Još se ne zna ko je naručio i bacio bombu na Vijesti

Nakon oslobađanja dvojice optuženih za bombaški napad na redakciju “Vijesti”, tužilaštvo izgleda nije učinilo ništa u otkrivanju počinilaca i nalogodavaca napada, koji se dogodio 26. decembra prije četiri godine.

To se može zaključiti iz odgovora Osnovnog državnog tužilaštva na pitanja “Vijesti” da li ima novih detalja u istrazi bombaškog napada i kada su preduzeli posljednju radnju u otkrivanju bombaša i koju.

Pitali smo ih i da li ima osumnjičenih u postupku, i ako ima, ko su.

Odgovori na ova pitanja nijesu stigli ni iz Uprave policije.

Iz ODT-a su Vijestima napisali šta su učinili u postupku koji je pravosnažno okončan oslobađajućom presudom, te dodali da je predmet protiv nepoznatih izvršilaca i dalje aktivan.

“Povodom aktiviranja eksplozivne naprave na zgradu redakcije “Vijesti” u ovom tužilaštvu su prvo formirani spisi protiv nepoznatih izvršilaca zbog krivičnog djela. Tokom izviđaja, prikupljeni su dokazi. Ocjenom dokaza, a naročito vještačenja tragova na određenim predmetima (vozila, garderoba), te antropološkog vještačenja, pokrenut je krivični postupak protiv dva lica. Nakon završenog postupka, sud je našao da nema dovoljno dokaza koji bi nesumnjivo ukazivali da su optužena lica izvršioci te ih oslobodio od optužbe i ova je odluka je pravosnažna. Predmet formiran protiv nepoznatih izvršilaca je i dalje aktivan”, odgovor je tužilaštva.

Iz policije nijesu ni odgovorili na pitanja “Vijesti”.

Podgoričani Marko Šofranac i Nemanja Vukmirović jedini koji su bili optuženi, pravosnažno su oslobođeni optužbi u junu 2016. godine.

Viši sud u Podgorici potvrdio je odluku sudije podgoričkog Osnovnog suda Nenada Vujanovića, koji ih je dva puta oslobađao optužbi da su postavili 300-400 grama eksploziva ispod prozora kancelarije glavnog i odgovornog urednika “Vijesti” Mihaila Jovovića.

Sudilo im se za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, u sticaju sa izazivanjem opšte opasnosti.

Sudovi su zaključili da se mora presuditi u korist okrivljenih u slučaju postojanja sumnje u to ko je izvršilac djela.

Vještak telekomunikacione struke Predrag Boljević na suđenju je isključio mogućnost da je moglo doći do preklapanja bazne stanice oko objekta “Maša”, sa baznom stanicom oko redakcije “Vijesti”. U tom rejonu optuženi su koristili mobilne telefone u noći napada.

Da bi došlo do preklapanja, objašnjavao je tada vještak, mora biti preopterećenja ili ispada na mreži, što “ovdje nije slučaj”.

U nedokazanom optužnom predlogu pisalo je da je Vukmirović postavio eksploziv, dok mu je Šofranac čuvao stražu...

Viši sud prihvatio je obrazloženje sudije Vujanovića da je takva optužba paušalna i neutemeljena, jer nije sa sigurnošću utvrđeno da su njih dvojica postavila eksploziv.

“Sud je našao da odbrane okrivljenih nijesu obesnažene sprovedenim dokazima, osim u dijelu da je do kontaminacije eksplozivom moglo doći miniranjem puta... vještaci su rekli da se eksploziv ne koristi u te svrhe, ali to nije od uticaja”, naveo je tada sudija.

Vukmirović je tvrdio i da je pomagao svom ocu na selu kada se širio i minirao put, obrazlažući prisustvo čestica TNT-a na automobilu, patikama i rukavicama pronađenim u gepeku. Vještačeći unutrašnjost rukavica oduzetih iz Vukmirovićevog “renoa”, Forenzički centar je utvrdio prisustvo biološkog materijala, koje vjerovatno pripada njegovom bliskom srodniku.

Obrazlažući to što je na djelovima garderobe optuženih nađen eksploziv, sudija je rekao da su i vještaci hemijske struke naveli da do kontaminacije eksplozivom može doći putem bilo kakvog kontakta.

"Do kontaminacije je moglo doći na bilo kom mjestu... Na primjer, mogao se slučajno rukovati s bilo kojim licem, pa je i tako moglo doći do kontaminacije. To ne može biti pouzdan dokaz o krivici", zaključio je sudija.

Vujanović je dodao i da je odbrana optuženih potvrđena i iskazom svjedoka Vuka Krute, ali i listinzima koji potvrđuju navode kuda su se njih dvojica kretala te večeri.

Za antropološko vještačenje naveo je da nije dovoljno pouzdano, dok je za razliku od tužioca konstatovao da je jedan od ključnih dokaza za utvrđivanje krivice rezultat vještačenja saobraćajne struke.

Vještačenjem saobraćajne struke je utvrđeno da osobe sa video-snimka nijesu mogle za vrijeme koje je zabilježeno na snimku, da nestanu iz kadra, uđu u vozilo, pokrenu ga i prođu Bulevarom revolucije.

Tužilaštvo nije u nedokazanom optužnom predlogu definisalo jednu od ključnih stvari - tačno vrijeme eksplozije. Ono navodi da je djelo izvršeno „između 23:30 i 23:40. „Vijesti“ su objavile da je eksplozija odjeknula „oko 23:35“, a na snimku jedne kamere sa „Pobjede“ jasno se vidi bljesak u „23:46:36“. U jednom od policijskih dokumenata navodi se da sat na toj nadzornoj kameri žuri 13 minuta, što bi odredilo vrijeme eksplozije u 23:33:36. Na drugoj kameri, bljesak se vidi u 23:32:49, a nije jasno da li sat na toj kameri pokazuje tačno vrijeme. Novinarka „Vijesti“ je pozvala policiju nekoliko minuta nakon napada, oko 23:38.

Na snimku sa „Pobjede“, koji „žuri 13 minuta“, vidi se kako muškarac pješice dolazi trotoarom Bulevara revolucije iz pravca zgrade Vektre, sastaje se sa drugim koji dolazi iz suprotnog pravca. Obučeni u jakne sa kapuljačama na glavi, zajedno prelaze preko pješačkog prelaza i ulaze u ulicu između zgrada „Vijesti“ i „Pobjede“. U kadru kamere su oko minut i 19 sekundi, iz kojeg izlaze nekoliko metara poslije rampe na ulazu u dvorište „Pobjede“. Nakon minut i 28 sekundi vraćaju se u kadar trčeći istom ulicom iz pravca „Vijesti“, jedan skida kapuljaču sa glave, pretrčavaju isti pješački, nastavljaju trotoarom bulevara u pravcu raskrsnice sa Ulicom Ivana Vujoševića i nestaju u mraku.

U ovom kadru su ukupno 24 sekunde. Šest sekundi nakon njihovog nestanka iz kadra, iz pravca raskrsnice sa Ulicom Ivana Vujoševića u kadar velikom brzinom ulazi sivi „reno senik“ i nastavlja prema raskrsnici sa Moskovskom ulicom iz kadra nestaje nakon tri sekunde. Sve ovo traje ukupno tri minuta i 11 sekundi. Trideset sedam sekundi nakon nestanka “renoa” iz kadra, na snimku se vidi bljesak od eksplozije.

Policija i tužilaštvo su tvrdili da je krupniji muškarac, čija je visina utvrđena vještačenjem snimka 194,67 cm sa mogućim odstupanjem od plus-minus 3,20 cm, Šofranac, a drugi, sa visinom od 182,40 uz isto moguće odstupanje, Vukmirović.

Problem u postupku je izazvao i prolazak sivog „reno senika“, koji je po sopstvenom priznanju vozio Vukmirović.

Vještak je tvrdio da je nemoguće da su jedan ili oba napadača mogli za šest sekundi ući u automobil, s obzirom na položaj kada nestaju u mraku, mjesto na kojem se u kadru pojavljuje „reno“ i brzinu kojom se kretao. To bi značilo da je Vukmirović mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme, koliko god ta dva mjesta bila blizu.

Policija je prvo na osnovu „operativnih informacija“ do sredine januara zaključila da je u napadu učestvovao Šofranac, a do sumnje u Vukmirovića, navodno je došla preko Šofrančevog telefonskog listinga koji je pozvao Vukmirovića u 23:34:47 i razgovarao sa njim 36 sekundi.

Vještak je utvrdio da su tu komunikaciju obavili sa različitih, iako bliskih baznih stanica, a da su do komunikacije Vukmirovića u 23:33:26 sa drugim brojem bili „najvjerovatnije u rejonu Ulice Ivana Vujoševića, u dijelu između bulevara Revolucije i Svetog Petra Cetinjskog“. Poslije toga, Šofranac i dalje komunicira sa iste bazne stanice do oko ponoći, a Vukmirović komunicira sa raznih stanica u gradu.

U periodu kada tužilac tvrdi da je došlo do eksplozije između 23:30 i 23:40, a nije utvrdio kad je to tačno, Šofranac je razgovarao telefonom ukupno minut i 49 sekundi, a Vukmirović 50 sekundi, računajući i njihov međusobni razgovor od 36 sekundi.

Obojica su sve vrijeme postupka negirali bilo kakvu vezu sa događajem.

Nakon oslobađanja, Vukmirović je pokrenuo postupak protiv države, tražeći odštetu od 1.000 eura zbog neosnovanog lišenja slobode.

Proces je u toku pred podgoričkim Osnovnim sudom.

Šofranac, prema saznanjima “Vijesti”, nije pokretao postupak za odštetu.

Vukmirović ranije nije imao nikakvih sukoba sa zakonom, dok je Šofranac više puta osuđivan zbog vršenja nasilnih krivičnih djela.

Do danas nije utvrđen ni eventualni motiv Šofranca i Vukmirovića, a nije poznato ni da su policija i tužilaštvo istraživali nalogodavce ovog napada.

Jovović: Koje su to strukture zalutale u Đukanovićev sistem?

“Đukanović je dan nakon bombaškog napada na Vijesti, “zaprijetio” da će smijeniti odgovorne u tužilaštvu i policiji ako to brzo ne riješe. Slučaj nije riješen, niko nije smijenjen, a samo je bez posla ostao tužilac koji se opirao pritiscima pretpostavljenih da prije izbora u Beranama 9. marta te godine, po svaku cijenu zvanično osumnjiči Šofranca i Vukmirovića, a ovog drugog uhapsi - jer je smatrao da za tako nešto nema dokaza, što je sud kasnije i potvrdio - nakon par mjeseci mu je istekao mandat i nije produžen. Sad radi nešto drugo."

Jovović je naveo da sumnja da je tužilaštvo napravilo makar jedan korak da otkrije ko su nalogodavci i izvršioci za ovih godinu i po.

“Naravno da niko od njih nema hrabrosti da pozove Đukanovića i pita ga da objasni koje su to strukture zalutale u njegov sistem, pa podržavaju ovakve napade ili usporavaju istragu. A možda su u tužilaštvu vidjeli da ni sud dvije godine ne može da ga nađe da mu uruči poziv da svjedoči i to kao oštećeni, pa neće da se i oni blamiraju. Na stranu što nikad niko iz njegovog sistema nije odgovarao za ovako nešto, nego su takvi samo napredovali. Zašto bi se sad desio izuzetak. Zato javno pitam Đukanovića: Koje su to strukture umiješale prste u napad na 'Vijesti'? One koje su za to optužene u tajnom dokumentu koji je dobio iz vrha policije, ili one koje su mu taj dokument poslale?”, saopštio je glavni i odgovorni urednik “Vijesti” Mihailo Jovović.

Đukanović nikada nije saslušan u tužilaštvu da kaže šta zna

Tadašnji premijer Milo Đukanović je u januaru 2014, mjesec nakon bombaškog napada, rekao da su u taj slučaj umiješane državne strukture, ali nikad nije saslušan u tužilaštvu da kaže kakve konkretne podatke o tome ima.

Đukanović je na završnom predizbornom skupu DPS-a u Ulcinju kazao da se napadima eksplozivom poput onoga na "Vijesti" želi napraviti šteta Crnoj Gori i da su svoje prste u tim akcijama umiješali, ne samo kriminalci koji su kao i svuda iznajmljeni za te potrebe, „nego bi se reklo da tu ima raznih interesa na čijoj identifikaciji pažljivo radimo“.

“Ili onih koji su zalutali u sistem, pa iz sistema ili podržavaju takve namjere ili usporavaju istragu, ali nije ni mali broj onih kojima odgovara uloga žrtve, jer će iz te uloge bolje približiti svoje ekonomske interese potencijalnim donatorima”, kazao je Đukanović.

“Pobijedićemo sve one iz bilo kojih struktura da dolaze - kriminalnih, državnih, medijskih, vladinih ili nevladinih i svih drugih, i pokazati da je Crna Gora sposobna da građanima i partnerima garantuje bezbjednost", dodao je on.

Glavni urednik “Vijesti” je ranije više puta tražio da se bivši premijer ispita u vezi sa tim šta zna o tom slučaju.

On je i u toku postupka protiv Vukmirovića i Šofranca predlagao saslušanje Đukanovića, ali je sudija zaključio da time ne treba da se bavi sud, nego tužilaštvo.

( Maja Boričić )