Uspješne priče naših mladih: gdje se školuje kadar za svijet budućnosti

“Šta želiš da budeš kad porasteš?” - famozno pitanje na koje smo svi različito odgovarali, a nije bilo strano ni to da odgovor mijenjamo na dnevnom nivou. Od učitelja, profesora, inženjera, ljekara, pa sve do astronauta ili naučnika u nekom svjetskom istraživačkom centru. Ipak, za naše i generacije naših roditelja, bilo je svojstveno da su sva ova perspektivna i ambiciozna zanimanja podrazumijevala godine odricanja, truda, rada, učenja, noći provedenih nad knjigom ili u čitaonici biblioteke.

Danas, kada pogledamo našu djecu, vidimo da su uglavnom na klik od svega što im treba - novih knjiga, audio zapisa lektira, pa sve do tutorijala “kako se pravi najsloženija stvar u univerzumu”. Svijet se ubrzano mijenja, naša djeca maštaju o drugačijim poslovima, a neophodno je da ih, kod kuće i u školi, pripremamo i za ona zanimanja koja danas ne postoje, a koja će za desetak godina biti vjerovatno jedna od najplaćenijih.

Na fonu toga da se sve ubrzano mijenja, da tržište rada odavno nije bilo u deficitu sa nekim zanimanjem kao zanimanjem programera, prije 3 godine pokrenut je obrazovni program u srednjoj elektrotehničkoj školi “Vaso Aligrudić” pod nazivom Elektrotehničar/ka za razvoj veb i mobilnih aplikacija. Priču o tome šta ova djeca sada, uz pomoć profesora, izrađuju i kako neki već zarađuju od svog znanja i stečenih vještina, donosimo u nastavku.

Izrada robota, dronova, aplikacija i sajtova kao svakodnevica srednjoškolaca

Vjerujem da većina nas svoju srednju školu pamti po hiljadama definicija, debelim knjigama sa malo ilustracija, a mnogo detalja, te starim, iskusnim profesorima koje je bilo teško prevariti za jednu nenaučenu lekciju.

Ipak, svijet srednjoškolaca Sare Hodžić i Vasilija Božarića se značajno razlikuje. Sara, učenica trećeg razreda srednje škole, već radi za norvešku IT kompaniju, a Vasilije učestvuje na međunarodnim takmičenjima izrađujući robote koji predstavljaju šta mladi u Crnoj Gori mogu. Oni su, zajedno sa svojim nastavnicima, kreirali i nekoliko veb sajtova koji se danas aktivno koriste. Jedan od takvih je i ZaštoĆutiš.Me - sajt čija je ideja da kroz zanimljiv sadržaj i mogućnosti za pisanje “ispovijesti” privuče što veći broj mladih. To što danas, nakon svega tri godine postojanja ovog smjera, imamo njihove konkretne projekte i aktivne sajtove govori o tome šta je bio cilj osnivanja ovog smjera - da nakon završene srednje škole imamo mlade koji će biti spremni za tržište rada i IT industriju koja će od njih napraviti prave profesionalce.

U školi se trude da im pored redovnih časova i predavanja, obezbjeđuju i radionice kao vannastavne aktivnosti tokom kojih su i nastali njihovi projekti. Po riječima učenika, ipak je tim osnova toga što izrađuju. “Smatram da se moje obrazovanje dosta razlikuje od vršnjaka koji pohađaju druge škole ili smjerove iz razloga što se mi baziramo konkretno na kreiranju veb i mobilnih aplikacija, a većina đaka sa našeg smjera su vrijedni učenici i spremni da usvajaju nova znanja i rade, pa samim tim brzo kreiramo uspješne timove.” - potvrđuje Sara Hodžić.

Iako po zvaničnoj statistici iz 2018. godine, tek četvrtinu radnih mjesta u IT industriji u svijetu pokrivaju žene, Sara šalje jasnu poruku da to treba da se promijeni, te objašnjava da je takve statistike nimalo nisu obeshrabrivale.

“Odrasla sam uz starijeg brata i sestru i dok se sestra igrala sa lutkama, mene je više zanimalo bratovo igranje igrica. Tako sam se i upoznala sa igricama uz koje sam dobila želju da jednog dana ja napravim jednu upravo takvu. Dalje sam se prije srednje škole interesovala za programiranje, ali konkretno nisam pravila značajnije korake. Kada sam upisivala ovaj tada potpuno novi smjer u našem obrazovnom sistemu, nisam znala šta da očekujem, nisam ni imala velika očekivanja, ali se ispostavilo potpuno drugačije.”

Osim pomenutog projekta ZaštoĆutiš.Me, ovi srednjoškolci su kao projekat realizovali i platformu Budi Vojnik za potrebe Ministarstva Odbrane Crne Gore, gdje su svi učenici učestvovali u “mini konkursu”, te predložili izglede i rješenja za zahtjeve koje je imalo Ministarstvo odbrane, nakon čega su podijeljene uloge i zadaci, te su srednjoškolci krenuli u realizaciju svoje zamisli uz pomoć mentorke i profesorice Danke Markuš. Aplikacija omogućava da se na lakši način dođe do informacija o stipendiranju, vojnim akademijama, dobrovoljnom služenju vojnog roka, kao i projektima poput Ljetnjeg vojnog kampa. Da sve bude interaktivno i da je sadržaj moguće osvježiti, pobrinuli su se naši mladi programeri kao pravi profesionalci - na sajtu je moguće pratiti aktuelnosti i postavljati pitanja.

Vasilije Božarić, baš kao ni Sara, nije imao prevelika očekivanja pri upisu ovog smjera: “U mojoj generaciji elektrotehnička škola se često vezuje za loše ili nestašne učenike. Ta predrasuda mi je i dala neke strahove prije početka pohađanja ove srednje škole, ali moje iskustvo je da je to daleko od istine. Naš program je modernizovan, daju nam znanje koje praktično možemo odmah da iskoristimo na tržištu, ne samo kod nas, već i u svijetu. Velike firme kao Google, Facebook, Uber i mnoge druge, već nekoliko godina unazad ne traže diplome sa fakulteta da bi osoba dobila posao programera. Baš zbog svega toga smatram da je moj smjer dobra početna tačka za bilo koju osobu koja želi da se bavi poslom u IT industriji. Druge škole jednostavno ne pružaju ovakvo znanje i iskustvo u izradi mnogih projekata, kao što je to slučaj sa mojom školom.”

Ako mislite da se oni ograničavaju samo na onlajn rješenja, daleko ste od istine. Učenicima ove srednje škole ni roboti nisu strani, pa su baš jedan takav sa funkcionalnom rukom i bežičnim upravljanjem, uradili za potrebe Ministarstva odbrane Crne Gore. Zajedno sa mentorima, Aleksandarom Obradovićem i Alenom Adilovićem, sjajni Vasilije napravio je robotizovanu ruku koju je moguće koristiti u raznim ekstremnim situacijama - za otklanjanje toksičnog otpada ili eksplozivnih materija. Upravljanje motorima je programirano u razvojnom okruženju Arduino, aplikacija za računar je rađena u Java programskom jeziku, a robot je opremljen kamerom koja se nalazi naprijed i sliku prenosi na računar. Zar ne zvuči sjajno?

“Moj smjer ne uključuje predmete vezane za robotiku, ali zbog odličnih profesora na dodatnim radionicama bavim se i robotikom i uspio sam da osvojim 2. mjesto na međunarodnom takmičenju Makinova u Makedoniji 2019. godine. To je bio važan trenutak za moju ljubav prema robotici jer mi je takmičenje pokazalo da se trud i rad uvijek isplate, i da ako ako nasatavim da učim, moje kreacije neće imati granica.”

Ipak, ovo nisu jedini projekti koje su ovi mladi zajedno sa svojim mentorima izradili do sada. Više priča donosimo uskoro na portalu www.stemedukacija.me gdje u budućem periodu pažljivo pratimo njihov rad. :)

Planovi za budućnost

Osim naših već najavljenih planova da pratimo njihove aktivnosti u budućem periodu, ovi mladi ljudi već imaju viziju gdje će biti za deset godina.

Sara, koja već radi za inostranu IT kompaniju sa razlogom ima visoka očekivanja, te planira nastavak školovanja u inostranstvu, ali i povratak u Crnu Goru kako bi za deset godina bila i lider neke uspješne kompanije. Kako već sada samostalno zarađuje i stiče iskustvo u inostranoj kompaniji, kratko je objasnila: “Ljudi iz firme za koju trenutno radim, su korijenima iz naše države i htjeli su biznis širiti na našim prostorima. Nisam nikada očekivala da sa 17 godina uspješno radim i da sarađujem sa profesionalcima koje su i duplo starije od mene, ali situacija u IT industriji upravo to omogućava. U nekim trenucima jeste teško uskladiti posao i školu, ali sam sigurna kada nešto volite i kada ste pronašli sebe u nekom poslu - baš ništa ne predstavlja problem.”

Vasilije ima slične ambicije - završetak srednje škole a onda obrazovanje u inostranstvu i pokretanje sopstvenog biznisa: “Sebe za deset godina vidim kao biznismena ili lead developera u mom startup koji će do tada nadam se porasti na prostor čitavog svijeta. Trenutno pokušavam da dobijem stipendiju u jednoj od par izabranih škola lociranih u Londonu i New York za 4. razred srednje škole. Koledž iz sna bi bio Cambridge Queens. To je jedan od najboljih univerziteta na svijetu za bilo koga zaintersovanog za računare ili inženjerstvo, nadam se da će se san i ispuniti i da ću imati prilike da o novim tehnologijama i inženjerstvu učim i tamo.”

Ovaj specifičan smjer elektrotehničke škole nastaviće da prima polumaturante i obučava ih za zanimanje budućnosti, a mi se nadamo da će priče ove uspješne djece postati budućnost crnogorskog društva.

Plan i program rada za smjer Elektrotehničar/ka za razvoj veb i mobilnih aplikacija nastao je kao proizvod radne grupe koju je 2016. godine oformilo Ministarstvo prosvjete u cilju da se u Crnoj Gori poveća broj programera i programerki, te da već nakon završene srednje škole budu spremni za tržište rada. Jedan od predstavnika privrede u ovoj radnoj grupi bio je i Predrag Lešić, direktor kompanije doMEn. Srećni smo što ono što znamo o novim tehnologijama i potrebama tržišta u ovom segmentu možemo podijeliti sa našom zajednicom, a rad djece i škole nastavljamo da pratimo sigurni da uz uspješne mlade ljude idemo sigurnim stopama uspjeha.

Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn koja godinama ulaže napore da Internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me 2019. godine, na kojem se možeš informisati o svim besplatnim prilikama namijenjene mladima koje kompanija stvara u Crnoj Gori.

( Promo sadržaj )