Raznolikost Balkana je njegovo najveće bogatstvo

Albanski glumac Arben Bajraktaraj jedan je od onih koje kad ih vidite uživo pomalo se razočarate - ne u njega, nego u sebe, jer opet ste pali na fore i fazone montaže. A i zlokobnost lika kojeg igra daje mu na veličini, pa ćete se lako prevariti da je veći nego što jeste, ali kad je Arben - Arben, kad ne isijava opasnost kao što smo navikli od njega u ulozi mafijaškog bosa Dardana u seriji “Besa”, onda njegovom aurom vladaju mir, zadovoljstvo, skromnost i povučenost. Na snimanju u Crnoj Gori konstantno je držao nivo profesionalizma na najvećem stepenu, između snimanja scena ostajući koncentrisan, uglavnom usamljen, odvojen od ekipe dok je zamišljeno bacao pogled u daljine.

U moru krimi serija koje su poplavile Srbiju i okolinu u posljednje vrijeme “Besa” je imala tu sreću da se izdvoji koa jedna od najboljih. Lansirana tačno na vrijeme, krajem 2018. kad još nismo bili svjesni koliko se naslova ovog žanra sprema da ugleda svjetlost dana, “Besa” je dobila aplauze sa svih strana, kako zbog priče, tako i zbog njene zanimljive, internacionalne ekipe. Kako su nam rekli iz produkcije, za publiku iz Srbije pravo osvježenje su bili upravo albanski glumci, a najveće ime među njima je Arben Bajraktaraj, kosovski glumac koji je imao tu privilegiju da igra i u globalno popularnim franšizama kao što su “Hari Poter” i “Taken”, a koji je izdvojio vremena da malo popriča sa “Vijestima” tokom snimanja nove sezone serije “Besa”, u kojoj će Crna Gora kao mjesto odvijanja radnje biti mnogo više prisutna nego u prvoj.

Kako je došlo do ove saradnje, kako ste postali dio ovog projekta?

To je jako jednostavno zapravo. Producentkinja Tea Korolija mi je poslala scenario, ja sam ga pročitao i kad sam htio da joj odgovorim ona mi je rekla da sačekam da dođe u Pariz, pa ćemo pričati i reći ću joj što mislim. Taj dan je u Parizu padao snijeg, ali je ipak uspjela da dođe i dobrih četiri, pet sati smo pričali oko toga i našli pravi dogovor, kako da to sve napravimo tako da bude vjerodostojno, a isto tako i da izbjegnemo kliše recepte. I gledaoci su evo mogli da vide rezultat toga.

Što vas je privuklo kod ove uloge, i ranije ste često igrali kriminalce, plašite li se ikad da biste mogli da stvorite imidž glumca koji igra samo takve role?

Ne, jer sam srećom imao raznolike uloge u različitim produkcijama po svijetu, po Evropi, tako da se nisam uopšte plašio toga. Ono što me privuklo ovoj ulozi je to što, za razliku od ostalih likova koje sam imao priliku da inkarniram, Dardan je jako sličan tim junacima iz antičkih tragedija, koji se vraćaju iz vrata i onda se svašta događa. Sudbina je jako kruta s njima. On je bio krut u životu, a i sudbina kruta sa njim. To mi je bilo jako interesantno, suočiti se s tim.

Postoji li neko ko je bio inspiracija, po kome ste modelovali Dardana, bilo da su pitanju stvarni kriminalci ili likovi iz serija i filmova?

Naravno, inspiracije dolaze iz života uglavnom, ali normalno je da su inspiracija i drugi filmovi. Ali problem nije u tome - imati inspiraciju. Inspiracija dolazi i prolazi. Izazov je graditi. A u izgradnji Dardana smo trudili da damo jedan identitet koji je autentičan, iz tog kraja. Naravno da ima odličnih, strašnih stranih glumaca, da ne pričam o Brandu, Deniru, Paćinu i dalje, to je već druga stvar. Naravno da kad vidi čovjek te filmove, to mu ostaje u podsvijesti. Ali to nije bio moj problem. Izazov je bio pronaći ritam disanja tog lika, kako lik iz tih krajeva diše, kako će se ponašati, kako će se nositi i kako će reagovati na sve sudbinske preokrete koji mu se dešavaju.

U stranim filmovima Balkanci često glume kriminalce, i ovdje imamo taj stereotip albanske mafije, kako ste gledali da izbjegnete koliko možete stereotipe, predrasude i klišeje?

Ta percepcija je bila najveća bitka.. Mada u površnoj percepciji, u klišeju jeste mafija, ali šta ako u svemu tome ima i krhkosti i čovječnosti. Pitanje je bilo kako da se ta prva percepcija odbaci, preokrene. Ne da se preokrene, nego...

Možda da ta čovječnost iskoči u prvi plan?

Suština je u tome da mora postojati. Sad, prvi plan, drugi plan - to je stvar percepcije publike, zar ne? Pošto ipak, to je krimi serija, da budemo iskreni i jasni - to jeste tema. Ali možda ste primijetili da se malo, pomalo preokreće i porodica postaje najvažnija. Pošto su te istorije toliko prisutne, organizovani kriminal je prisutan u svim državama. Nema to veze ni sa Albancima, ni sa Crnogorcima i Srbima. I jedni i drugi i treći imaju probleme sa tim. To nije neka apstrakcija, to se dešava. A u jednom trenutku čak ne vidite razliku između jednog i drugog kao nacije, naroda itd. U ovoj seriji oni se svi bave s tim. Tako da smo pokušali na neki način da likove gradimo tako da se čovjek ne pita odakle je ko, nego šta živi, šta preživljava, s čime se suočava. Ne znam koliko smo bili uspješni u tome, ali to je najvažnije, što on radi, a ne iz koje zemlje, nacije dolazi.

Kad smo kod nacija, toliko njih je uključeno u ovaj projekat i takvih projekata je sve više na Balkanu, je li to ključno za uspjeh kinematografija ovih država, jer su pojedinačno male? Da li kroz te saradnje mogu da se dostignu globalni ili evropski uspjesi?

Saradnja je neophodna. Bilo koja od tih malih država ne može sama. I oni koji su mislili da su veliki su mali zapravo. Znate na koga mislim. To jednostavno nema smisla. Ako hoćemo da izgradimo nešto što će prvenstveno da bude dobro, ne samo globalno, nego da radimo nešto što je dobro, što je stvarno dobro. Što će bilo koji gledalac da vidi i da kaže - e, to me zanima! Da ih uvučemo u priču. Da, saradnja svih tih državica je neophodna. Jer niko ništa nije sam napravio, da budemo iskreni. To je premali prostor i da pustimo tu balkansku foru da smo mi najbolji i najinteligentnije, sve nešto mi smo, mi smo.... A ko smo mi? Samo mali ku*ac. Moramo da budemo skromni i prihvatimo drugog. I što je najvažnije, poštovati raznolikost. Ne tlačiti je, nego stvarno poštovati. Onda ćemo imati nešto što je jako interesantno i jako lijepo. Balkan je pun raznolikosti, ti ljudi, narodi, regije su tako šarenoliki, svako ima svoj identitet i to je tako lijepo imati. Ali je bitno poštovati identitet drugoga: njegov jezik, vjeru, pa i njegovo plemstvo... Da, što da ne, to je lijepo imati, to je bogatstvo. A ne uniformisani superioritet jednog prema drugome. Ako oni koji misle da su superiorni nastave da misle tako onda će se uvijek dešavati ono što se već desilo mojoj generaciji nažalost. Znamo svi što je to.

Je li upravo odgovor u toj raznolikosti i autentičnosti, jer ovdje snimate krimi seriju koja ima svoja tradicionalna pravila, dosta se krimi serija radi širom svijeta, je li upravo to nešto balkansko što može da izdvoji ovo ostvarenje i privuče nekoga?

Mislim da se to već dešava. Evo i prva sezona “Bese” je bila uspješna, uveliko spremamo drugu, polako, vidjećemo. Možda su i sami ljudi vidjeli da je to nešto bogatije od onoga na što su navikli. Barem se nadam.

Kako gledate na tradicionalne običaje koji i dalje opstaju u Albaniji kao besa, krvna osveta i slično?

Naravno, krvna osveta ne bi trebalo da postoji u današnjem vremenu naravno. To je jedna tuga i velika rana. Što se tiče bese, to je već nešto sasvim drugo. Besa nije vezana samo za krvnu osvetu. Besa je zaštita, besa je puno stvari. Ali u tim krajevima, posebno u planinskim krajevima, sličnim nekima gdje smo snimali drugu sezonu “Bese”, su se neke vrijednosti gradile vjekovima, a mogu se izgubiti u samo jednoj generaciji. Mislim da moramo biti svjesni toga, ne samo da ih sačuvamo nego da ih zaštitimo. Upravo je to ta raznolikost o kojoj smo pričali. To daje auntetičnost i može da podstakne zanimanje ljudi sa drugih krajeva svijeta jer je nešto na što nisu naviknuti. Slično besi, neki rituali koji postoje u tim krajevima nisu baš prisutni svuda. Oni su jako rijetki. Ja sam bio u prilici da radim po Africi i po azijskim državama i tamo imaju drugo bogatstvo, kojim sam ja bio fasciniran, a oni su bili fascinirani onim što smo mi donijeli sa sobom.

Povratak u djetinjstvo u ulozi čobana

Kad ste pomenuli druge angažmane, izdvajaju se franšize “Hari Poter” i “Taken” na kojima ste radili, ali koji vam je bio najzanimljiviji angažman do sad? Neko drugačije, fascinantno iskustvo?

Pa dobro, svako iskustvo ima svoje čari i svoj doprinos. Naravno ima iskustava koja nas iscrpe više nego druga, ali da vam iskreno kažem - volim svaku ulogu. Ama baš svaku ulogu. Jednom glumcu je jako teško da kaže koja mu je uloga bolja od drugih. Ali od stvari koje sam skorije radio, prije dvije godine sam radio jedan dugometražni film o Albaniji koji se zove “Shelter Under the Clouds” i pošto je lik kojeg sam igrao čoban, a ja sam u djetinjstvu čuvao krave na planinama, taj lik mi je nekako bio baš blizak. I možda bih ga istakao u odnosu na ostale uloge, jer volim njegovu mističnost i taj cijeli proces, dramaturški i emotivni, kroz koji prolazi.

( Stefan Strugar )