Srušeni snovi generacije Z

Životi koji su bili usredsređeni na školu, univerzitet, sport ili čak na K-pop koncerte preko noći su nestali za pripadnike generacije Z ili zumera kako ih još nazivaju. Mada se mnogo priča o tome kako su starije osobe izložene riziku od kovida-19, životi pripadnika mlađe generacije, rođenih između kasnih 1990-ih i ranijh 2010-ih - takođe su promijenjeni iz korijena.

Rojters je razgovarao sa mladima širom svijeta kako bi utvrdio na koji način je koronavirus uticao na njihove živote.

Zatvoreni u spavaćim sobama - mnogi primorani da žive sa roditeljima - neki su od studenata, sportista postali njegovatelji bolesnih rođaka ili su radili bilo što kako bi zaradili novac i izdržavali porodicu. Neki su pogođeni teže od drugih, u ovisnosti od ličnih okolnosti, mjesta gdje žive i toga koliko brzo je virus obuzdan.

Dok gledaju u 2021, pripadnici generacije zumeri strahuju da je kovid-19 teže pogodio njihove živote nego što su njihovi prethodnici, milenijalci, trpjeli nakon finansijske krize 2008/09.

Pored direktne štete nanijete obrazovanju i mogućnosti zapošljavanja, tu je i rizik od onoga što ekonomisti nazivaju „zastrašujućom“ ili dugoročnom štetom prihodima, karijeri pa čak i mentalnom zdravlju. Ovo su njihove priče:

Krema, Italija

Početkom 2020. Eliza Dozena je napunila 23 godine i radovala se postdiplomskim studijama na jednom od najprestižnijih univerziteta u Italiji. Zatim je Italija postala prva evropska država koju je pogodila pandemija. To je preokrenulo Elizin svijet, odložilo njene planove i primoralo ju da postane de fakto glava domaćinstva.

Dok je Eliza studirala u Milanu, kovid-19 je počeo da razara njenu porodicu i rodbinu u gradu Krema oko 50 kilometara od prve italijanske crvene zone u regionu Lombardije. Vratila se kući kako bi pomogla.

Njena 59-godišnja tetka i 90-godišnja baka preminule su nakon što je kovid-19 pogoršao njihova hronična oboljenja. Njen otac je imao poteškoće u disanju, mada nikada nije utvrđeno da je kovid-19 uzrok.

„Morala sam da brinem o kući, morala sam da se staram o svemu jer je moja majka bila zauzeta ocem, bakom, rođakom nakon što su joj se roditelji razboljeli. Dakle bila sam pod velikim pritiskom i imala veliku odgovornost“, kazala je ona za Rojters.

„Bio je to za mene negativan period, ali mi je pomogao da sazrim“, kazala je Eliza. Nakon što je u junu ukinut karantin poslije tri mjeseca, Eliza je ponovo mogla da se vidi sa prijateljima. Međutim, stalni strah od zaraze bio je poput sivog oblaka konstantno iznad njih, eliminišući kulturu zagrljaja i poljubaca po kojoj su Italijani poznati.

„Ljudi se više ne rukuju, ne grle, ne upoznaju nove ljude“, kazala je ona. „Kada uđem u zatvorenu prostoriju osjećam nervozu... jasno je da se se nešto promijenilo“.

Zbog novog talasa zaraze krajem jeseni Elizina ceremonija diplomiranja održana je onlajn, što znači da nema porodičnog slavlja koje obično prati takve događaje. Ona sada sprema magistarski i nada se maloj dozi normalnosti u 2021. „Nadam se da će ljudi moći slobodno da izlaze iz domova. Nadam se da će biti moguće otići na kafu sa prijateljima. Nadam se da će biti moguć povratak u školske klupe, na radna mjesta i univerzitete“, kazala je ona. „Ne tražim puno, ali tome se nadam“.

Najrobi, Kenija

Kenijska tinejdžerka Žaklin Bosobiri nosila je široke majice kako bi sakrila trudnoću od majke ne želeći da pogoršava porodične probleme. „Da sam bila u školi, ne bih ostala trudna“, kazala je ova 17-godišnjakinja.

Za Žaklin, koja se porodila u novembru, zatvaranje škola definisalo je 2020. Mnoge kenijske grupe za zaštitu prava tvrde da se broj adolescentskih trudnoća povećao jer su djevojčice bile primorane da ostaju kući dok su roditelji morali na posao.

Otac njene djevojčice, odrasli muškarac - izbjegavao je porodicu Bosibori pošto je saznao za njenu trudnoću. Predsjednik Kenije je u julu naredio istragu o porastu seksualnog zlostavljanja, uključujući i silovanje maloljetnica, usljed karantina.

Za Žaklin, zbog zatvaranja škola njen san o tome da postane advokat je sada daleko. „Osjećam kao da ove godine nijesam napredovala ni na koji način“, kazala je ona za britansku agenciju. „Da sam bila u školi, bila bih bliže mojim ciljevima“.

„Ima ljudi koji su izgubili posao. Ima učenika koji se neće vratiti u školi; dugo su odsutni i prilagodili su se tome da budu kući“, objašnjava Žaklin za britansku agenciju praveći pauzu u učenju dok beba spava.

Škole u Keniji su zatvorene od marta, a Bosibori želi da se vrati odmah nakon praznika, ali je brine novac. „Moja mama je ostala bez posla... sada nemamo da platimo kriju“, kazala je ona. „2020 je za mene bila i dobra i loša. Bila je loša jer sam ostala u trudna. Bila je dobra jer sam sam se porodila i beba je dobro“, kazala je Bosibori.

Čeonan, Južna Koreja

Li Ga-hjeon ima jednu veliku želju za 2021 - a to je da konačno pobjegne iz njene spavaće sobe u gradu koji se nalazi na oko 100 kilometara od Seula i vidi njene pop idole BTS uživo. „BTS su za mene kao vitamin, ali mi je koronavirus to oduzeo i to me je razbijesnilo“, kazala je 17-godišnja Li razgovarajući sa novinarom Rojtersa iz njene sobe oblijepljene fotografijama BTS-a.

Pandemija je primorala BTS da otkaže svjetsku turneju 2020 tokom koje bi ovaj sedmočlani bend svirao u Aziji, Evropi i SAD, a koncert u novogodišnjoj noći je trebalo da bude prenošen preko interneta.

Zbog pandemije Li nije mogla da ide u Seul na koncerte, niti da se druži sa prijateljima i umjesto toga život se uglavnom odvijao onlajn, a zahvaljujući južnokorejskoj hiperkonekciji ona je osnovala kanal na Jutjubu na kojem je objavljivala nastupe BTS-a iz posljednjih tri godine. „Tužno je što je ova soba jedino mjesto gdje mogu da gledam BTS“, kazala je ona.

MekFarland, Kalifornija

Valerija Marguja je, kada je pandemija počela, završavala prvu godinu na državnom Univerzitetu u Kaliforniji u Fresnu studirajući komunikacije i honorarno radeći u medicinskom centru studentskog doma.

Odjednom, predavanja su prešla onlajn i njen skromni prihodi od osmišljavanja poruka na društvenim mrežama kako bi studenti ostali zdravi je nestao. Život u Fresnu, gdje cijene stanarine rastu postao je poreskup i Valerija je nakon nekoliko mjeseci morala da se vrati kod roditelja u mali farmerski grad MekFarland.

Kao i mnogim mladim ljudima njenih godina u SAD i Valerijin život se promijenio zbog pandemije. Ona i njeni prijatelji su počeli ozbiljnije da se bave zdravljem, postajali su otvoreniji za ozbiljne veze, više se davali na poslu. Kod kuće Valerija se koncentrisala na ispite i na unapređivanje vještina koje će joj trebati pošto diplomira: naučila je kako se dizajniraju internet sajtovi, unaprijedila svoje znanje o grafičkom dizajnu i proučavala planiranje događaja. Takođe je pomagala roditeljima, koji su oboje imigranti iz Meksika, da beru grožđe na vingoradima u Kaliforniji.

„Pandemija je učinila da ljudi postanu ozbiljniji. Ona će svakako ostaviti znak na našoj generaciji“.

Valerija, koja ima 21 godinu, će diplomirati u maju.

Ekonomisti optimistički gledaju na 2021. godinu najviše zahvaljujući vakcinama, međutim tržište rada koje čeka Valeriju i druge poput nje nije ni približno nalik onome prije pandemije, kada je najniža stopa nezaposlenosti u zadnjih pola vijeka značila da diplomci mogu da biraju posao.

Vuhan, Kina

Siong Feng, 22-godišnji diplomac, jedini je u Vuhanu koji podučava Voguing, ples koji su u SAD popularizovale gej i transrodne zajednice krajem 1980-ih godina. Iznenadni karantin u Vuhanu koji je trajao 76 dana i koji je odsjekao ovaj grad od ostatka Kine preko noći 23. januara prošle godine počeo je mnogo prije nego što su ostale države počele da osjećaju bol pandemije.

Siong, kao i mnogi drugi pripadnici generacije Z u Vuhanu mogli su samo da gledaju kako zaraza udara na njihove živote, obrazovanje i posao. Pandemija je značila da on ne može da diplomira zajedno sa svojim kolegama a karantin je značio da je izgubio priliku da sklopi bliska prijateljstva u tako važnoj fazi života.

„Mislim da sam izgubio neke prijatelje. Udaljili smo se jer nijesmo bili u kontaktu tokom epidemije“, kazao je on za Rojters.

Grad se sada u velikoj mjeri vratio u normalu, a zahvaljujući strogim kontroloma novi slučaj nije zabolježen od maja. Za Generaciju Z u Vuhanu, ekonomska slika je možda vedrija u odnosu na njihove vršnjake u inostranstvu. Prema procjenama Kina će biti jedina ekonomija koja će 2021. godine bilježiti rast.

Privrednici u Vuhanu su ovog mjeseca kazali za Rojters da se mušterije polako ali sigurno vraćaju, a mladi ljudi - koji su mjesecima bili zaključani - sada više ulažu u hobije i socijalna iskustva. Kao epicentar pandemije kovida-19, Vuhan je pretrpio duboku traumu tokom prve četvrtine 2020. Međutim, Siong kaže da je iz tog iskustva bnaučio važne lekcije. „Mislim da u svijetu treba da ima više ljubavi i mira, a ljudi više ne bi trebalo da se bore jedni protiv drugih“, kazao je on.

Pariz, Francuska

Sama u garsonjeri u Parizu, bez mogućnosti da napusti zemlju kako bi se vidjela sa svojim momkom, odsječena od prijatelja i nesigurna u budućnost, Solen Tiso osjećala je kako se pritisak od pandemije kovida-19 gomila unutar nje.

„Brzo osjetite kako vas to savlada. Brzo osjećate kako se gušite“, kazala je ova 19-godišnjakinja. Solen, koja se preselila prije dvije godine u Pariz kako bi studirala prirodne nauke, sada posjećuje psihologa.

Dijagnostikovana joj je depresija i anksiozni poremećaj, što ona kaže da je izazvanom usamljenošću usljed karantina zbog kovida-19. Ograničavajuće mjere su naudile mentalnom zdravlju mladih u Francuskoj. Između septembra i novembra prošle godine, kada je su uvedene nove mjere u Francuskoj procenat osoba između 18 i 24 sa dijagnostikovanom depresijom je sa 11 porasatao na 21. Solen više ne ide na predavanja na Univerzitet jer su otkazana. Usljed ograničenja kretana ona često ne može da posjećuje prijatelje. Baku i djeda nije vidjela godinu dana. Njene studije zahtijevaju praktični rad, ali budući da većina formi radi na daljinu teško joj je da nađe nekoga ko će je angažovati. Ove godine trebalo je ide u Liban - gdje živi njen momak - ali se ne zna da li će to moći zbog putnih ograničenja.

Solen se ipak raduje budućnosti. Ona uči arapski nadajući se boravku u Libanu. „Takođe se nadam da ćemo se vratiti malo normalnijem životu, a to znači da se viđamo sa prijateljima, a da pritom ne kršimo zakon“, kazala je ona za britansku agenciju. „Istina je da u 2020. nije bilo puno razloga za nazdravljanje, a ja se nadam da će se to promijeniti“.

Moskva, Rusija

Početkom 2020, 23-ogodišnja Galina Akselrod Golikova pripremala se da putuje iz Moskve za Italiju gdje je trebalo da radi u odsjeku za odnose sa javnošću i marketing na ruskom paviljonu Venecijanskog vijenala. Jedva je čekala.

San se nikada nije ostvario: cijeli događaj je otkazan, posao je nestao i umjesto da otputuje u inostranstvo ona je ostala izolovana od porodice i prijatelja u stanu u Moskvi kada je iznenada uveden karantin u aprilu.

To se ozbiljno odrazilo na njeno zdravlje. Međutim, Galina kaže da je vremenom shvatila da joj se ukazala prilika da se usredsredi na svoj život i da razmisli.

Kaže da je prvi put usporila i usmjerila energiju u dekorisanje stana u kojem živi sa momkom. „Ovo je prva godina kada sam toliko vremena posvetila mom domu, kupovini malih stvari, kada sam razmišljala o mom prostoru i izrazila se kroz njega“, kazala je ona za britansku agenciju. Nije pohrlila da nađe novi posao, a vremenom je shvatila da želi da upiše magistarske studije u Rimu. Galina vjeruje da je uprkos gubicima, pandemija donijela i dosta pozitivnog u njen život, mada priznaje da je mladim ljudima lakše da se brzo prilagode.

„Počela sam da cijenim vrijeme kao resurs i da ga posvećujem mojoj porodici, prijateljima kao i da upoznajem roditelje i prijatelje na jedan sasvim novi način“.

Sao Paolo, Brazil

Žoao Vitor Kavalkante, 19, je tokom 2019. naporno trenirao za profesionalnog biciklistu. Vjerovao je da će 2020. biti najbolja godina u njegovom životu. Pandemija je srušila njegove snove i primorala ga da prihvati posao u automehaničarskoj radnji.

„Biciklizam nije lak, okrutan je, ali ja sam uživao u toj okrutnosti“, kazao je Kavalkante za Rojters. Kavalkante je jedan od miliona brazilskih pripadnika Generacije Z koji su morali da drastično prilagode svoje težnje zbog uticaja pandemije na ekonomiju. Za Klavalkantea nije postojala druga opcija. Njegovi roditelji su bili primorani da zatvore porodičnu prodavnicu garderobe tokom prvih nekoliko mjeseci pandemije, a njegov sponzor ga je napustio kada su otkazana biciklistička takmičenja.

Njegov ujak, svjestan ekonomskih okolnosti, ponudio mu je da počne kod njega u automehaničarskoj radnji. „On je bio moj spas“, kazao je Kavalkante.

„Prije dvje godine sam imao budućnost u biciklizmu, ali to vrijeme je prošlo. Kavalkante sada radi osam sati dnevno popravljajući automobile, i mada mu se to ne dopada zahvaljujući tome on pomaže porodici u teškim vremenima. Želi da se takmiči u biciklizmu 2021, ali samo kao amater. „U 2021, nadam se da će se stvari vratiti u normalu i da će ljudi moći da vide prijatelje i porodicu i da cijene njihovu naklonost“, kazao je Žoao.

( Nada Bogetić )