Tri puta ura za dječije javne kuhinje!

Nije trebalo čekati mnogo, a već osjećamo prve blagodeti od usvajanja novog modifikovanog zakona o akcizama. Ne, nije to niti preporučeno stezanje kaiša od strane Milice Marković iz SNSD-a, koja smatra da je narod “navikao i na gore”.

Na tom tragu je bila i Diana Zelenika koja veli da je HDZ 1990. ostao dosljedan evropskim vrijednostima, te da će akcize donijeti mnogo benefita.

Između Ikee i gladi

"Postoji mogućnost da dođe i IKEA, a to je za nama ženama važno", rekla je Zelenika za N1.

I takooo, između goriva i IKEA-e, između pitanja sklapanja stolice na rasklapanje i kaiša na razmotavanje, leži budućnost ovog hudog naroda u trouglu nesreće znanom kao Bosna i Hercegovina. No, pretekla je realnost i Milicu i Dianu. Evo, koliko noćas u tmini nabujalih rijeka, poplava na vratima i ciklonom poharane zemlje, otkrili smo svu svetost ljepote sistema u kome živimo. U susret Božiću, sasvim prikladno i svečano, otvorena je prva dječija javna kuhinja u Lukavcu. Blago nama!

Svečano?

Šta tu ima da se svečarski obillježava? Osim slavljenja sudbine prokletnice, da nam u zemlji trebaju kuhinje za gladnu djecu, ništa posebno. I ne, nije kriv Lukavac. Još je manje krivo Udruženja altruista „Ruke prijateljstva“, koje je uz pomoć dobrih ljudi i volontera uspjelo realizirati jednu ovakvu ideju. Njima svaka čast. Zato što su prvi “iskočili iz ormara” i pokazali nesrećnoj zemljici da namjesto paraglajdinga, hajkinga, kikinga, i ostalih fenomenalno zdravoživotnih stvari, eto, imamo tu malu sitnicu da nam djeca UMIRU OD GLADI.

Nije Lukavac ni po čemu specifičian, e da bi zaslužio epitet opštine u kojoj su djeca gladna. O ne, naprotiv. Lukavac je još dobrostojeći. Samo su, eto, ljudi iz Udruženja rekli ono što cijela zemlja vidi, a muči. Rekli su glasno da su nam djeca gladna. Drugi ćute. Jer imaju prečeg posla. Pronalaze se prevodioci za Mapu puta BiH u EU. Pronalaze se ljudi koji će nelegalno raditi u državnim institucijama i legalno za CIA. Jer, jebi ga, dok djeca gladuju, zemljaci ganjaju namještene državne konkurse i nenamještene obavještajne poslove. Pa, tako svi zajedno, kao svinja u kaljuži, plutamo u moru sramote. U moru u kojem se otvara, svečano, pazite sad, kuhinja za gladnu djecu.

A, da je preša, preša je. Od Bihaća, Cazina, pa do Stoca i Trebinja. I možda ovaj narod razdvaja put Čovića, Dodika i Izetbegovića, ali ih ujedinjuju pothranjena djeca. I možda ovaj narod vjeruje gore navedenoj pretiloj trojki sa situranom djecom-milionerima, možda narod voli gledati dežmekaste zadrigle “očeve, sinove i sestriće nacije” više od djece svoje, ali, pada noć.

Bratstvo i jedinstvo praznih stomaka

Siva i hladna, pojac bi rekao. Krče stomaci sve jednako i onom Domagoju, i onom Adisu, i onom Jovanu. Jer, kad si dijete od sedam godina, sve jednako ti krči stomak kad danima ne jedeš, da te sedam puta pop i hodža obilaze i da ti roditelji na sedam izbora za Bakira, Milu i Dragana glasaju. Jebi ga, ne možeš pobijediti biologiju praznog želuca i glave pune ništavila.

Nego, da se vratimo na mjesto zločina, da ne kažem mjesto gladi. U Lukavac, koji se prvi autovao. Sigurno, posve sigurno, u krugu od stotinu kilometara, tu se ne bi mogao naći kakav ministar. Je l' tako?

Tako je. Narod bi ga kamenovao, a i sramota bi ga ubila.

Kad ono međutim.

Eh, da nam je više ovakvih ideja

Otvaranju prve dječije javne kuhinje u Lukavcu, prisustvovao je i ministar za rad, socijalnu politiku i povratak TK, Zoran Jovanović, koji je ovom prilikom podijelio prve obroke djeci, te čestitao članovima Udruženja na njihovom zalaganju i trudu, javlja Lukavacki.ba

- Od prvog dana otkako se ova ideja rodila, na preporuku našeg ministra za boračka pitanja, Fahrudina Skopljaka, i ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak TK se uključilo da pomognemo da ovo humano djelo doživi svoj početak. Danas sam posebno zadovoljan što je počela sa radom prva dječija javna kuhunja u Lukavcu i Tuzlanskom kantonu. Drago mi je da su ovi ljudi, u ovako teškoj situaciji, našli snage i imaju želju i volju da ovo naprave i pomognu djeci. U narednom periodu imat ćemo projekte kroz koje će oni moći jedan dio svojih finansijskih obaveza zatvoriti, rekao je ministar Jovanović.

Ma, bravo, ministre, blago nama. Da je još više ovakvih ministara i kuhinja?! Ali, ništa vi ne recite. Sad će to, tuk na utuk, akcizu na akcizu, krenuti diljem naše, znate veće koje i kakve zemlje. Ima da se predizborni programi baziraju na ceremoniji otvaranja kuhinja za pothranjenu djecu. Šta ima veze?

Pa da. Otvaraju se već otvoreni tuneli. Otvaraju se trotoari, trafostanice... Ništa. Tako će ovo postlogorsko zborovanje u obliku matinea, biti zapravo kapitalni projekti, od vitalnog nacionalnog i ekonomskog značaja za BiH.

- Dobar dan, dobar dan, ja bih da otvorim jedno svratište za gladnu djecu, je l' vam treba, normalno da treba! I ako može svečano u krugu kamera.

Djeco moja, evo vam kuhinja vaša, vi je plaćate

I, pazite, nema ovdje mjesta za etičke nedoumice, nema ovdje mjesta za nekakve suvoparne rasprave o pomalo nespretnoj, rogobatnoj nomeni dječije javne kuhinje. Naprosto, nedoumica nema, a naziv je tačan. To vam je što vam je. Dječija javna kuhinja. Poljubi ili ostavi. Preciznije, pošalji dijete da jede ili ga gledaj kako gladuje.

Nego, kako mi to sve plaćamo od naših akciza? 'Ajde, Bogu hvala, pa da možemo harač koji nam država uzima usmjeriti u gladne dječije stomake.

- Vrijednost projekta je oko 110.000 KM s tim da mi to odrađujemo sami uz pomoć dobrih ljudi i naših vrijednih volontera, kazala je potpredsjednica Udruženja Selma Zukić.

Čekajte, stanite, ljudi! Dakle ministar, akcize, država, PDV, svi ostali harač-sistemi ne služe da se nahrane “svečano” gladna djeca???

Bože, kako sam naivan. Pa oni što bi trebalo da ih hrane i da ne dozvole ovakvu sramotu, sramotu do neba, bave se iščekivanjem IKEA-e, jer “to žene vole” i “navikavanjem naroda na gore”. Ako, ako, narode. Glasao si, birao si, gledao si i gledaš. A, sad aplaudiraj što ti par dobrih ljudi pokušava spasiti djecu od gladi, dok se ministri medijski ugrađuju.

Ovi ponad tvojih glava srama nemaju, to ti narode znaš. Valja. Ako ti je do srama, makar se zainteresuj, kako to da u “gotovo idealnom pravnom okviru” djeca ostaju gladna. Tu uz tebe i pored tebe, narode moj, na sramotu svih nas, nas koji srama imamo.

Prva dječija javna kuhinja, eheej, pa da se u mišiju rupu zavučemo!

(6yka.com)

( Dragan Bursać )