Ko je najmoćniji u Crnoj Gori

„Vijesti“ su na početku 2020. objavile listu najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori. Uslijedila je najturbulentnija godina u skorijoj istoriji, kako u Crnoj Gori tako i cijelom svijetu, što je dovelo do ozbiljne promjene u odnosu snaga. Kao najmoćniji pojedinac i ključni akter najveće pobjede se ipak izdvojio - građanin.

Nasuprot podaniku, građanin je u Crnoj Gori, kao nosilac suvereniteta, otkrio da može ključno da utiče na dešavanja u zemlji. Od najmasovnijih protesta u istoriji Crne Gore do prve demokratske smjene vlasti, ali i protesta zbog tih dešavanja, sazrijevanje društva je pokazalo da se ispred partija i drugih bitnih struktura sada nalazi građanin koji zahtijeva sva prava koja mu pripadaju.

Sama svijest da je to moguće, slabi autoritarne mehanizme, koji su oduvijek temelji klijentelističkih mreža. Zato se može zaključiti da je građansko društvo pobijedilo partijsku državu i da je građanin na vrhu liste najmoćnijih.

Od Đukanovića do Pope

Nije svakako nezanimljivo pregledati u kojoj su sada poziciji brojni koji su se našli na prošlogodišnjoj listi. Predsjednik Crne Gore i Demokratske partije socijalista Milo Đukanović je poražen na parlamentarnim izborima i DPS se prvi put poslije 30 godina nalazi u opoziciji.

Đukanovićev izlazak iz pragmatičnog na ideološki teren i sukob sa Crkvom je značio opadanje njegove moći jer je iz te bitke izašao kao gubitnik. Ali, njegova moć je i dalje nesumnjiva, pa se sa nestrpljenjem očekuje kongres partije. Opšta je ocjena da reforma DPS-a sa Đukanovićem na čelu, bilo javno ili iz sjenke, nije moguća.

Za drugoplasiranog na listi, Brana Mićunovića, je važilo da je uticaj obrnuto proporcionalan njegovom pojavljivanju u javnosti. U tom kontekstu treba i tumačiti to što je bio svojevrsna zvijezda „patriotskog“ protesta na Cetinju početkom septembra. Očigledan trud da pojača percepciju u javnosti o njemu kao biznismenu (bez obavezne odrednice -kontroverzni) i emitovanje informacija o tome da plaća sve obaveze prema državi, ukazuju i na vještinu prilagođavanja kojom je opstao, za razliku od ispisnika iz šaputavih priča.

Aco Đukanović se našao u specifičnoj situaciji kao poznati dobrotvor Srpske pravoslavne crkve, sa kojom je njegov brat zaratio i skoro da se nije ni pojavljivao u javnosti.

Bivši premijer, a sada poslanik DPS-a Duško Marković je bio u defanzivi nakon agresivnog završetka predizborne kampanje, ali poznavaoci prilika prije svega za njega vezuju dešavanja u noći između 28. i 29. decembra, za šta je uvod bilo predvođenje poslanika u bodrenju okupljenih građana ispred Skupštine.

Uprkos tome što je izgledalo groteskno što on pozdravlja znakom liberala koje je kao šef tajne policije zdušno napadao do gašenja, time je stavio do znanja da se ne predaje uoči kongresa, ali ostaje da se vidi koliko će ga koštati to što nije, kao što je obećao, spriječio glasanje o izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Moć Milana Roćena je direktno vezana za moć Đukanovića, a i pored zdravstvenih tegoba, poznato je da je pod svoje uzeo gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića kojem se projektuje da će na kongresu zauzeti visoku poziciju u partijskoj strukturi. Da se tome nada, vidi se i po kampanji iz koje praktično ne izlazi, posjećujući svaki zakopani kramp po podgoričkim ulicama.

Bivši ministar pravde Zoran Pažin je vjerovatno jedini sa prošlogodišnje liste koji je i dalje fizički prisutan u Crnoj Gori, a da se ne bi našao na novoj listi najmoćnijih. Snažna eksponiranost u priči oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti ga je koštala nakon izbornog rezultata, podnio je ostavku i na poslaničko mjesto, a nije rado viđen u dobrom dijelu DPS-a koji ga smatra krivcem za poraz.

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je jedan od rijetkih koji je ostao na toj poziciji i pokušava da emituje sliku da je kooperativan, sproveo je prva hapšenja u eri nove vlasti. Međutim, teško da se na njega dugoročno računa, prije svega zbog netrpeljivosti Demokratskog fronta.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je preminuo krajem oktobra, a njegovo mjesto na čelu MCP, barem privremeno, zauzeo je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije koji bi to mjesto zauzeo i na ovogodišnjoj listi moći. S tim što je jasno da je na prošloj listi moć Amfilohija bila potcijenjena.

Najveći privatni poslodavac Dragan Bokan se kao i svi privrednici suočio sa izazovom koronavirusa, ali da mu nije puno naudila pokazuje to što je odblokirao ABA ligu, a potom i jednoglasno izabran da predsjedava njenom skupštinom. Top 10 je prošle godine zaokružio Aivo Orav, šef delegacije EU, nedavno na Javnom servisu nazvan i „notorni“, a njega je naslijedila Kristina Oana Popa, čije početne mjesece mandata karakteriše značajna aktivnost i prateći uticaj.

Nova lista - nosioci lista

Teško bi se nova lista sastavila bez tri nosioca lista koje su odnijele pobjedu na parlamentarnim izborima. Premijer Zdravko Krivokapić, potpuno nepoznat široj javnosti prije nego što je zasjeo na čelo koalicije „Za budućnost Crne Gore“, pokazao se kao znatno sposobniji „igrač“ nego što mu se to priznavalo zbog skromnog političkog iskustva. Ali, to što je prvi premijer nakon prve demokratske smjene vlasti, znači samo po sebi dosta.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić je prije svega pokazao da mu ta funkcija dobro leži i pohvale je dobio i od političkih oponenata i medija koji su privrženi DPS-u. Rast popularnosti Demokrata dodatno doprinosi njegovom uticaju.

Lider GP URA i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je postao regionalna zvijezda nakon izbora, ali se i suočio sa nizom pritisaka što internih, što eksternih. Na kraju je ipak završio u Vladi, zasigurno na nezadovoljstvo političkih konkurenata i to na poziciji koordinatora za službe bezbjednosti, čija se reforma smatra najkompleksnijim zadatkom nove vlasti.

Sigurno neće biti dosadno

Iz prošlogodišnjeg drugog ešalona moći „aktuelni“ su biznismeni Blagota Baća Radović i Tomo Čelebić, dok je pitanje koliko je nakon promjene vlasti Stanko Subotić uopšte zainteresovan da oživljava zamrle poslove, naročito kada ima prostora da to radi u Srbiji.

Vei Seng Pua i Petros Statis se suočavaju sa prvim problemima zbog gradnje u Miločeru, a sve glasnije se pominje da bi njihovo čedo „Dnevne novine“ mogle preći u ruke novog uticajnog lica - Veselina Mijača. Predsjednik FK “Budućnost” i vlasnik firme “Savana” je nedavno bio aktuelan zbog pisma namjere koje je poslao Vladi da kupi “Montenegro erlajns”, što su u DPS-u javno podržali kao čin patriotizma.

Biće zanimljivo vidjeti šta će se dešavati sa šefovima fudbalskog i košarkaškog saveza, Dejanom Savićevićem i Veselinom Barovićem. Teško da se njih dvojica ikako mogu porediti, pa je u skladu sa tim i očekivanje da se neće ni prema njima jednako postupati.

Milutin Simović je završio na čelu opštine Nikšić uz negodovanje dobrog dijela DPS nakon, maltene, skandaloznog mandata na čelu Nacionalnog koordinacionog tijela. Politički poraz i odluke nakon izbora su značajno umanjile moć Osmana Nurkovića i Predraga Boškovića. Ana Đukanović i njeni poslovi se sada nalaze u drugačijem ambijentu, Veselin Veljović i Vesna Medenica su na svoje pozicije podnijeli ostavke, dok je Zoran Lazović najavio je da se neće predati bez borbe, pa ostaje da ga iz Vlade i pripitaju sa kim trenutno ratuje.

Značajno su različite pozicije i onih koji su uoči 2020. godine bili u uzlaznoj putanji spirale moći. Strateško opredjeljenje Vlade u vezi sa mHe i silazak sa vlasti DPS-a moglo bi koštati Blaža Đukanovića i njegove mnogobrojne poslove sa državom.

Damira Šehovića i Ivana Brajovića će na različite načine oštetiti pad popularnosti SD-a čiji je rejting bez klijentelističkog kapaciteta, prema nekim istraživanjima javnog mnjenja pao znatno ispod cenzusa, dok je Nikola Rakočević jedan od rijetkih kome se predviđa uspon i u narednoj godini zbog toga što se neskriveno zalaže za reformu i sveukupnu obnovu DPS-a.

Na listi bi se zasigurno našlo prostora za predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je neskriven u ambicijama da politički i ekonomski ostvari još veći uticaj, a sada je već prisutan kroz snažno pokroviteljstvo Demokratskog fronta, ali ne i samo DF-a. Đukanović ga je označio kao jednog od glavnih krivaca za izborni rezultat.

Ambasador Njemačke Robert Veber, te ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke su uvijek adrese sa kojih se traži pomoć, bez obzira da li se radi o vlasti ili opoziciji, pa je njihov uticaj nesumnjiv i neizbježan.

Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji se već našao na meti medija bliskim DPS-u nakon poziva da Crna Gora povuče odluku o protjerivanju ambasadora, što svjedoči o značaju njegovih poruka.

Ministar finansija Milojko Spajić se uzima kao najambiciozniji ministar u novoj Vladi i biće zanimljivo pratiti njegov dalji put... Izvjesno je da ni u 2021. godini neće biti dosadno, jer se pored ogromne zdravstvene i razorne ekonomske krize najavljuje i distribucija pravde, a aktuelnoj vladi odbrojavaju čak i lideri koalicione vlasti. Ako građanin ostane mjera, bilo kakve turbulencije imaće važno sidro.

( Srdan Kosović )