Krvavi trag Vermahta i domaćih fašista u Istri: "Klali su, ljude su palili žive..."
Mali Đino, iako ranjen u nogu, preživio je jer je ležao ispod majčinog mrtvog tijela, pritajio se i satima na hladnoći čekao dok ubice nisu otišle
Romela neki smatraju vrhunskim vojskovođom - u Istri je njegovo ime sinonim za najveća stradanja u novijoj istoriji. Poslije ofanzive u jesen 1943. uslijedilo je brutalno "čišćenje" po selima u Istri - masakri i uništavanje.
"Te noći izgubio sam šestoro članova porodice: mamu i tatu, babu, djeda, njegovog brata i tetka. Ljudi misle da se petogodišnje dijete ne sjeća, a ja vam kažem da se sjećam toliko dobro svih detalja, i šta su govorili i kako su došli i šta su radili", pripovijeda za Dojče vele (DW) 82-godišnji Đino Matošić, jedan od nekoliko živih svjedoka tog masakra u istarskom selu Šajini koji su počinili vojnici Vermahta i SS-a, zajedno sa domaćim fašistima, među kojima je bilo Italijana i Hrvata.
Zbog pomaganja ustanicima, u noći s 8. na 9. januara 1944. godine u trosatnom divljanju tada je ubijeno 54 ljudi.
Nalazimo se ispred Đinove rodne kuće, na istom mjestu gdje su ubili njegovu majku koja ga je, bježeći pred Njemcima i domaćim fašistima, držala u naručju.
Na istom mjestu prije toga je ubijen njegov otac, a poslije majke i stric.
Mali Đino, iako ranjen u nogu, preživio je jer je ležao ispod majčinog mrtvog tijela, pritajio se i satima na hladnoći čekao dok ubice nisu otišle.
Spomen soba u Šajinima
Bilo je oko 23:30 kad su opkolili selo, prisjeća se. U Spomen sobi u Šajinima uz svjedočanstva i sjećanja još se uvijek čuva stari sat čije su se kazaljke zaustavile pola sata prije ponoći.
"Spavao sam s tatom i mamom. Najedanput začujemo veliku pucnjavu. Tata je skočio iz kreveta i rekao 'nema nam spasa'. Čulo se kako ljudi vrište. Tata i mama su izašli napolje, čuli su se Njemci kako viču 'halt, halt'", prisjeća se Đino.
Otac je pokazao dokumente na kojima je pisalo da je radnik, da nema veze s politikom, ali su ga svejedno ubili.
"Stisnuo sam se, vidio sam da još gori, bio je mraz, mjesečina kao dan. Tu sam se zatajio i bio na tom mrazu sigurno dva, tri sata. A oni su klali dalje po cijelom selu, palili žive ljude u kućama, čulo se vrištanje, kuće su skoro sve gorjele. Ujutro je snajperista pogodio mog strica", prisjeća se Matošić.
Oko četiri ujutro spasila ga je stričeva ćerka Marija.
Drugi stric, partizanski odbornik, uspoo je da pobjegne preko tavana zajedničke kuće.
On nije imao djece i kasnije je podigao Đina koji se odškolovao, zasnovao porodicu i cio radni vijek proveo u pulskom Uljaniku.
Uprkos svemu, kaže da ne osjeća mržnju prema Njemcima.
Oni danas dolaze u Šajine kao turisti, ostalo je samo sjećanje.
"Nisam nacionalista, nisam se rodio da mudrujem, nego da ljudujem. I među njima je bilo ljudi koji su ljudi, ali ovi koji su strijeljali, to su zvijeri", kaže.
Te kobne noći ubice su nastavile krvavi pohod i u obližnjem selu Bokordići, gdje su ubili 22 ljudi.
Romelova ofanziva
Drugi svjetski rat u Istri je odnio velik broj žrtava: 17.000 poginulih, 21.508 deportovanih u koncentracione logore, 5.565 spaljenih i razorenih kuća i imanja.
U dvije godine, 1943. i 1944. spaljeno je više od 400 sela i zaseoka.
Tragičnim događajima u Šajinima i Bokordićima prethodila je jednako krvava Romelova ofanziva u oktobru 1943. koja je uslijedila nakon kapitulacije Italije i Septembarskih odluka o pripajanju Istre matici Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Hitlerova naredba bila je izričita: ugušiti Slovensko-komunistički ustanak neumoljivom silom.
U ofanzivi je učestvovalo oko 50.000 njemačkih vojnika s više od 150 tenkova i drugog teškog naoružanja.
S druge strane bilo je 15.000 slabo naoružanih partizana bez ratnog iskustva.
Kao zapovjednik grupe Armija B, Ervin Romel dobio je naredbu Njemačke Vrhovne komade da slomi ustanak i eliminiše snage Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije u Slovenačkom primorju, Istri, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i istočnoj Sloveniji, te osigura kontrolu nad tim dijelom jadranske obale.
Njemci su se, naime, bojali iskrcavanja angloameričkih saveznika i na tom dijelu obale - što se ranije dogodilo na jugu Italije uoči njene kapitulacije - te gubitka komunikacije između svojih jedinica u Italiji i okupiranoj Jugoslaviji.
U brutalnoj ofanzivi u Istri je poginulo više od 2.000 istarskih boraca i isto toliko civila, dok je 400 ljudi deportovano u logore.
Masovne egzekucije
Igor Šaponja, istoričar iz Pule, član Istarskog istorijskog društva koji je godinama s kolegom Igorom Jovanovićem prikupljao svedočanstva preživjelih iz Drugog svjetskog rata, navodi da su u Romelovoj ofanzivi izvršene masovne egzekucije uz paljenje sela.
"Iako Romel glasi za vrhunskog generala i vojnog taktičara koji se proslavio u bitkama Drugog svjetskog rata, te izvršio samoubistvo zbog povezanosti s zavjerom protiv Hitlera, u Istri je njegovo ime sinonim za najveća stradanja u novijoj istoriji ove male hrvatske regije", navodi Šaponja i nastavlja:
"Za kratko vrijeme slomljen je partizanski otpor, a nakon toga počinjeni su mnogi zločini prema civilnom stanovništvu, od stradanja sela Kresini, preko spaljivanja Bokordića i Šajina, do masakra u sela Lipa, koje je do temelja razoreno, a stanovništvo živo spaljeno u jednoj kući. Više od 25.000 stanovnika odvedeno je u koncentracione logore, a 5.000 ih se nikad nije vratilo".
Navodi da je u italijanskom dijelu Istre, u Trstu, bio jedini koncentracioni logor u ovom dijelu Evrope - čiji je krematorijum bio u samom gradu.
"Nažalost, okrutnost nacističkih vojnika prema civilnom stanovništvu bilo je više pravilo nego izuzetak, a u toj velikoj ratnoj mašini Romel je bio vrlo važan. Možemo se i zapitati za motive zavjere protiv Hitlera? Niko od učesnika te zavjere nije planirao atentat na firera dok su osvajali Francusku, prodirali kroz Rusiju ili dok su se palila istarska sela, već onda kad je svima bilo jasno da nacistička Njemačka gubi rat i da će posljedice, kao što je to i bilo, biti strašne. Uostalom, danas smo svi svjesni da je Hitlera trebalo maknuti puno, puno ranije", zaključuje Šaponja.
( Deutsche Welle )