Vukčević: Zakon o igrama na sreću loš, dobro je što se lutrija vraća državi

Nacrt zakona o igrama na sreću je loše napisan, nekoliko članova je u suprotnosti sa Ustavom, više djelova je preuzeto iz stranih zakona sa netačnim prevodom... Dobra ideja je povratak državne lutrije. Da bi zakon zaživio neophodno je više od 20 podzakonskih akata, kazao je profesor poreskog prava doc. dr Ilija Vukčević u intervjuu za "Vijesti".

Vlada je 29. decembra usvojila Nacrt zakona o igrama na sreću. To se desilo dvije godine nakon što je sa Ministarstvom finansija Slovačke potpisan ugovor kojim ta država za izradu novog zakona u Crnoj Gori i unapređenje nadzora priređivača donira milion eura. Prethodna Vlada je više puta pomjerala rok za isunjenje svojih obaveza pred slovačkim kolegama. Posljednji rok za pripremu zakona isticao je 31. decembra. Novi zakon o igrama na sreću kojim bi se uveo red u ovu oblast, smanjila mogućnost pranja novca i povećali državni prihodi najavljuje se više od deset godina, ali prethodne vlasti to nijesu uradile.

Da li smo sada dobili kvalitetan nacrt zakona o igrama na sreću ili smo samo ispunili obavezu prema Slovačkoj?

Riječ je o nacrtu zakona koji je ležao u fioci Ministarstva finansija već skoro dvije godine, a jedina izmjena je u odredbi da će lutrijske igre na sreću priređivati privredno društvo u državnom vlasništvu. Čudi da je jedan ovako loš zakonski tekst ugledao svjetlost dana, a o njegovom kvalitetu najbolje govori da oni koji su ga pisali nisu imali hrabosti da ga učine javnim. Zato je neshvatljivo da nova izvršna vlast usvaja nacrt koji je pisala stara izvršna vlast pa će sve kritike ići na njen račun. Logika ovakvog promašaja može biti jedino da je cilj objavljivanja predmetnog teksta kupovina vremena kod slovačkih partnera ili neinformisanost novog rukovodstva.

Da li se tokom javne rasprave, koja traje 60 dana, može poboljšati ovaj zakonski tekst?

Sa pravnog aspekta, riječ je zasigurno o jednom od najlošijih zakonskih tekstova sa kojima sam se susreo, te izražavam sumnju da je isti uopšte prošao Sekreterijat za zakonodavstvo. Desetine članova zakona je neustavno, ogroman broj članova je neprimjenjiv u praksi i predstavlja spisak lijepih želja, dok su neki vjerovatno razumljivi isključivo onome koji ih je pisao. Iako tekst nacrta sadrži cijelih 65 strana, da bi isti započeo primjenu, vjerovali ili ne, neophodno je donošenje preko 20 podzakonskih akata.

Utisak je da je riječ o kompilaciji djelova nekoliko zakonskih tekstova iz drugih pravnih sistema koja u cjelini proizvodi haos, a zakonopisac nije uspio da se izbori čak ni sa prostim prevođenjem stranih termina. Dovoljno je pročitati član 1 i shvatiti da kada je u ovom dijelu prevođen hrvatski Zakon pojam „sustav“ umjesto kao „sistem“ pogrešno definisan kao „sastav“, te sada umjesto „sistema igara na sreću“ imamo „sastav igara na sreću“ što ne znači ništa. Između ostalog, po ovom principu sada imamo čak i „laboratorije“ u igarama na sreću, a na više mjesta Centralni registar privrednih subjekata se još uvijek nalazi u Privrednom sudu.

Jedna od novina je da lutrijske igre može da organizuje samo državna lutrija, koja treba da bude osnovana. Kako vidite ovaj model i budući rad državne lutrije, da li ona postoji u zemljama EU i okruženja i koliko su uspješne?

Ovo je svakako najveća novina i siguran sam da će sa oduševljenjem biti prihvaćeno u opštoj javnosti, jer je u većini država priređivanje ove vrsta igara na sreću isključivo pravo države. Međutim, jasno je da je riječ o improvizaciji nastaloj prostom izmjenom odredbe koja predviđa da je ovo privredno društvo u vlasništvu države. Ostali dio normi o sticanju prava priređivanja putem zaključenja ugovora između Vlade i priređivača su sada postale nonsens i treba ih brisati jer su se odnosile na prethodno rješenje u kojem je priređivanje bilo u privatnom vlasništvu. Problem leži u stihijskom donošenju ovakve odluke. Neka od pitanja koja se postavljaju su: Koliko miliona će morati država da uloži u to privredno društvo jer je riječ o veoma sofisticiranoj industriji igara na sreću? Da li postoji plan razvoja i upravljanja ovim državnim resursom? Siguran sam da ova pitanja nemaju odgovor te da je riječ o opkladi na slijepo da će se ovakav potez isplatiti. Ne bi bilo dobro da za nekoliko godina tražimo strateškog partnera iz privatnog sektora jer ovo privredno društvo ne bilježi željene rezultate.

Šta se može desiti sa sadašnjom privatnom Lutrijom Crne Gore?

Ona može nastaviti da priređuje druge igre na sreću, osim naravno lutrijskih igara. Jedini problem koji vidim je u pogledu naziva jer član 108 nacrta zakona zabranjuje da npr. naziv lutrija može da koristi neko drugo pravno lice osim onog koje je na osnovu odluke Vlade ima pravo priređivanja ovih igara.

Nacrt zakona predviđa i nova ovlašćenja Uprave za igre na sreću i inspekcije, da li su ona dovoljna da bi spriječila moguće zloupotrebe i poboljšali državne prihode?

Osnovni problem nadzora i kontrole leži u lošem institucionalnom okviru - radu inspekcije za igre na sreću, kao i u disperziji ovlašćenja između nadležnih institucija. Unapređenje normativnog okvira u pogledu ovlašćenja je samo manji dio priče, a značajan dio istih koja previđa sporni nacrt zakona je već postojao u Zakonu o inspekcijskom nadzoru, samo što nije primjenjivan u praksi.

Ukida se dosadašnja jednokratna naknada za otvaranje kazina koja je iznosila dva miliona eura. Koliko je ova naknada bila korisna za državu ili je više štitila postojeća kazina od konkurencije? Da li će njeno ukidanje podstaći otvaranje novih kazina i razvoj takozvanog “kazino turizma”?

Nesporno je da pomenuta naknada predstavlja nesrazmjeran teret za otpočinjenje ove vrste biznisa. Međutim, smatram pogrešnom odluku da se poveća sa 10 na 25 odsto mjesečna naknada već je teret jednokratne naknade trebalo transformisati u značajnije povećanje godišnje fiksne naknade i ravnomjerno ga rasporediti na cijelo trajanje prava priređivanja. Povećanje mjesečne naknade će samo dovesti do manjeg mjesečnog prijavljivanja prihoda od žive igre.

Dodatno, iako je uvođenje sezonskih kazina jako dobar potez, ne slažem se sa činjenicom što je ovo pravo ograničeno isključivo na one priređivače koji bar u jednom kazinu posluju neprekidno tokom cijele godine jer ograničava konkurenciju. Takođe, priređivanje kazinskih igara u kontekstu razvoja ekskluzivnog kazino turizma treba biti vezano isključivo za hotele sa najvećim brojem zvjezdica, a ne kao što to sporni zakon omogućava i “građevinske objekte koji čine zasebnu cjelinu, tržne centre i poslovno-zabavne centre”.

Šta nact zakona donosi u sferi onlajn priređivanja u kojem je bilo značajnih problema i zloupotreba?

Sporni nacrt zakona u ovom dijelu donosi cijelih 11 strana teksta, od čega su praktično svi članovi koji se odnose na sticanje, oduzimanje i suspenziju prava priređivanja, određivanje jednokratne naknade za sticanje prava, kao i „ključna ovlašćena lica“ suprotni Ustavu. Očigledno je riječ o neuspješnoj - googl translate, pravnoj transplantaciji normi nekog stranog zakona.

Pored toga, što se nadležnom organu daju neustavna diskreciona ovlašćenja, ovaj dio teksta obiluje nerazumljivim i besmislenim zahtjevima, a uvodi i nove nepostojeće pojmove u naš pravni sistem, poput npr. „glavnih izvršnih direktora“. Posljedica ovakvog normativnog haosa, te nametanje nerazumnih obaveza će rezultirati smanjenjem broja priređivača putem onlajna.

Povećanje naknada ne garantuje i rast prihoda za budžet

Povećavaju se i dosadašnji iznosi mjesečnih i godišnjih naknada za koncesije priređivačima. Da li mislite da su one održive, odnosno da garantuju veće prihode za budžet, a da istovremeno priređivačima ostavljaju prostor za zaradu i da ih ne tjeraju u sivu zonu?

Sa ekonomskog aspekta ne očekujem povećanje prihoda, već povećanje nelegalnog tržišta zbog užasnih uslova koji se postavljaju pred priređivače. Npr., porast mjesečne naknade za automate sa 10 na 25 odsto i 50 na 70 eura će svakako značiti smanjenje broja prijavljenih automata na tržištu. Ako neko misli da će povećanjem dažbina povećati prihode, grdno se vara. Ovaj efekat se postiže proširivanjem poreske osnovice, na osnovu atraktivnog pravnog režim koji bi povećao nivo investicija, kao i efikasnijim inspekcijskim nadzorom. Sporni nacrt će zatvoriti jedan broj postojećih priređivača.

Bez kocke u kafićima, ali se uvodi u “građevinske objekte” i tržne centre

Ovim nacrtom onemogućava se dalji rad takozvanih terminala za klađenje u ugostiteljskim objektima. U obrazloženju nacrta zakona se ističe da je cilj mjere da se spriječi laka dostupnost igara na sreću koja kao rezultat ima patološku zavisnost?

Ukoliko je to bio cilj zabrane, smatram da on nije postignut. Spornim tekstom je omogućeno da se uplate lutrijskih igara na sreću mogu primati i kod ovlašćenih partnera u “građevinskim objektima ili kioscima”, dok se kazinske igre pored hotela mogu priređivati i u “građevinskim objektima koji čine zasebnu cjelinu, u tržnim centrima ili u poslovno-zabavnim centrima”. Dakle, zabranjeno je postavljanje terminala za klađenje u kafićima, ali je proširena mogućnost primanja uplata lutrijskih igara na sve kioske i građevinske objekte, kao i priređivanje kazinskih igara u svim građevinskim objektima, tržnim centrima i poslovno-zabavnim centrima na teritoriji Crne Gore.

( Goran Kapor )