"Ovo je nešto drugo"

(Naslov je citat iz sms-a “Mehanizma”, kraj druge epizode)

Javno obavještenje CBCG (nepotpisano) stiglo je u petak, 15/12/2017, mada je ukupni posao sproveden par dana ranije.

Izvješće je glasilo (citat): “Obavještavaju se lica koja su Centralnoj banci Crne Gore, kao organizaciji za prinudnu naplatu, podnijela mjenicu na izvršenje po članu 218a Zakona o izvršenju i obezbjeđenju („Službeni list CG“, br. 36/11, 28/14, 20/15 i 22/17), koji je Ustavni sud Crne Gore je Odlukom broj U-I br. 22/15 ukinuo, da podnijete mjenice mogu preuzeti u prostorijama Centralne banke Crne Gore - Odjeljenje za prinudnu naplatu, svakog radnog dana od 9h do 14h, kako bi njihovo izvršenje mogla da ostvare u skladu sa drugim odredbama Zakona o izvršenju i obezbjeđenju.”

Kratka rekapitulacija o tome šta se desilo: s utorka na srijedu, tokom večeri, u čekističkim mehanizmima prisile, CBCG je bez najave, bez bilo kakvog inputa širokom krugu pravnih lica koji su imali aktivirane mjenice, internom IT procedurom obustavila naplatu potraživanja putem mjenica. Preko koljena, udarom o sto, neposlovno i neinstitucionalno, ubrzana procedura donošenja mjenice na šaltere CBCG je poništena. Ni esnafsko udruženje bankara niti bilo koje privredno udruženje nije bilo informisano.

Da podsjetimo: “crni” petak je posljedica prethodnog dana, kada su dnevni časopisi digli paniku. Čak je i ovako menadžerski skockana CBCG, intenciono fokusirana da odradi birokratski posao, znala da će bilo kakva panika u sistemu, posebno izazvana njihovim aktivnostima, prouzrokovati nepotrebno usporenje novčanih tokova.

Kafana je slavila. I, mada je tamo mnogo dužnika ojačanih nenadanom gotovinom, nikada više u svoje skute neće prihvatiti guvernera-ministra-guvernera.

Bankari su se uhvatili za glavu. Čime su to bili eventualno neprijatno iznenađeni?

Ljetos su kao probrani skup trumpovih lojalista prihvatili obavezu, nametnutu od CBCG, da domaštaju 10-ak miliona a kako bi se lično-interesno opravdao Zakon o dobrovoljnom finansijskom restrukturiranju pred vašingtonskim menadžerskim i kontrolnim tijelima Svjetske banke, zbog pregoleme potrošnje i nikakvog rezultata. Taj rezultat su, prije par mjeseci u drugoj iteraciji primjene zakona, naši preplašeni bankari isporučili guverneru. Kreiran je “rezultat” za Vašington, o Pdg modelu, koji je u praksi bio sve osim pomoć i podrška rješenjima problema CG dužnika.CBCG je opisanoj bankarskoj “lojalnosti” uzvratila sa intencionim odsustvom institucionalnog pravovremenog obavještenja oko obustavljanja realizacije mjenica kao sredstva naplate. U ravni nadgornjavanja, treba se saglasiti sa CBCG naprasnim činjenjima. Bankari su zaslužili da budu ismijani i to im se opravdano natrljalo na nos navedenim prekonoćnim aktivnostima CBCG.

Šta je pozadina koju nikako da dokučimo iako je već dovoljno znanja na tržištu da je skrivalica odigrana u noći od utorka na srijedu, a prije obavještenja od petka, bila nepravilan sistemski postupak?

Član 218a Zakona o izvršenju i obezbjeđenju je donijet u junu 2014, tokom rada prethodne Vlade. Znači, ministar i poslanici-ce su poznati.

Ovaj član zakona je već tada bio poslastica za bankare, mada su oni već tada znali da je realizacija mjenice kao poštanske pošiljke, a što treba da predstavlja mehanizam naplate zaostalih potraživanja, u praksi bila privremena situacija. Bankari su znali već tada, u junu 2014, ono što izgleda svi ostali nisu željeli da znaju: mjenica je istovremeno sredstvo platnog prometa i hartija od vrijednosti.

Zato je realizacija/ aktiviranje mjenice za naplatu zaostalih potraživanja pravni i sistemski postupak koji se mora voditi, kao što se decenijama vodio u ex-YU, preko odgovarajućih nadležnih organa.

Onomad su svi znali da su predlog ondašnjeg ministra i saglasnost ondašnje Skupštine bili grbava rješenja, suprotna zakonima zemlje. Ustavni sud CG, zato, nije nedavno izmislio “toplu vodu“; odluka da se ukine član predmetnog zakona nije strukovno i pravno iznenađenje/otkrovenje, niti ustavna odbrana prava na bilo šta.

Ipak, bilo kakva procedura CBCG koja se sprovodi a utiče na stanje na tržištu, posebno jer usporava novčane tokove, ne radi se bez najave, bez ustanovljenih koraka sprovođenja i vremenskog rasporeda kako da se sprovede u praksi poslovanja mnogih pravnih lica u zemlji. Zato je CBCG bila obavezna da povratak u legalne pravne pristupe aktiviranju mjenice odradi pažljivo prateći aktuelne tržišne trendove. Hitnost kao rješenje tunjave skrivalice, a sve u žvaci “neka svako radi svoj posao”, uznemirilo je tržište, ono tržište koje jeste ozbiljna razvojna priča a koje i dalje, neprofesionalnim i nepromišlejnim aktivnostima, unižavaju oni koji imaju odgovorne zadatke da odrade poslove obezbjeđenja stabilnosti i održivosti CG tržišta.

Poslanik Damjanović jeste u pravu kada ističe da je ubrzana naplata putem mjenica koja se primjenjuje od 2014, bila sprovedena suprotno pozitivnim praksama naslijeđenim iz bivše YU. Međutim, problem crnogorskog sistema nije upozoravanje na finansijski lobi kojem je odgovarao član 218a, već dobrovoljno pristajanje naših ministara i poslanika-ca da ruže zakonske postavke i primjenu zakona u zemlji. Ovakvim ministrima i poslanicima-cama su pomogle armije pravnika i njihova ogromna neznanja, a koja ih čine idealnim za birokratsku manipulaciju i a posteriori ministarska opravdanja. Svejedeno je koliko je pravnika, odnosno koliko je njihovih neusaglašenih i neuvezivih mišljenja. Pravnicima unutar javne administracije je posao da kada ministar dođe sa rješenjem suprotnim zakonima, zaustave takvog ministra. Kao, i poslanike-ce. A, tako nije u praksi. Tekuća dešavanja sa škreljsko-šćepanovićevskim anonimnim pješadincima dovoljno su rječita da je dalja argumentacija suvišna.

Da, ekonomski sistem nam je u većoj nerazvojnoj opasnosti od donedavne deflacije koja ga je vukla u spiralu usporavajućeg razvojnog bezdana. Strukovna zaostavština ranijeg, a tek će doći na naplatu eventualna zaostavština tekućeg ministra finansija, nikako da bude promišljena u konstruktivnosti i pozitivnosti jake struke. To jeste još manje uspješna ekonomska politika, ali ta ravan je nevažna za ovaj osvrt.

Sistemski smo stigli u ekonomsku situaciju u kojoj je kafana manji problem za nastavak poslovanja u sistemu od javne administracije. Ovakvo stanje se ne može dugo zadržati. Jasno je šta je izazov sistema. Zato živimo iskrivljenu ekonomsku umrtvljenost, koja poništava ostvareni kvalitet u sistemu.

Prije tri godine, ondašnjim političkim fekalijama stava dalekog od struke i prava nemilosrdno se prekršio Ustav. Znamo svi da niko neće biti pozvan na odgovornost, osim ukoliko se ne nađe žrtveno jagnje vukčevićko-ivanovićko-kadija-mićunovićevskog moralnog diskursa.

Politički lokalni lojalisti EK-a to opravdano zovu “regresijom” (Uljarević/ Vujović). Zato ostaje pitanje: a zašto bi potvrđeno, pogrešno, neodgovorno činjenje u sistemu bilo mjera uspješnosti moćnika?

Autorka je ekonomska i finansijska analitičkarka

( Mila Kasalica )