Opljačkani „zemaljskim religijama” obraćaju se nebeskim

Postoji osnova za brigu oko pravca u kom se kreće Crna Gora, ali narativ da Crna Gora postaje teokratija konstruišu oni koji žele na tome da politički profitiraju i to će se pitanje riješiti izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovjesti, smatra dio sagovornika “Vijesti”. Drugi dio sagovornika smatra da postoji previše dokaza o klerikalizaciji društva i da Srpska pravoslavna crkva ima vrlo snažan uticaj na donošenje političkih odluka, a da je posljedica toga i to što su premijer i dio ministara vrlo bliski crkvi.

Lider Demosa Miodrag Lekić kaže da bez obzira na složen, pa i protivrječan aktuelan proces u kojem ima razloga za zabrinutost kuda ide Crna Gora - ne vjeruje da je danas osnovno pitanje raspodijela nebeskih i zemaljskih karata.

“Osnovno pitanje jeste izgrađivanje demokratskih institucija, pravne države, ekonomsko-kulturnog sistema koji će građanima omogućiti dostojniji, prije svega ekonomski život, sve do kulturnijeg društvenog ambijenta. Istina, istorija pokazuje da građani kada su obmanuti, nekad i opljačkani “zemaljskim religijama” mislim na vlast ideološko-nacionalnih društava - onda se oni obraćaju “nebeskim religijama”. Nešto se od toga dešava i ovdje. Svakako, i uz mnoge otvorene ili prikrivene političke igre”, objašnjava Lekić.

On smatra da je zbog toga, uprkos demokratskim promjenama, Crna Gora objektivno pred velikim iskušenjima “kako zbog teškog nasleđa prethodne vlasti tako i zbog ispita istorijske zrelosti alternative koja je pobjedila 30. avgusta.”

Na pitanje da li smatra da Crna Gora klizi u teokratiju, Lekić ističe da vjeruje da će pojave nezrelosti, pa i šarlatanstva postepeno nestajati, i da će prevladati ozbiljnost pred odgovornošću za budućnost Crne Gore.

“U krajnjem od mnogo toga će zavisiti i da li će Crna Gora uspijeti da otvori ozbiljan političko kulturni dijalog koji bi doveo do širokog konsenzusa o temeljnim vrijednostima u crnogorskom društvu. Kada govorim o postizanju neophodne državne strategije tu mislim na ukupan, dakle cijeli nacionani korpus naše zemlje. U takvom širokom konsenzusu bi se našlo i precizno mjesto za odnos crkve i države. Tada bi i vaše pitanje da li Crna Gore klizi u teokratiju bilo sasvim neaktualno. U međuvremenu treba da se demokratskim sredstvima borimo da do toga ne dođe. Sa jasnom alternativom demokratskog, emancipovanog, kulturnog, modernog društva i sekularne države u kojoj će crkve imati svoje dostojno mjesto.

Generalni sekretar Građanskog pokreta URA Mileta Radovanić ističe da je prva demokratska smjena vlasti početni korak ka stvaranju jakih institucija.

“Svaka vlast je prolazna i zbog toga nam trebaju nezavisne i jake institucije kako bi imali snažnu državu sposobnu da se suprotstavi svakom obliku uticaja. Konkretno, autokratskom ili teokratskom uticaju. Treba podsjetit da je DPS taj koji je uveo crkvu u političku arenu. Usvajanjem predloženih izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovjesti stvaramo uslove da religija izađe iz domena političkog konteksta. Važno je napomenuti i to da će sve vjerske zajednice po prvi put ući u pravni okvir države Crne Gore, što se do sada nikada nije desilo. Na ovaj način, postaćemo istinsko građansko društvo i ojačati temelje sekularnog uređenja. Narativ koji je prisutan u poslednje vrijeme kontruišu upravo oni koji žele da na osnovu vjerskog i nacionalnog osjećaja građana politički profitiraju upravo udarajući u osnov sekularne države. Nakon usvajanja izmjena i dopuna postojećeg zakonskog rjesenja izmjestićemo tu temu sa političke agende i staviti je u okvire kojima i pripada”, navodi Radovanić.

Sociolog Andrija Đukanović ocijenio je da se može reći da Crkva ima jak uticaj na politiku.

“Mada je to tradicionalno kada je naše društvo u pitanju. Uvijek su se crkva i politika prožimale. Ipak, mora se priznati da je u posljednjoj godini uticaj Crkve prilično očigledan. Predložila je prvog na listi opozicije, pozivala da se glasa protiv vlasti, davala blagoslove opoziciji šta da radi i kako da se ponaša. Gledali smo i slušali političare kako se utrkuju da kažu kako ih je Crkva blagosiljala. To se radilo sa takvom snishodljivošću. Bez amina Crkve nije se moglo nikud. Dakle, imamo situaciju da Crkva zaista kreira neke političke odluke. A živimo kao u nekoj sekularnoj državi“, rekao je Đukanović “Vijestima“.

Novinar “Monitora” Zoran Radulović objašnjava da ako se krene od doslovnog značenja riječi teokratija (“vladavina boga“), izvjesno je da stanovnici Crne Gore neće dozvoliti da im se dogodi tako nešto.

“Kao što to nijesu dozvoljavali ni, recimo, u vrijeme Petra I Petrovića. Deset zapovijesti odjednom - to je, jednostavno, previše za naše poimanje odnosa u četvorouglu država - crkva - pojedinac ili pleme“, rekao je Radulović.

Dodaje da ako se, međutim, pod pojmom teokratija podrazumijeva mogućnost da grupa ljudi “koja nosi skoro identičnu garderobu, a nijesu Demokrate“, ima znatan ili dominantan uticaj na donosioce odluka - iako formalno ne izlazi na izbore - onda se to već dogodilo.

“Svjedoci smo da su Manastir Ostrog i Hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici, što se zakonodavnih i izvršnih vlasti tiče, postali mjesta od mnogo većeg značaja nego što je to, na primjer, Skupština. To, doduše, nije ništa novo. Samo što se do sada ‘po blagoslov’ išlo u DPS (‘komitet’, kako bi rekli stariji). Suština je, izgleda, u molitvi, a ne u božanstvu pred kojim se kleči“.

Radulović kaže da stanovnici ovih prostora prečesto imaju potrebu da suočeni sa autoritetom vlasti, svetovne ili duhovne, pokažu i dokažu svoju spremnost da slijede.

“Otud su se i na ovogodišnjim litijama najčešće obraćali ‘vjernom’ (poslušnom) a ne ‘vjerujućem’ (religioznom) narodu. I otud, kao pravi pokazatelj stanja stvari, zahtjev da se oni što su ‘odbranili svetinje’ nagrade tako što će im se omogućiti da se religiozno opismene, uvođenjem vjeronauke u škole. Uz ubjeđenje da bi te ‘tradicionalne’ lekcije savladali mnogo lakše od ‘prozapadnih izmišljotina’ tipa #rukamaskadistanca“, kazao je Radulović. Predlog za uvođenje vjeronauke u tom kontekstu je iznio lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić.

Izvršni direktor CEMI-ja Zlatko Vujović smatra da SPC vlada Crnom Gorom.

“U jednom spletu okolnosti, SPC je iskoristila priliku da prvo ima svoje kandidate na listama za poslanike i odbornike, a onda da dođe u situaciju da odredi predsjednika Vlade, kao i da kontroliše najveći broj resora u toj Vladi. Posljedica toga jeste da je Vladi ključni prioritet u radu ispunjavanje potreba i zahtjeva upravo SPC“, kazao je “Vijestima“ Vujović. On projektuje da će procesi “klerikalizacije i radikalizacije srpskog nacionalizma” dovesti do korupcije nalik na Rusiju, Srbiju i Republiku Srpsku umjesto dosadašnje “bezbojne korupcije”.

Svako svoj posao - jedino ispravno

Đukanović smatra da je posebno loše da crkva vodi politiku jedne zemlje.

“Crna Gora je nacionalno i vjerski mješovita zemlja kojoj je potreban kompromis svih koji u njoj žive. Forsiranje samo jednog pogleda na svijet u takvim okolnostima - nije dobro, naprotiv, proizvodi konflikte. Crkva i država moraju biti odvojeni. Svako ima svoj posao i to je jedino ispravno“.

SDP: Previše je dokaza za klerikalizaciju društva

Generalni sekretar SDP-a Ivan Vujović kaže da zvanični Beograd i SPC opet pokušavaju “da igraju tango devedesetih, a Crna Gora u toj velikodržavnoj projekciji dio je srpskog prostora kojega oni danas nazivaju “Srpski svet”. Srpski svet je termin koji je lansirao istoričar iz Srbije Aleksandar Raković. On je nedavno prvobitno izjavio da je Crna Gora dobila srpsku vladu, a svega par nedjelja kasnije da je nova Vlada antisrpska.

“Procesi koji se dešavaju u Crnoj Gori i vladajući akteri su samo voljni ili nevoljni saučesnici u tom projektu“, rekao je Vujović “Vijestima“.

Navodi da je SPC bila snažno politički angažovana uoči, za vrijeme i nakon samih izbora.

“Za to ima dokaza koliko hoćete, na kraju o tome najjasnije govore subjekti i pojedinci sa liste ‘Za buducnost Crne Gore’. Upečatljiva je bila uloga Crkve i oko sastavljanja Vlade i njenog kadrovskog ekipiranja. Imamo priznanje episkopa Joanikija da je crkva praktično pisala izmjene zakona o slobodi vjeroispovijesti. Vidjeli smo objašnjenje ministarke zdravlja povodom novih mjera da se moraju obezbijediti vjerska prava, jer su ona Ustavom garantovana kao da nema nijedno drugo pravo koje poznaje Ustav, pa su sada vjerska prava pretpostavljena svim drugim građanskim pravima“.

Vujović dodaje da je previše dokaza i činjenica koje ukazuju na intenzivnu klerikalizaciju crnogorskog društva, što predstavlja podrivanje njenog Ustavnog okvira, a po njemu, samo je prva faza u razaranju i obračunu sa građanskim bićem crnogorskog društva i sekularnim karakterom države.

“SPC se ponaša kao izborni pobjednik, što ona suštinski i jeste, jer bez njenog angažmana i logistike koju je dala na povezivanju političkih činilaca nove vlasti, ta vlast ne bi bila ni konstituisana. Ona ima svoju prepoznatljivu političko-ideološku agendu sa jasnim ciljem da se Crna Gora politički, identitetski i kulturološki presloži i da se u konačnom vrati na ideološko-vrednosnu paradigmu koju smo imali 90-ih godina prošlog vijeka“.

Iz DPS-a nijesu odgovorili na pitanje “Vijesti”, ali su njegovi predstavnici prekjuče, na sjednici Zakonodavnog odbora, kazali da su izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti neformalno uvođenje teokratije u Crnoj Gori i poručili “da to tako neće proći”.

Dragutin Papović (DPS) je rekao da je zakonom dato jednoj vjerskoj zajednici da u finansijskom smislu radi šta hoće i kako hoće.

Demokrate: Institucije moraju biti religijski neutralne

DPS je na svom kongresu učinio posve antisekularnu stvar najavivši osnivanje crkve, smatra poslanik Demokrata Momo Korpivica.

“Crkva je bila defanzivna, prinuđena da se brani i izjasni protiv zakona koji je uzurpira protivustavno, a uspostavljanje teokratije bi bio obrnut proces, tako da nije riječ o takvom procesu. Ni crnogorska teokratija u istoriji nije izrasla iz borbe za vlast i prvenstvo, već je bila biočug u oslobodilačkoj borbi crnogorskog naroda. Očekujem da će se nakon eliminacije diskriminatornih normi iz važećeg zakona koji je uzburkao javnost i unio nemire u ionako podijeljeno društvo, svi vratiti svojim misijama. Skupština i Vlada svom državnom poslu, vjerske zajednice duhovnom, NVO sektor onim što mu pripada u slobodnom i otvorenom društvu. Između ostalog, upravo i zbog toga smatramo da su izmjene ovog zakona važne da bi se svak bavio svojim poslom na dobro zajedničke nam domovine, da se obezbijedi ravnopravnost i sklad u društvu, a da državne institucije moraju biti religijski neutralne”, zaključuje Koprivica.

( Biljana Matijašević, Srdan Kosović )