Životna priča žene kojoj se nakon zemljotresa divi Hrvatska

Branku Bakšić Mitić političari ignorišu. Ide im baš na živce. Kriterijum dobrog političara podiže na nivo koju nisu skloni da prate. Ignoriršu Branku čak toliko da zamjenici gradonačelnika Gline, šefovi nisu dali nikakve zadatke ni ovlašćenja.

Kad joj poslodavci posla ne daju, nađe ga sama.

A ovih je dana posla i previše. Nema zaseoka oko Gline u koji zamjenica gradonačelnika nije otišla provjeriti kako su ljudi poslije zemljotresa, što im treba, kako im pomoći.

"Užasno je što se dogodilo. Svaki dan otplačem jednu turu sa ljudima kada negdje dođem. Emocije su jake", plakala je Branka i pred kamerama...

Nije ona krhka, nego je situacija strašna. A ona učestvuje u svakom minutu.

Od utorka u kobnih 12.19 do subote u otprilike isto vrijeme, spavala je ukupno oko pet sati. Razoran zemljotres njenu je sedmicu pretvorio u jedan beskrajan dan. Kada legne i probudi se za pola sata, sat, dan joj počinje jednako kao i juče. I prekjuče. Obilazi teren, razgovara sa ljudima, popisuje kome što treba. Spisak je svakim danom sve duži.

Dugo Branka radi sa političarima i navikla je od njih na svašta. Ipak, svađa oko državnog novca za pomoć Baniji joj je 'degutantna'. Pokrenuo ju je gradonačelnik Petrinje, Darinko Dumbović kad je rekao da će vratiti državi 30 miliona kuna uplaćenih za prvu ruku. Smeta mu što više nego dvostruko manja Glina dobija samo pet miliona kuna manje od Petrinje. Kaže da se novac dijeli po političkom ključu.

U petak je rekao da novac ne želi, u subotu se ipak predomislio.

Dumbović je iz Reformista, gradonačelnik Gline Stjepan Kostanjević iz HDZ-a. Branka Bakšić Mitić izbore je dobila kao nezavisna.

"Imam ja i previše posla na terenu da bih se dala uvući u svađe ko je dobio više novaca i zašto" kaže.

Ljudi za ljude

Svaku lipu za one kojima pomaže obezbijedi sama, sa grupom sebi sličnih entuzijasta kroz inicijativu "Ljudi za ljude".

Posvećena je tome da stanovnicima Banije osigura dostojan život. Za početak, struju i vodu, koju neka sela oko Gline nemaju već 25 godina. Njena je radna sedmica znatno duža od 40 radnih sati.

"Bila sam šokirana kad sam postala zamjenica pa otišla na teren i vidjela koliko ljudi nema struju ni vodu. U 21. vijeku, 25 godina nemaju osnovno. Do danas se nije to promijenilo", rezignirana je. I zahvalna dobrim ljudima koji doniraju postavljanje solarnih panela. Prvi je dobila baka Ljuba od iseljenika u Panamu.

Ne sjeća se Branka kad se zadnji put našminkala ili stala pred ogledalo. Ma, ne zna ni kad je oprala kosu.

"Fala Bogu na šamponu za suvo pranje i spreju za kosu" smije se.

Nema za sebe vremena. Ni prije crne, blagdanske sedmice, ritam nije bio puno sporiji. Ali nije tada bilo petoro mrtvih na njenom području, u Majskim Poljanama, ni staraca i djece sa krevetom u kamp kućici.

S političarima se ne slaže.

"Mogla sam, kao i drugi, mlatiti praznu slamu i dobijati dobru platu, da se ne brinem kako drugi žive. Ali ja nisam takav čovjek" odgovara na pitanje zašto radi to što radi, kad je niko od kolega ne podržava.

Terenac na kredit

Čak toliko, da joj nisu dali službeni automobil u kojem bi odlazila na teren po humanitarnim zadacima.

"Morala sam dva dana unaprijed predati pismeni zahtjev za korišćenje službenog automobila. I onda mi to trebaju tek odobriti. Rekli su mi da ne mogu dobijati službeni auto za dostavu pomoći i neka tu pomoć predam Crvenom krstu. Rekla sam 'da su ti ljudi htjeli dati Crvenom krstu, dali bi njima, a ne Inicijativi", bila je ljuta.

Impulsivna i tvrdoglava kakva jeste kada nešto zacrta, digla je 4.700 eura kredita i kupila terenac sa pogonom na sva četiri točka, kako bi mogla voziti i po mnogim neasfaltiranim cestama Banije i Korduna. Auto na plin platila je 4.800 eura. Rata joj je 1.900 kuna, još ima šest mjeseci za otplatiti.

"Plin me košta 2.000 kuna svaki mjesec, a koliko me izađu popravke ne smijem reći jer ću se posvaditi sa mužem", smije se.

Ponos Hrvatske i Strašna žena

Negdje je putem proglašena "Ponosom Hrvatske" i "Strašnom ženom".

Razgovaramo u zgradi Autoškole, danas priručnog sabirnog centra u Glini. Ekipa je, vidim, nezadovoljna jer predugo zadržavam Branku. Niko bez nje neće ništa da odluči, brzo će mrak. Otišli su Zadrani, Koprani pitaju mogu li da doveze pomoć samo istovariti i otići. Najavili su se Rotarijanci. Atmosfera je haotična, ali Branka ima sve pod kontrolom.

Suprug se na njene izostanke iz kuće više ne obazire. Profesor muzičkog s krajem školske godine odlazi u penziju.

"Čak 41 godinu radnog staža odradio je bez dana bolovanja. Imamo kćer Maju i unuku Andreju, staru 11 godina", brzo govori Branka, jer sad je već vuku za rukav.

I njena porodična kuća stradala je u zemljotresu.

"Bezazleno u odnosu na mnoge druge. Napukli su zidovi i dimnjak, popadao crijep. Sanirali još nismo ništa jer sam ja cijelo vrijeme na terenu", priča bivša šefica komercijale u nekoliko velikih preduzeća.

Dala otkaz u Zagrebu

Zadnji posao prije funkcije, radila je u komercijalnom sektoru Grada Čakovca.

"Imala sam odličan posao u Zagrebu. Radila sam u komercijali italijanskog preduzeća kad me suprugov brat, tada gradonačelnik Gline, Milan Bakšić, pitao da se javim na konkurs. Suprug se već vratio u Glinu. Javila sam se, prošla i došla da radim za dvostruko manju platu, ali da budem uz porodicu. Cijelo vrijeme sam se bavila humanitarnim radom. Prijatelji u Zagrebu bi mi dali peć, sudoperu... ja sam to u gepeku svog Fiat Una dovozila u sela pa kome je trebalo. Vidjela bih šta ljudima najviše nedostaje pa smo u tri sela u vrijeme njegovog mandata uveli javnu rasvjetu. Ni njemu nisam dala da me natjera na stranačko članstvo. Kad je Milan poginuo u saobraćajnoj nesreći 2015. godine, u Glini je sve stalo. I u Gradu, a i suprug mi se razbolio. Od stresa je dobio šećer, više ni ne izlazi iz kuće. I dalje smatramo da Milan Bakšić ne bi umro da su mu pružili adekvatnu pomoć. S krvarenjem iz uva ostavili su ga satima u sjedećem položaju, zadnji je došao na red u bolnici. Kad je napokon ušao na obradu, preminuo je", tužna je kad se sjeti.

Četiri dana prije predaje potpisa na lokalnim izborima 2017., prijatelji su je nagovorili da se kandiduje.

"Bila sam skroz sumnjičava, trebalo je skupiti 450 potpisa. Oni su uzeli obrasce i sakupili su potpise. Pobijedila sam kao nezavisna, uz četvoro stranačkih protivkandidata", drago joj je.

Razoran je zemljotres razotkrio i hrvatsku sramotu. Da građani žive bez vode i struje. Vraćeni u 19. vijek. A do devedesetih su sve to imali. I struju i lokalne vodovode.

Nakon što je Jutarnji prije dvije godine o tome pisao, HEP je na političku inicijativu doveo struju. Toliko nevoljno i očigledno je, nespretno, da svako malo 'puca'.

Zona sumraka

Sela puna napuštenih kuća i visokih šikara, nemaju javne rasvjete.

"Kao u zoni sumraka, a djeca tu žive", jadna je Branka.

Glina je jedna od rijetkih, ako ne i jedinih jedinica lokalne samouprave koja u prošlogodišnjem proračunu nije izdvojila ni lipu za civilna društva. Tako nema besplatne pravne pomoći pa nema ni ko pisati im molbe, žalbe... Sve im to već godinu dana radi Branka.

Iako Srpkinja, Branka Bakšić Mitić, Srbe u Saboru ne podržava.

"Ako predstavnici Srba u Saboru znaju da ovdje ljudi iznova moraju da plaćaju više od 7.000 kuna priključak za struju, a već su ga jednom platili, nisu li mogli da daju predlog zakona da ko je jednom platio, ne mora ponovno da plaća priključak struje? Meni bi to bilo logično. Svi su političari jednako inertni, ovi ili oni. Eto, hrvatski branitelj je kupio kuću u Klasniću prije 16 godina. Pisao je ministrima, predsjednici Kolindi, svima i svakome. Struju je dobio prošle godine, nakon 15 godina borbe", razočarana je.

Da je Glina skroz otišla dođavola govori i podatak da je u zadnjem egzodusu iselilo više od 800 ljudi. Nekada je, ne tako davno, u Glini bilo šest trgovina obućom, danas nema ni jedne.

"Danas po obuću moram u Sisak ili u Zagreb", razočarana je Branka.

Nepovjerenje u sistem

Mnogi dobri ljudi skeptični su da daju novac u državnu kasu pa da ona njime raspolaže za obnovu. Ne vjeruju da će kriterijumi biti pravični. Zbog takvog nepovjerenja, Branka ima još i više posla. Obilazi sa njima sela i oni sami direktno dogovaraju kome će sagraditi kuću, napraviti štalu, kupiti agregat.

"Jedino će to biti pravično i čisto", ne želi da rizikuje da politika bude jači adut od srušenoga doma.

Što će prvo napraviti za sebe kad sve ovo prođe?

"Odmoriti se".

Zamjenica gradonačelnika Gline u petak je na terenu bila do 1.30 ujutro. Otišla je u krevet, ustala u 4 i primila se posla.

( Jutarnji.hr )