Šta je sve bilo dobro u 2020: Godina i revolucionarnih otkrića

Kada se bubonska kuga proširila Engleskom u 17. vijeku, ser Isak Njutn je napustio Kembridž, gdje je studirao, i bezbjednost potražio u porodičnom domu u Linkonšajru. Njutnovi nijesu živjeli u skučenom stanu; uživali su u velikoj bašti sa brojnim voćkama. U tim neizvjesnim vremenima, distanciran od uobičajenog stila života, njegov um je bio oslobođen rutine i društvenih smetnji. Upravo u tom kontekstu je jedna jabuka, koja je pala sa drveta, na njega djelovala intrigantnije od svih jabuka koje je prethodno vidio. Gravitacija je na neki način bila dar pošasti.

Godina 2020, koju čovječanstvo jedva čeka da isprati kao da će na taj način magičnim štapićem poslati u istoriju sve ono loše, nije donijela puno darova. Pandemija je odnosila živote, a donijela strah i bol milionima ljudi. Ipak, godina koju je teško voljeti, imala je i svojih dobrih strana.

Vakcine za budućnost

Od nastanka ljudske civilizacije, ona društva koja su prihvatila nauku bila su u značajnoj prednosti u odnosu na ona koja su je odbacivala u korist ideologija. Možda više nego ikada, protekle godine nauka je pokazala svu snagu svoje moći i to munjevitom brzinom. Počev od brze identifikacije genetskog niza koronavirusa, do razvijanja testova, a zatim i vakcina, svijet je počeo da prepoznaje istraživače, epidemiologe, biologe i virologe kao prave heroje. Dok je svijet zabave i sporta bio na „pauzi“ oni su dobijali status zvijezda.

Ako je koronavirus glavni zlikovac, onda su nauka i tehnologija njegovi najveći neprijatelji i saveznici čovječanstva. Upravo su one i olakšale život i pružile nadu u teškim vremenima.

Za manje od godinu dana naučnici su uspjeli da razviju najmanje tri vakcine, od čega su dvije i to one sa najvećim stepenom efikasnosti zasnovane na novoj tehnologiji iRNK.

Decenijama, naučnici su bili izbuđeni povodom mogućnosti stvaranja iRNK koja može pomoći u liječenju bolesti. Ta tehnologija se smatra revolucijom u razvoju vakcina i spasavanju života, a vakcine za kovid-19 su pokazale da djeluje. Upravo bi to moglo da bude jedan od najvećih darova nove pošasti, ukoliko ga skeptično čovječanstvo prihvati.

U fazi kliničkih testiranja trenutno su i iRNK vakcine za HIV, herpes, zika virus, a radi se na njenom uključivanju u imunoterapiju za liječenje kancera. U toku je i istraživanje za personalizovane vakcine za kancer na bazi iRNK.

"Jednog dana ćemo gledati na 2020. i reći da je to trenutak kada je nauka zaista iskoračila naprijed“, kazao je Džeremi Farar, direktor odsjeka za klinička istraživanja na Oksford univerzitetu.

Reakcija naučne zajednice na kovid-19 je nesumnjivo istorijska, ali nije jedini razlog za ponos. Tokom 2020. bilo je još revolucionarnih otkrića, koja su možda prošla ispod radara, ali pokazuju moć nauke da poboljša svijet nakon pandemije.

Riješena misterija stara pola vijeka

U decembru je riješena jedna od najvećih misterija u biologiji i to uz pomoć vještačke inteligencije. Predviđanje na koji način se proteini savijaju u jedinstvene trodimenzionalne oblike zbunjivalo je naučnike pola vijeka i predstavlja ogromni napredak u genetici, farmakologiji i medicini. DipMajnd, londonska laboratorija koja koristi vještačku inteligenciju, u velikoj mjeri je riješila ovaj problem, što bi moglo da odigra ključnu ulogu u izradi novih ljekova za lječenje raznih bolesti.

Doktor Andrej Krištafovič, sa Univerziteta u Kaliforniji, jedan iz vijeća naučnih arbitara, opisao je dostignuće kao „istinski izuzetno”. „Biti u mogućnosti da istražite oblike proteina brzo i tačno ima potencijal da unese revoluciju u naučni život”, kazao je.

Četvrta, i najmanje poznata, kompanija preduzetnika i inovatora Ilona Maska - Neuralink, održala je u avgustu prezentaciju na kojoj je, po prvi put, upoznala javnost sa tehnologijom na kojoj radi i ciljevima koje njome želi da postigne. Glavni cilj njihovog rada je da povežu kompjuter direktno sa ljudskim mozgom. Maskovi inžinjeri i naučnici žele da testiraju prvi uređaj koji bi ljudski mozak direktnim fizičkim mostom povezao sa kompjuterskim sistemom. Testovi na životinjama su već sprovedeni, što je potvrdio i sam Mask, a „jedan majmun je uspio da kontroliše kompjuter putem sopstvenog uma“.

Testiranja na ljudima mogu početi već tokom 2021. Kada uređaji jednom budu povezani sa čovjekom, mogućnosti su beskrajne. Prvi cilj, međutim, jeste da se olakša stanje bolesnika sa oštećenom kičmom i osoba sa kognitivnim problemima.

Naučnici su ove godine uspjeli i da preokrenu proces starenja i pogoršanja vida ubrizgavanjem genetski modifikovanih ćelija u optički nerv. Impresivan je podatak da su to uspjeli tako što su učinili da se optičke ćelije podmlade.

Dok se veliki dio svijeta ove godine ustremio na Kinu optužujući je za pošast, tim tamošnjih naučnika je izgradio prvi svjetski kvantum kompjuter zasnovan na fotonima koji je 100 biliona puta brži od najmoćnijeg konvencionalnog superkompjutera. U stanju je da za nekoliko sekundi uradi proračune za koje bi drugim kompjuterima bile potrebne dvije milijarde godina.

Digitalna medicina

Zahvaljujući tehnologiji uspjeli smo da i u uslovima karantina ostanemo u kontaktu sa prijateljima, rođacima, kolegama pa čak i ljekarima navikavajući se na susrete preko Zuma i FejsTajma. Suočeni sa zatvaranjima i haosom, ljekari su prihvatili digitalnu komunikaciju i analitiku koja je godinama bila uobičajena u drugim industrijama. Pacijenti su postali prijemčiviji za dijagnoze i liječenje na daljinu uz pomoć računara.

Preduzetničke firme, počev od startapova, bolnica, osiguravajućih kompanija, farmaceutskih i tehnoloških giganata poput Amazona, Epla i Gugla sada se grabe za omogućavanje takvih usluga.

Mada ništa ne može zamijeniti ljekarski pregled uživo, slavlja povodom vjenčanja i proslave mature - napredak koji je postignut u digitalnoj medicini, radu od kuće i onlajn skupovima će nadživjeti epidemiju.

Uspjesi u kosmosu

Okrića izvan naše planete i vijesti koje su stizale iz kosmosa takođe su među rijetkim svijetlim tačkama 2020. Astronauti su bezbjedno putovali u svemir, uprkos pandemiji, dajući primjer kako se nositi sa izolacijom. Naučili smo nešto novo o našem dijelu univerzuma, tri države su poslale svemirske letjelice prema Marsu, kineska zastava se zavijorila na Mjesecu, a Kinezi su na zemlju donijeli prve kamenice sa Mjeseca nakon 1970-ih. Japanci su donijeli pijesak sa asteroida Rjugu, a na putu ka Zemlji je još uzoraka asteroida: NASA-ina letjelica Osiris-Rex u oktobru je poslala šaku pijeska sa asteroida Benu koji bi na Zemlju trebalo da stigne 2023.

Spejs X Ilona Maska je 2020. radio punom parom. U maju je postao prva privatna kompanija koja je poslala ljude u orbitu, dostignuće kojim su se prethodno mogle pohvaliti samo tri globalne supersile. Nakon toga su uslijedila još dva leta. Do Spejs X letova, ruske kapsule Sojuz su bile jedini način da astronauti stignu do svemirske stanice nakon što je NASA ugasila šatl proglam 2011.

Naši neobični susjedi

Mjesec, Venera, Mars i Jupiter su se probili na naslovnice zahvaljujući novim naučnim otkrićima. Istraživanja su pokazala da na Mjesecu možda ima više vode nego što se mislilo, uključujući i površinu prema Suncu. Ta voda može biti upotrijebljena kao resurs tokom predstojećih misija - poput NASA-inog plana da ponovo pošalje ljude na površinu Mjeseca u okviru programa Artemis.

Prvi rezultati robotske svemirske sonde InSight koju je NASA poslala na Mars pokazali su da je ta planeta seizmički aktivna i da je podložna brojnim “marsotresima”.

Jedna od najvećih priča iz svemira dogodila se u septembru, kada je saopšteno da je u atsmosferi Venere nađen toksični gas fosfin koji može biti indikator prisustva života. Fosfin se vezuje za život, za mikrobe koji žive u crijevima životinja kao što su pingvini ili u okruženjima sa manjom koncentracijom kiseonika kao što su močvare.

Fosfin je moguće napraviti i industrijski, ali na Veneri nema fabrika; a sasvim sigurno nema pingvina.

Niko se ranije nije ozbiljnije bavio mogućnošću postojanja života na Veneri, imajući u vidu da je to tako pakleno mjesto (makar za Zemljane). Svemirske sonde koje su uspjele da slete na ovu planetu preživjele su svega nekoliko minuta prije nego što su se raspale.

Prirodi "prijao" policijski čas

Na Zemlji, ljudi su zahvaljujući pandemiji dobili dragocjenu priliku da zavire u to kako bi izgledao život ukoliko bismo napravili sistemske promjene i dugoročno pomogli životnoj sredini. U pojedinim gradovima, zbog smanjenja saobraćaja vazduh je nakratko postao čistiji. Na proljeće, kada su izrazi poput „policijskog sata“ i „karantina“ postale dio naše svakodnevice, zabilježen je pad emisija štetnih gasova za 17 procenata. Mada je za „prečišćavanje“ najzaslužnija recesija, pojedini naučnici smatraju da ne treba zanemariti pad cijena obnovljivih izvora energije.

Dok je većina ljudi iznenađujuće pomirljivo pristajala na ograničenja kretanja i osnovnih sloboda, prizori u medijima i na društvenim mrežama su nam pokazali da su životinje zapravo smjelije tokom policijskog časa. Obilježje tog perioda na društvenim mrežama su bile fotografije rijetkih ptica ili životinja kako lutaju napuštenim ulicama grada, uz naslov: „Priroda zacjeljuje“. Kako je buka od saobraćaja i gradnje utihnula, ptice u gradovima su se adaptirale na novu zvučnu sredinu udvostručivši razdaljinu za komunikaciju i pojačavajući komplesnost njihove pjesme, pokazalo je jedno istraživanje.

Pojedini, međutim, kažu da je moguće da su ljudi samo počeli da primjećuju prirodu. Možda crveni kardinal svakog jutra cvrkuće blizu našeg doma, samo što smo sada „socijalno distancirani“ to i primijetili.

Ljudi su se okretali i divili prirodi koju su prethodno ignorisali - biljkama i životnjama pored kojih bi ranije samo užurbano prolazili.

Koronavirus "lupa" čovječanstva

Možda je kao i u Njutnovom voćnjaku, pandemija osim naučnih otkrića ljudima darovala i priliku da konačno jasno vide ono što su toliko puta ignorisali. Na bolan način je omogućila da spoznamo ko smo kroz ono što nam nedostaje. Život bez mogućnosti odlaska u kafić, pozorište, bioskop, koncert, utakicu, razgovor uz večeru sa prijateljima, nekoliko sati sa roditeljima ili prosto zagrljaj - je prazan i težak.

Pandemija je oduzela toliko života, ali nas je takođe podsjetila čemu služi život: uživanju sa drugim ljudima, dovoljno blizu da ih dodirnemo i da nas dodirnu. Poput lupe iznad svakog od nas, virus je pokazao našu najveću slabost, ali i najdragocjeniju snagu: našu potrebu jednih za drugima.

( Nada Bogetić )