Snijega ne fali, ali za manje turista na Žabljaku pobrinuo se virus

Prošle godine, manjak snijega pokvario je zimski turizam na Žabljaku. Ove godine, početak sezone ali i praznike obilježila je dovoljna količina snijega, međutim koronavirus se probrinuo da gosti najčešće budu iz Crne Gore. Kako ovih dana uživaju gosti na Žabljaku, ali kako ga doživljavaju oni koji tu žive?

Nakon dugogodišnjeg života u Beogradu, bivši bokser Mito Žugić već deceniju boravi u svom rodom Žabljaku. Kada ga je napuštao, ističe, bio je ljepše mjesto za život, nego što je sada.

"Nastupila je invazija gradnje, i napravljeno je mnogo kuća, koje služe kao mrtav kapital, u njima niko ne boravi, na hiljadu ih je, to je prazno. Ja pamtim odlično žabljak kada je bilo mnogo manje kuća, ali više ljudi, a danas je obratno, mnogo kuća, ljudi nema. Mladi nemaju perspektive, odlaze ako imaju gdje da pođu, stari dogovrijevaju", kaže Žugić.

Međutim, netaknuta priroda i čist vazduh, godinama privlače turiste. Ova zimska sezona, što zbog koronavirusa što zbog mjera, po svemu je posebna, ističe Žugić.

"Ovaj virus, je razrodio ovaj narod, nema više ljubi bližnjeg svog, nego bježi od bližnjeg svog čudno vrijeme totalno. Za ove praznike, bilo je više auta nego ljudi, ove ulice su tijesne, tako da je bilo od auta, liči mi na kruzere, dva dana je gužva, ostanu sve i odu, ovi se komunalci o jadu zabave da pokupe i očiste."

Iako ovo nije uobičajena slika Žabljaka Žugićevoj mlađoj sugrađanki Bojani se više dopada.

"Nije bilo žurki i toga, i svidjelo mi se da to bude stabilnije, za ugostitelje to nije dobro, i one koji žive od turizma, ali nadam se da će se to nadoknaditi možda nam je ovo lekcija da budemo skromniji u svemu, pa i u tim nekim, i zaradi, i životu , skromnost, pa sve ostalo. Nekada je Žabljak zatrpan ljudima, mogli smo i sada da gledamo slike sa Crnog jezera, ne vidi se od ljudi, Savin kuk je preopterećen zašto ne odemo u neki drugi grad - Gusinje, Plav, Plužine, da rasporedimo se", priča Bojana.

Na skijalištu Savin kuk situacija je drugačija nego u gradu. Snijega je ove godine dovoljno, staze su uređene i ima posjetilaca, ali dugogodišnjim skijašima ipak ponešto fali.

"Vrijeme je poslužilo da ima dovoljno snijega, greota je što to nije bolje iskorištemo, da je ta infrastruktura, da su i restorani i kafići u funkciji, zbog roditelja, ne zbog žurki i sličnih stvari, baš je nezgodno, i dosta ljudi pođe sa staze zbog tih stvari, a i inače bi bilo bolje, parking je loše organizovan, no eto, ima dosta snijega, pa čovjek sve to zaboravi.

I dok mlađi u ljepotama Durmitora uživaju uglavnom tokom raspusta, Mito, s početka naše priče, svom rodnom gradu divi se tokom cijele godine, pa se tako našao i u njegovoj poeziji.

( Marija Radović )