Kraj epohe u kojoj je i tri bilo dva

Odlaskom Vesne Medenice završava se epoha u pravosuđu čija je ona bila personifikacija, a koju su obilježili kršenje Ustava, kreativna tumačenja zakona, načelni pravni stavovi Vrhovnog suda, nepotizam, napredovanje poslušnih…

Medenica je više od decenije bila osoba broj jedan u pravosuđu, ali njena moć je polako slabila posljednjih godina.

Najprije su poremećeni idilični odnosi sa pojedincima iz vrha vlasti, zatim je izgubila neformalni uticaj u tužilaštvu koji je imala i za mandata Ranke Čarapić, koja je nasljedila na funkciji VDT-a.

Konačno - Ustavni sud je izmjenama zakona dobio posljednju riječ u odnosu na Vrhovni.

Njena karijera javnosti je uglavnom poznata, kao i dio privilegija koje je po tom osnovu imala - od dobijenog stana i kredita pod povoljnim uslovima, prodaje zemljišta prijatelju po nerealnoj cijeni, do biznisa njenog sina.

Kao jedina žena, 2003. godine ušla je u državni vrh. Najprije kao vrhovna tužiteljka, a od 2007. kao predsjednica Vrhovnog suda. Kako su mediji tada izvijestili, njenom usponu dosta je doprinijelo prijateljstvo sa sestrom sadašnjeg predsjednika države Anom Đukanović, koja je tada bila sutkinja Vrhovnog suda.

Medeničini saradnici neformalno su novinarima povjerili da je i nakon odlaska iz VDT-a imala uticaja na izbor tužilaca, da je bila vrlo upućena u dešavanja u toj instituciji. Istovremeno, neki mladi pravnici, čiji su roditelji bili tužioci, angažovani su u sudovima…

Nakon što je sudija Vrhovnog suda Ivica Stanković izabran za VDT-a, njena moć je u toj instituciji oslabila…Sa novim čelnikom tužilaštva ona je prethodno u Višem i Vrhovnom sudu imala razmirice, ali je u mišljenju dostavljenom Skupštini prilikom izbora Stankovića napisala samo riječi hvale…

Po sličnom principu je uglavnom i završavala angažmane sa pojedinim sudijama, ranije i tužiocima. Kada su zbog lošeg rada trebalo da budu smijenjeni, neposredno prije toga naprasno su podnosili ostavke i odlazili uglavnom u advokate.

Zato ni tada, a ni danas nije bilo odgovornosti za propuste u pravosuđu, o čemu godinama govore i izvještaji Evropske komisije.

Slično je i sa napredovanjem. Evropska komisija očekuje jasne kriterijume za napredovanje sudija i tužilaca, a u praksi je drugačije. Tako je Stanković “napredovao” sa mjesta predsjednika Višeg suda za sudiju Vrhovnog nakon što je, prema informacijama “Vijesti”, došao u nemilost Medenice. Njega je zamijenio Mušika Dujović (sada predsjednik Apelacionog suda), a zatim je kotorski tužilac Boris Savić izabran za predsjednika Višeg suda. Većina tih kadrovskih kombinatorika dešavala se u vrijeme dok je Medenica pokrivala i čelnu poziciju u Sudskom savjetu.

I tada i sada padale su presude tog suda za organizovani kriminal i ratne zločine, donošene su kontroverzne odluke sa sumnjivim dokazima, kreativno je tumačena ustavna odredba prema kojoj poslanici uživaju imunitet samo dok su u zgradi parlamenta…

Crna Gora je tako ostala na začelju u regionu jer odgovorni visokorukovodni kadar, od političkog, vojnog i policijskog, nije pravnosnažno odgovarao, niti su optuživani za zločine deportacija, granatiranja Dubrovnika, Štrpce, Morinj, Bukovicu…

Kada su iz Evropske komisije stizala “podsjećanja” na tu obavezu, a iz Haškog tužilaštva ponude da se pomogne, crnogorska vlast se branila fingiranom statistikom, a u posljednje vrijeme i procesom za zločine na Kosovu... Odgovornost za sve to je i na Medenici, koja je četiri godine bila vrhovni tužilac.

Javni trag u karijeri Medenice (tokom mandata vrhovne tužiteljke) ostavila je i njena kumovska veza sa početka karijere, sa prvom specijalnom tužiteljkom Stojankom Radović. Od skandala o nezakonitom prisluškivanju u Višem sudu (Ivice Stankovića i Radovana Mandića), do sukoba interesa u slučaju “Morinj”- koji je utvrdio i Ustavni sud Crne Gore.

Predsjednici Vrhovnog suda se pripisuju i “zasluge” za izbor predsjednika Privrednog suda. Dok je bila na čelu Sudskog savjeta, sudija Osnovnog suda u Podgorici Blažo Jovanić izabran je za predsjednika Privrednog suda. Jovanićevo ime pominjano je u istrazi pljačke kase Vrhovnog suda u vrijeme Ratka Vukotića, ali on nikada nije bio pod istragom iako je njegov angažman bio čudan jer je imao pristup računu iako nije bio službenik suda. Prije spora oko neustavnog trećeg mandata, u fokusu dijela domaće i inostrane javnosti bio je načelni pravni stav Vrhovnog suda, prema kojem pred crnogorskim sudovima više neće moći da se osporavaju odluke Skupštine o izboru ili razrješenju javnih funkcionera, bez obzira da li su one zakonite ili ne. Stav, koji je potpisala Medenica, uslijedio je nakon serije političkih smjena u savjetima Agencije za sprečavanje korupcije, RTCG-a, viceguvernerke Centralne banke.

Stav Vrhovnog suda protumačen je u dijelu javnosti kao podrška nekontrolisanoj zakonodavnoj vlasti i sprečavanje povratka smijenjenih po sudskim odlukama.

Iz Evropske komisije su podsjetili na potrebu kontrole vlasti, odnosno diplomatski ukazali da Skupština ne može nekontrolisano odlučivati i da oštećeni nemaju pravo na sudsku zaštitu.

Veći skandal ipak izazvala je odluka Sudskog savjeta da Medenicu izabere za treći mandat, uprkos ustavnoj odredbi da “isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta”.

Prethodnim Zakonom o sudovima i Ustavom, mandat predsjednika Vrhovnog suda nije bio ograničen, pa je tokom izmjena Ustava unijeta odredba o samo jednom reizboru kako se ne bi koncentrisala moć.

Kreativnim tumačenjem Ustava, Sudski savjet je zaključio da se odredba ne može primijeniti retroaktivno, već samo za neko buduće vrijeme i da nema prepreka za izbor.

Tako su utvrdili da Medenica može ostati tu gdje jeste drugu deceniju i to nakon što su je njene kolege, sudije Vrhovnog suda, jednoglasno predložile za funkciju.

Posljedica svega toga je stav Evropske komisije da treći mandat predsjednice Vrhovnog suda izaziva zabrinutost zbog tumačenja Ustava i Sudskog savjeta. A isti Savjet je na isti način izabrao još nekoliko predsjednika sudova - od kojih je jedan čak osam puta biran.

To bi bila najbolja ilustracija onoga što se u sudstvu, ali i tužilaštvu dešavalo godinama.

Upućeni sagovornici tvrde da je nepotizam uzeo maha i da se sudstvo pretvorilo u zatvorenu kastu u koju niko ne može ući. To je zacementirano i zakonima - za vrhovnog tužioca mogu se prijaviti ugledni pravnici, profesori, sudije... A za čelno mjesto u Vrhovnom sudu - samo sudija.

Da li je Medenica sudsku poziciju koristila za lične privilegije, da li je radila u korist vlasti, da li je smjena vlasti u Crnoj Gori doprinijela da promijeni odluku - nije htjela da odgovori na pitanja upućena mejlom.

Javno se zalagala za bolji standard sudija i uslove rada. Sudijske plate su u međuvremenu povećane i do tri puta, podijeljeni su i stanovi. Dio sudija dobio je krov nad glavom novcem iz sudskog budžeta, a dio je nagradila Vlada odlukama svoje Komisije za stambena pitanja, a na tom spisku Medenica je bila najmanje dva puta.

Transparentnost u radu sudova je svakako nešto što joj se ne može osporiti, kao i insistiranje da Crna Gora dobije palate pravde. Zbog toga je i otvoreno prozivala Evropsku komisiju i pokušala da obezbijedi novac direktnim kontaktima sa Svjetskom bankom i, prema informacijama “Vijesti”, projekat za gradnju je u izradi.

Svi koji su sarađivali sa Medenicom znaju da joj diplomatski rječnik nije jača strana, pa je izjavama često provocirala javnost, a među posljednjima bila je i ona da se ne može očekivati od sudija da budu pošteni ako su loše plaćeni. Iako je u dijelu javnosti nosila epitet “sluškinja vlasti”, predsjednica Vrhovnog suda je prije odluke da ode kako ne bi bila prepreka demokratizaciji države, izgubila apsolutnu podršku onih koji su je i doveli. Zašto je do toga došlo, javnosti nijesu dostupne informacije, a više sagovornika potvrdilo je da se vrh DPS-a nije slagao da bude birana treći put. Nuđene su joj ambasadorske pozicije, ali ih je odbila pravdajući se privatnim razlozima.

Nešto od toga bio je i razlog što je svoju moć iskoristila kada je prvi put u Višem sudu u Podgorici zatvoreno suđenje za dvostruko ubistvo u kome je jedna žrtva bio i njen zet.

Objavom da odlazi potvrdila je da je postojao politički pritisak na njen rad, ali je za to optužila civilni sektor koji je, istina, insistirao na suštinskim reformama u pravosuđu i jednak pristup pravdi.

A da je pravda za Medeničina mandata bila selektivna - zna većina onih čija je sudbina zavisila od politike. Kao i nemoćni građani koji su često tražili pomoć medija, jer nijesu mogli da je dobiju od onih koje za to plaćaju.

HRA: Kraj ličnih dominacija je početak suštinske reforme

Kraj ličnih dominacija u pravosuđu početak je suštinske reforme u crnogorskom sudstvu, poručili su iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz HRA su pozdravili odlazak sa funkcije Medenice, predsjednika Osnovnog suda u Kotoru Branka Vučkovića i predsjednika Osnovnog suda u Plavu Hilmije Sujkovića, koji su uoči Nove godine Sudskom savjetu podnijeli ostavke. Poručili su kako očekuju da ostavke podnesu i predsjednici osnovnih sudova na Žabljaku - Mihailo Anđelić, u Rožajama - Zahit Camić, u Bijelom Polju - Radule Piper, u Beranama - Dragan Dašić, u Kolašinu - Arsen Popović, u Baru - Goran Šćepanovič, i u Danilovgradu - Milica Jovović.

“Sve njih je Sudski savjet na predsjedavajuće funkcije postavio suprotno Ustavnom, odnosno zakonskom ograničenju da jedna ista osoba ne može biti birana za predsjednicu/ka istog suda više od dva puta”.

Te promjene su, ističu, veoma važne za oslobađanje sudstva od “okoštalih ličnih dominacija i decenijskih monopola”.

Konačno se, dodaju iz HRA, pruža šansa novim ljudima da unaprijede profesionalizam i ličnu nezavisnost sudija pojedinačno kao i sudstva u cjelini. Podsjećaju da je, pored domaće stručne javnosti, “koja se javno i jednoglasno usprotivila tumačenju Savjeta da reizabrane osobe imaju pravo da obavljaju i treći, četvrti, peti, šesti i osmi predsjednički mandat”, i Evropska komisija izrazila zabrinutost zbog načina na koji je Savjet tumačio propise u vezi izbora jednih te istih ljudi na čelne pozicije u sudstvu i ukazala da je to tumačenje bilo suprotno i stavu Savjeta Evrope (GRECO).

Iz HRA navode kako se nadaju da će civilizacijsko dostignuće u borbi protiv korupcije kakvo je ograničenje broja mandata na predsjedavajućim pozicijama, koje je propisano Ustavom i zakonom za predsjednika države i predsjednike sudova, što prije postati i “opšteprihvaćena moralna norma u Crnoj Gori”. “Mora ostati zapamćeno da je protiv te norme, nažalost, protekle godine ustalo svih 18 sudija Vrhovnog suda Crne Gore, i to bez ikakvog obrazloženja, kao i 9 članova i članica Sudskog savjeta, pored pomenutih reizabranih predsjednika sudova na čelu sa predsjednicom Vrhovnog suda Crne Gore”.

Pozdravili su i ostavku sudije Vrhovnog suda Rade Kovačević na mjesto članice Sudskog savjeta, i očekuje se, kako navode u HRA, da ostavke podnesu i preostali članovi tog savjeta - Vesna Simović Zvicer, Dobrica Šljivančanin, Loro Markić, Ana Perović Vojinović, Verica Sekulić i Dragan Babović.

“Ovaj sastav Savjeta, koji je preko dvije godine radio u statusu osporenog legitimiteta, prouzrokovao je više skandala. Prekršili su Ustav i zakon birajući predsjednicu Vrhovnog suda i devet predsjednika osnovnih sudova i produžavajući trajanje sudijskih funkcija znatnom broju sudija do odlučivanja o inicijativi za ocjenu ustavnosti koju su podnijeli. Odgovorni su za skandalozne izbore kandidata za sudije osnovnih sudova, tako što su falsifikovali ocjene za intervjue koje nisu ni vodili ili su ih nepropisno vodili i tako što su favorizovali ili okretali glave od favorizovanja djece prijatelja, izmišljali su pravna tumačenja koja su zabrinjavala Evropsku uniju, ali i ignorisali javne pritiske na sudije koje su morali da štite s pozicija zaštite sudskog integriteta i nezavisnosti. To je samo ono što je HRA pratila i dokumentovala. Ostaju da se istraže i druge optužbe potkrijepljene negativnim izvještajem DRI o finansijskom poslovanju Sudskog savjeta, kao i one o protivzakonitom uticaju pojedinih članova Savjeta na sudije”.

( Mila Radulović )