Pravda za Adžića ili smrt fašizmu

Ko se još sjeća najbrutalnijeg javnog linča jedne javne ličnosti, Informer protiv Vanje Ćalović, koji je lider DPS-a Milo Đukanović podržao tvrdnjom da su snimci vjerodostojni i da je njihovo objavljivanje uslijedilo ne zbog kritičkog angažmana Ćalović “nego zbog jednog ponašanja koje je u potpunosti u sukobu sa javnim moralom”. Zaključujući iz glave cijela naroda da “apsolutna većina crnogorske javnosti zna da je Vanja Ćalović akter toga”... Bila je to mafijaška poruka ne samo svim kritičarima režima, već i omerta svojima iz DPS-a u smislu da sa neprijateljem nema milosti. Što je vrlo dobro razumjela Nada Drobnjak, u tom momentu predsjednica skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost, pa je bez problema i prigovora savjesti sa još 6-7 poslanica DPS, ladno odbila da podrži skupštinski apel opozicionih koleginica koji je osuđivao ovaj nezapamćeni linč.

Slučaj Filipa Adžića, potpredsjednika Ure, koji je stavljen na DPS potjernicu, najnoviji je drastičan primjer. Navodni povod je Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji fejsbuk grupu “Cetinjani” više boli nego bijeda i sirotinja u kojoj žive čekajući na posao u DPS fabrikama čokolade i kanabisovovg ulja. Uz njih je još jedna FB grupa, “Crnogorci”, koja je na dan izbora zakačila portret lidera DPS-a, sa usklikom Vođa. Ako je nekom bilo nejasno ko stoji iza ovih falangi, sada ne može imati dilemu. Zvanična DPS saopštenja ništa manje strasno i neskriveno traže glavu Filipa Adžića. Živ ili mrtav, mora glasati protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti jer njime se brani njihova privatna država. I sve pokradene milijarde. Između ostalog, i onaj novootkriveni Ugovor o narednih 5 godina zakupa poslovnog prostora braće Ban za koji je iz ugroženog budžeta trebalo da se plati 700.000 eura. Koliko je otprilike dosad već plaćeno, jer je davno bivši salon namještaja Vođinih ortaka propao da bi ga preko noći direktor Uprave za imovinu, neki Šaranović, a ne Filip Adžić, učinio profitabilnim, useljavajući u njega, umjesto Skavolini kuhinja, čelnike veterinarske i fitosanitarne inspekcije.

Umjesto da ćute i time pilatovski operu ruke od javnog linča poslanika Adžića, progona njegove porodice, poruka smrti, fizičkog ugrožavanja, ozlojeđeni DPS se javlja i kaže da im Cetinjanin neće pobjeći prelaskom iz Skupštine u Vladu. Pošto je, po njima, izdao jer nije kao Darko Pajović ostao da glasa za Vođu i protiv Zakona, čime bi hunta bila vraćena na vlast. Ili nije kao Žarko Rakčević otišao na TV Di Keja i saopštio kako je protiv Zakona i da “nije jedini”. Od 50-ak članova GO Ure uspio je da namakne njih 11, a ne bi ni toliko da nije danima uporno zvao i lobirao “za odbranu države”. Kao što je Žarko branio Crnu Goru 1989. velikim pregnućem u AB revoluciji ili 2011. kada je na čelo Pozitivne, opet sasvim slučajno, doveo pekinšku patku od Darka Pajovića. Ili kao 2018. kada je od velikosrpskog okupatora Vučića i to preko njegovog kuma Nikole Petrovića kupio akcije Instituta Simo Milošević po sniženoj cijeni.

Ali, vratimo se Adžiću. Glava je u pitanju. A lovac nije nimalo naivan. DPS, po već uhodanom receptu. Žrtva se prvo precizno odabere, onda se izoluje i potom izloži brutalnom linču anonimnih botova sa društvenih mreža, znanih i neznanih autora naručenih tekstova, spinovanim dezinformacijama na brojnim portalima, sve do zvaničnih saopštenja, najjače partije, kako se zna pohvaliti. Što je, moramo priznati, bila i Nacionalsocijalistička partija Njemačke sredinom ‘30-ih. Gdje je to odvelo, ne treba pominjati.

Pretjerivanja u poređenju sa fašizmom kao najužasnijim magnum krimenom XX vijeka je nužna kako bi se preduprijedili zločini nakon kojih bi bilo kasno za svaku reakciju. A DPS je u ovih 30 godina bio najjači baš u te dvije discipline - linču neistomišljenika i pljački državnih resursa. I još ne odustaje, iako je izgubio vlast. Još im propaganda, koju oni cinično nazivaju medijima, objavljuje anonimne dojave. Još im glavni urednici potpisuju komentare i analize čiji su autori iz užih kabineta vrha Partije. Još im intelektualna posluga i analitičari prodaju patriotizam, prkoseći Samjuelu Džonsonu koji je davno zapisao da je patriotizam utočište nitkova. DPS socijalisti i državotvorci, dakle i nacionalisti, izdaju čak saopštenja povodom izmišljenih ručkova pojedinih građana ove zemlje umjesto da kad ih već zanima privatnost, saberu sve ljubavnice njihovog lidera i izračunaju koliko je desetina miliona taj užitak Vođe koštao državni budžet. Pošto je i to radio na račun poreskih obveznika i državnih resursa.

Dakle, suština je prosta. Ne žulja DPS ovaj Zakon već onaj koji treba da dođe nakon njega - o porijeklu imovine. Potpisao bi Đukanović papir sa mnogo više koncesija SPC-u samo da mu je da se vrati na vlast. Da se igrom slučaja pitanje položaja Crkve u Crnoj Gori nije našlo na dnevnom redu, smislila bi DPS oligrahija drugi povod da zaljulja parlamentarnu većinu. Nije teško zamisliti FB grupu “Udar”, nastalu na ruševinama istoimenog predizbornog portala istog ovog DPS-a, koja bi nastavila tu tekovinu objavom imena Filipa Adžića ili Božene Jelušić kao saradnika zloglasne Udbe, samo da bi se spriječilo ili obesmislilo donošenje zakona o lustraciji koji treba da pokaže istinske pregaoce na tom polju. Ili zamislite FB grupu “O sole mio” koja brani svetinje Žugića, Medenice, Kovačevića, sazidane na pjeni od mora kako bi nam pravosudni, sudski i državni sistem funkcionisali kao u Rusiji. Korumpirano, dakle. Tu bi žrtva poput Adžića sada mogao da ispadne SDT Katnić, ako opet ne slaže i ismije najavljenu istragu “svake čestice” uzurpirane državne zemlje.

Da citiram na kraju bivšeg ministra kulture i medija, Cetinjanina inače, A. Bogdanovića koji je jednom prilikom inspirativno govorio o “butalnosti, diskvalifikacijama, govoru mržnje i vrijeđanju”: “Bez etičke i profesionalne odgovornosti, u svojim prepoznatljivim formatima na najgrublji način, izborom tema i udruženim snagama tzv. novinara i gostiju, oni vrijeđaju državno, nacionalno, kulturno i duhovno biće Crne Gore”, znao je da primijeti ex ministar. Nije ovdje mislio, nažalost, na DPS, jer vojnik nikada ne udara na svoje komandante, već na političku, medijsku i intelektualnu mašinu iz bratske Srbije. Koja je, uostalom, i pravljena po DPS uzoru. Zato, zaboravite ko je Bogdanović i na koga je mislio - njegove riječi slikovito objašnjavaju rastući radikalizam i desničarenje DPS-a čija su najnovija žrtva Filip Adžić i njegova porodica.

Nakon 30 godina, DPS tako zatvara krug koji je započeo takođe sa jednim Cetinjaninom. Slavkom Perovićem. Smrt fašizmu, valjda je došlo vrijeme.

( Željko Ivanović )