Sreća prati hrabre

Svi jedva čekaju holivudske blokbastere, a posebno interesovanje vladalo je za ostvarenja “Pirati s Kariba”, “Spiderman”, “Dr. Strange”, “Logan”, “Prison Break”, “Star Wars”, “Mumija”, “Pacific Rim”, “Alien”, “Jurassic Park”. Čak se ljubitelji sedme umjetnosti obraduju i trejlerima koji najavljuju ove filmove.

Kad se rade ovakvi projekti vodi se računa o svakom detalju, pa i o muzici za trejlere. Za pomenute filmove upravo je muziku za trejlere radio Vukovarac Goran Dragaš, jedini kompozitor iz Evrope koji se može pohvaliti da stvara za Holivud. Sve je počelo prije više od pet godina, a to što je uspio da svoja djela plasira na ovaj način, kaže da je spoj ogromne količine rada, trenutka i sreće.

“No opet, ja čvrsto vjerujem da sreća prati hrabre i kad-tad, nakon što se potroši ogromna količina vremena u nešto gdje postaješ sve bolji i bolji, dogodi se taj trenutak kad se sve poravna i napokon te krene. Neki to nazivaju trenutkom sreće, neki kažu da te Bog pogledao”, kaže na početku razgovora za Vijesti Dragaš.

Kao i većina Balkanaca, nakon završene srednje škole radio je razne poslove. “Zapravo je jako dobro što sam se odmah zaposlio nakon srednje škole, još kao klinac, jer sam shvatio da te život apsolutno ne mazi. Nakon što sam poslagao misli u glavi i nakon ozbiljne bolesti koje sam imao, obećao sam sebi da je život prekratak i ne želim biti jedan od onih ljudi kojeg će mučiti pitanja u budućnosti tipa - “Što bi bilo kad bi bilo...?” Upalio sam prastari kompjuter i počeo raditi. Naravno, u početku nisam imao apsolutno nikakvog znanja što se tiče produciranja muzike. Nisam znao program u kojem se to radi, nisam znao note, nisam znao što znaci legato, spiccato, marcato, staccato, nisam znao pravilan raspored orkestra... ma apsolutni početnik u tome sam bio”, prisjeća se svojih početaka Dragaš kada, kako kaže nije bilo ni YouTube tutorijala o tome, pa je “koristio uši i što je njima zvučalo dobro”.

“Mislim da je to bio pravi način za ući u ovaj svijet. Informacije su bile vrlo škrte i morao si se uzdati u sebe. Ono što sam tad naučio je ostalo u mojoj glavi zapečaćeno do dan danas” dodaje Dragaš.

Korak po korak, traka po traka, postajao je sve bolji. Nakon nekoliko godina truda, njegovi snimci našli su se na internetu, a ponosan je na činjenicu što su sve kompozicije imale dosta slušanja. Konkurisao je za sve moguće oglase, izdavačem na sve što da je imalo veze s muzikom.

“Od prvih 100 mailova poslatih, na 90 nijesam ni dobio odgovor, sa sedam adresa su me odbili, dok su mi tri dala nekakvu nadu da ipak imam budućnosti kad je ovaj posao u pitanju. To u biti znači da sam bio odbijen 97 puta (smijeh)”, prisjeća se Dragaš. Odbijanja ga nijesu obeshrabrila, već je to shvatio kao poruku da mora da radi na sebi, kako bi mogao da konkuriše sa vrhunskim kompozitorima današnjice.

“Naravno, nisam odrastao u imućnoj porodici i bilo je zaista teško. Moji vršnjaci su izlazili, zabavljali se, imali cure i provodili se, dok sam ja sjedio u svojoj sobici i po deset sati na dan radio muziku i učio što više mogu o njoj. No bio sam mlad, počeo sam ovo raditi sa nepunih 21 godinu i vrijeme mi nije predstavljalo problem. Nisam imao ženu i djecu, u Vukovaru je tad bilo jako teško naći posao i sve što mi je ostalo je vrijeme i kako ga upotpuniti”, priča Dragaš koji je vremenom postajao sve bolji i riješio da se opet javi izdavačima. “Tada je priča bila kompletno drugačija i većina njih što su me odbili na početku, kad sam se opet javio dali su mi priliku. Do sad sam radio za neke od najvećih izdavača trejler muzike na svijetu među kojima su ‘Audiomachine’, ‘Position Music’, ‘RSM’, ‘Colossal Trailer Music’”, pohvalio se on.

To što radi muziku samo za tizere mu je dovoljno, kaže da nema u planu ozbiljnije se pozabaviti primijenjenom muzikom, pa odraditi istu za neki film. “Od prvog trena kad sam čuo trejler muziku, znao sam da je to nešto s čim se želim baviti. Bombastično, epski, kompletan orkestar, spoj gitara, bubnjeva... ma to je bilo to i u mojoj glavi je napravilo takvu pometnju. Kao kad se zaljubiš pa imaš one leptiriće u stomaku. Nisam se nikada ni trudio da radim za nešto drugo i trenutno ne želim raditi bilo što drugo osim toga. Usput, vrijeme koje sam imao prije je trenutno veoma ograničeno i jednostavno ne mogu da ga odvojim radeći drugu granu, osim te. Nakon što smo u Vukovaru otvorili izdavačku kuću koja se bavi isključivo pravljenjem muzike za trailere, svaki trenutak dana je pomno isplaniran”, otkriva Dragaš.

Radeći muziku za trejlere filmova “Star Wars”, “Pirati s Kariba”, “Spiderman”, Goran je morao u najviše tri, četiri minuta koliko traje foršpan i muzikom da dočara radnju filma.

“Kad ne znaš što radiš, onda je jako teško. U početku je bilo nezamislivo jer nisam dobro vladao instrumentima i kreacijom muzike. Sad, nakon godina rada, lakše je. To je posao. Ti si mali komad ogromne mašine koja je zadužena za pravljenje filma ili trailera. Tu je marketinška agencija koja promoviše film, muzički supervizori koji biraju i traže muziku, editori koji prave trailer i na kraju ti koji radiš muziku za njega”, nabraja Dragaš.

“Kad čovjek potroši dosta vremena radeći nešto, one stvari koje su na početku bile nezamislive mu vremenom postanu normalne. I to je super jer pokazuje napredak pojedinca. Problem se pojavi kad ljudi zaborave da se okrenu unazad i sagledaju objektivno gdje su bili prije, a gdje su sada. Nauče da cijene to, a to je jako teško jer smo u konstantnoj trci s nečim. Bio to novac, razumijevanje okoline, jako brz deadline ili nešto treće”, objašnjava Dragaš. “To dovodi do drugog velikog problema koji se gura pod tepih i ne priča se o tome, a taj problem je da kreativni poslovi (kao ovaj) imaju jako veliki problem sa mentalnim bolestima kao što je depresija. Na svu sreću, nisam to nikada imao, ali sam čitao mnoge komentare od drugih kolega kompozitora koji su otvoreno izašli u javnost kako se bore s nekim oblikom depresije”, priznaje sagovornik Magazina,

“Ovako sa strane kad se gleda, sasvim je moguće i vrlo je jednostavno uperiti prstom u nekoga i reći: “Ti imaš problem s depresijom, imaš novaca, imaš dobar život... Dođi da živiš moj život gdje spajaš kraj s krajem, pa ćeš vidjeti što je depresija!”. Međutim, kad se uzme u obzir da je ovo vrlo solitaran posao - u studiju si, radiš po cijele dane, ne vidiš dana i u konstantnoj si trci s vremenom da dostaviš ono što drugi traže od tebe na vrijeme kad oni to traže - to itekako ima smisla”, smatra Dragaš i objašnjava kako u takvim situacijama prvo dođe do writers blocka - nemogućnosti pisanja novih nota - muzike, rečenice, slike.

“Iako imaš iza sebe uspješnu karijeru i sve ide po planu, iz nekog razloga više ne možeš da pišeš. Imaš novac koji si svojim trudom zaradio, ali imaš i blokadu koja nekad ne traje samo dan, već može biti i godinama. Tada u studiju pokušavaš da radiš, no sve zvuči užasno i nije približno onome što si radio do blokade. Korak po korak, sve to može dovesti do većeg mentalnog poremećaja”, otkriva Dragaš i negativne strane ovog posla.

“Mislim da je to nešto o čemu bi se trebalo pisati i jako mi je drago da sad sve vise ljudi izlazi u javnost s tim problemima. Naravno, nije mi drago što pate, ali bi se definitivno trebalo uputiti ljude da nije sve glamur i sjaj. Svaki posao je težak i donosi sa sobom posljedice. Neke su fizičke, ali većina poslova ostavlja mentalni trag o kojem se ne razmišlja niti priča, a trebalo bi”, smatra on. Kad radi muziku za trejlere nema priliku da sazna nešto više o filmovima, pogleda isti ili makar dobije više materijala prije nego počne da piše. “Nekad dobiješ smjernice za rad, a nemaš pojma za koji film radiš. Sve je vrlo tajnovito jer jedna pogrešna informacija koja iscuri van može oštetiti film. Naravno, nekad daju trailer za film i onda potpisuješ gomilu ugovora poznatih kao NDA ugovori u kojima piše da ne smiješ pričati da radiš na tom traileru dok ne ugleda svjetlost dana, no to je vrlo rijetko”, otkriva sagovornik Magazina i dodaje da kroz prethodna iskustva već zna što editor želi, pa uvijek pokuša da što bolje odradi ono što se traži od njega.

“Velika razlika između komponovanja za film i trailere je - kad radiš za film, ti krojiš muziku po sceni filma i onome što se događa u njemu. Kad radiš za trailere, oni kroje trailer po tvojoj muzici. Zato svaki udarac u traileru savršeno odgovara slici. Umijeće rađenja trailera i muzike za njega je da onaj ko radi muziku, moram natjerati onoga ko gleda trailer, da osjetiš nešto i kupi kartu za taj film”, objašnjava Dragaš.

U početku, kad bi foršpan za koji je radio muziku izašao, kompozitor je znao da to proslavi.

“Skakao bih po kući i vrištao na sav glas. Sad, nakon toliko godina rada, već je to malo splasnulo, pa na njih gledam kao na ‘još jedan novi posao dobro odrađen’. Naravno, bude mi nezamislivo drago, no nekako svako vrijeme nosi svoje breme. Kad počinješ, sve ti je super i jedva čekaš da se probudiš i radiš opet, imaš tu mladalačku zaluđenost i energiju. Kako si stariji, kao da ti je neko stavio nove naočare na oči i svijet počinješ da gledaš drugačijim očima. Nema više tog zaleta, nekako si mirniji, razumniji, staloženiji”, iskren je Dragaš. Danas mu je, priznaje, najinteresantnije kad ode u bioskop i dok puštaju trejler za koji je radio muziku, posmatra reakciju ljudi oko njega.

“Kad osjetim to ushićenje, ono me uvijek vrati u prve godine kad sam i sam imao bio srećan vidjevši prve trailere koje sam radio. Tad tek dobijem magnitudu onoga što radim. Ovako, ekstremno sam srećan što se mogu baviti onim što volim i obožavam trenutak kad mogu javiti kompozitorima u mojoj firmi da im je traka završila u nekom trejileru. Tad se osjećam kao Djeda Mraz”, kroz smijeh priča Dragaš.

Kroz njegovu izdavačku kuću prošlo je oko pedesetak kompozitora, a otkriva da je najčešće petnaestak stalnih koji su tu od samog početka. Već nekoliko mjeseci, Dragaš i njegov tim “bacili” su se na pravljenje muzike za domaće tržište.

“To me trenutno jako ispunjava i uživam radeći tako nešto. Pošto je muzika u Hrvatskoj u 95 odsto neinovativno smeće koje je stalo u vremenu i prostoru, odlučio sam da okupim ljude oko sebe i radim tip muzike koji i sam volim da slušam i to pokušam probiti kod nas. Tako da, živi bili pa vidjeli kako će taj podvig proći”, kaže Dragaš.

Stripovi su mu uvijek bili bijeg od realnosti, pa ih i dan-danas voli čitati. Drago mu je što je odradio nebrojeno mnogo trailera upravo za filmove o junacima iz stripa, no ima jedan za koji nije pa mu je to ostalo kao neispunjena želja.

“Nisam imao prilike raditi muziku za trejler o Betmenu, a on mi je najdraži. Sljedeće godine izlazi novi Betman film i možete biti sigurni da ću zasući rukave i uraditi sve što je u mojoj moći da imam muziku u tom foršpanu”, obećava on.

Kaže da živi svoj američki san, a nije mrdnuo iz Vukovara. A to što živi na drugom kraju planete ne smeta mu kad je posao u pitanju.

“Sve je povezano s internetom i danas možete živjeti gdje god hoćete i raditi posao za nekog u drugoj državi. Isto tako je i s ovim poslom. Eto, jedan od petnaest stalnih kompozitora s kojima sarađujem je upravo iz Crne Gore - Damir Agović. Počeo se baviti ovim prije godinu dana i već sad polako niže uspjehe. Tako da ne vidim nikakav razlog zašto neko novi ne bi počeo da se bavi nečim što želi da radi, a prije 20-ak godina je to bilo nemoguće. Usprkos svemu, sad je pravo vrijeme za to. Malo je problem razlika u vremenu, no, kao što rekoh i konstanta koja se prožimala kroz cijeli ovaj intervju, vrijeme je valuta koju svi imamo. Kako ćemo ga iskoristiti, e to je sad već druga priča”, zaključuje Dragaš.

Bojim se da nas čeka ogroman talas nemaštine

Kao i na sve ostale profesije, korona je uticala i na posao kojim se Dragaš bavi jer su mnoge premijere pomjerene, a snimanja filmova i serija odloženo.

“Enormno je uticala pandemija. Sve je stalo, sve je bilo neizvjesno i osjetio se ogroman strah o budućnosti ovoga svega. Sad je već malo bolje i počinje mi opet zvoniti telefon u vezi sa poslom. Ovo je vrlo neizvjesno vrijeme koje će ostaviti takve posljedice, ne samo na posao kojim se ja bavim, već na sve ostale grane. Bojim se da nas čeka ogroman talas nemaštine gdje će 2008. izgledati kao ‘dobar dan’ naspram potencijalne budućnosti koja kuca na vrata. Naravno, ja nisam analitičar i ovo je samo moje mišljenje, ali nikako mi ovo ne vuče na dobro”, skeptičan je Dragaš.

( Marija Vasić )