i ne vidimo razloga da se ne uključimo u borbu za toliko željeni izlazak u Evropu. Osim što smo izborili odličnu poziciju, uspjeli smo da pojedinim talentovanim igračima pružimo šansu da kroz utakmice u najjačem domaćem prvenstvu stiču potrebno iskustvo i formiraju se kao fudbaleri - kazao je Milorad Peković.

Dobar početak, pa pad u formi, na kraju opet bolje igre, riječju - promljenjiva rezultatska forma uticala je i na konačan plasman Podgorice, koja je polusezonu završila na 27 bodova, tri manje do Sutjeske, a četiri od Dečića. Budućnost je nedodirljiva. Peković, takođe, žali zbog ispadanja u četvrtfinalu Kupa.

- U jeku naše rezultatske krize došla je utakmica za plasman u poufinale Kupa sa Zetom. Igrali smo na našoj ‘DG areni’, ali smo iz slobodnog udarca eliminisani u nadoknadi sa 3:2. Željeli smo više u Kupu, ali u fudbalu ne možeš odmah da projektuješ rezultat. Smatram da smo igrom i kvalitetom zasluživali više, a loš niz je krenuo porazom od OFK Titograda u kojem smo propustili brojne šanse, nekoliko puta pogodili i okvir gola... Nije bila u pitanju kriza igre, ali greške neminovne za mlade igrače, kojima treba vremena i iskustva da bi držali koncentraciju svih 90 minuta, bile su presudne. No, mi smo to u klubu predvidjeli, jasno smo naznačili igrače čiji talenat treba nadograditi iskustvom igranja i od toga nećemo odustati. Klub ima sjajne uslove, opredijeljen je da stvara igrače, pa će i ubuduće mladi dobijati šansu. I ja sam dio tog projekta. Imam još dvije i po godine ugovora, što je neuobičajeno za naše uslove, ali je i znak dugoročne strategije napretka i progresa ovog kluba - objasnio je Peković.

Strategija u klubu ne dozvoljava ni dugačak odmor, iako je na snazi zimska pauza.

- Želimo da spremni dočekamo drugi dio. Aktivno radimo kako bismo start zimskih priprema dočekali sa kompletnom polugodišnjom analizom urađenog. Sada se sagledava kojim igračima ističe ugovor ove zime, kojima na ljeto. Analizira se svaka pozicija u timu i u skladu sa njom biće poznati profili igrača koji nam trebaju. Pojačanja su potrebna, svakako, zbog borbe za poziciju u vrhu, ali to mora biti planski - zaključio je Peković.

Klop te natjera na maksimum, taktički napreduješ kod Tuhela

Iako već pet godina van terena, Milorad Peković jedan je od sinonima za najveće uspjehe crnogorske fudbalske selekcije, sa kojom je svojevremeno bio i na 16. mjestu na svijetu.

- Još nam svima iz te generacije igra prečka koju je uzdrmao Milan Jovanović na ‘Vemblju’. Stigli smo i do baraža, ali taj rezultat u hramu fudbala, protiv svih tih engleskih zvijezda i Fabija Kapela na klupi je nešto nezaboravno. Uz to, bili smo drastično oslabljeni - prisjeća se Peković londonskih 0:0 oktobra 2010. i svoje maestralne partije protiv čuvenog Stivena Džerarda.

- Bilo je to ostvarenje nekih dječačkih snova, kada na najvećoj sceni uspijete da nadmudrite jednog od najvećih igrača. Ali, bilo je još dobrih trenutaka, pogotovu u Majncu, sa kojim sam od Druge lige došao do Bundeslige, pa igranja u njoj. To je bio dio dugoročne startegije čiji sam bio dio i to želim u Podgorici.

U Majncu si radio sa najboljim trenerom današnjice Jirgenom Klopom, pa sa Tomasom Tuhelom. Koja je razlika?

- Prije bih apostrofirao sličnosti, a to je maksimalno pošten i korektan odnos. A što se tiče stila, za Tuhela nema tajni. On je taktički genije koji igru posmatra kao šah. Sa druge strane, Klopu uspijeva da stvori takav odnos sa ekipom da od svakog igrača izvuče maksimum. Kod Klopa sam i stažirao u Liverpulu, a teško je doći do toga da budeš na njegovom treningu. Tuhel i on, međutim, otvoreni su savjet i pomoć svojim bivšim učenicima i to nije tajna - kazao je Peković

( Slaviša Živaljević )