Istraga otkrila užas: Hiljade djece umrle u katoličkim domovima u Irskoj

Hiljade djece preminule su u domovima za nevjenčane majke i njihove bebe kojima je upravljala Katolička crkva u Irskoj u periodu između 1920-ih i kasnih 1990-ih godina, što je „zapanjujuća“ stopa smrtnosti koja održava brutalne uslove života.

Izvještaj o rezultatima istrage, koja se bavila uslovima u 18 domova za majku i dijete u kojima su mlade žene decenijama sakrivane od društva, najnoviji je u nizu dokumenata koji razotkrivaju neka od najmračnijih poglavlja Katoličke crkve.

Istragom je utvrđeno da je u 18 institucija umrlo 9.000 djece, a stopa smrtnosti u domovima je bila 15 odsto, navodi se u izvještaju.

Rođaci tvrde da su bebe zlostavljane jer su rođene van braka i da su njihove majke smatrane mrljom za reputaciju Irske kao posvećene katoličke države.

Vladini podaci pokazuju da je stopa smrtnosti djece u domovima, gdje su desetine hiljada žena uključujući žrtve silovanja slane da se porode, često pet puta veća nego ona kod vjenčanih parova.

U domovima koji su obuhvaćeni istragom rođeno je 57 000 djece, a najveći broj prijema trudnih žena je bio 1960-ih i 1970-ih godina. Veliki broj djece rođen u domovima je usvojen ili smještan u sirotišta kojima su upravljale časne sestre, gdje su često bila žrtve zlostavljanja.

Irska vlada će se zvanično izviniti za bol nanijetu stanovnicima domova, a premijer Majkl Martin je kazao da izvještaj opisuje veoma mračno i teško poglavlje irske istorije.

„Kao država moramo se suočiti da punom istinom naše prošlosti“, kazao je Martin i dodao da je „teška istina to što je cijelo društvo bilo saučesnik“ u ovom skandalu. „Ovo smo sami sebi učinili - tretirali smo žene izuzetno loše, tretirali smo djecu ekstremno loše“, kazao je on juče.

„Imali smo potpuno izopačen stav prema seksualnosti i intimnosti, a mlade majke i njihovi sinovi i kćerke su bili primorani da plate užasnu cijenu te izopačenosti“.

„Kao društvo usvojili smo osuđivačko ponašanje, perverznu religioznu moralnost i kontrolu“.

Ministar za pitanja djece Roderik O’Gorman je kazao da „izvještaj pokazuje da je Irska decenijama imala represivnu i brutalno mizogenu kulturu, u kojoj je stigmatizacija otimala budućnost nevjenčanim majkama i njihovoj djeci“.

Irska vlada je obećala da će obezbijediti finansijsku podršku i zakone u cilju ekshumacije i, ukoliko je moguće, identifikacije posmrtnih ostatataka djece.

Istraga o irskim domovima za majku i dijete pokrenuta je prije šest godina nakon što je lokalna istoričarka Ketrin Korles pronašla smrtovnice za skoro 800 djece iz doma Bon Sekur u gradu Tuamu, ali samo dva izvještaja o sahranama.

Njeno istraživanje je dovelo do otkrića masovne grobnice.

Korles, koja je odrasla u Tuamu sa porodicom, kazala je da su je na istraživanje podstakle uznemiravajuća sjećanja iz djetinstva na mršavu djecu koja su u njenoj školi bila odvajana od drugih učenika.

U izvještaju komisije navodi se da je u nekadašnjoj septičkoj jami ispod doma u Tuamu sahranjeno 802 djece od novorođenčadi do trogodišnjaka.

Dom u Tuamu je radio od 1925. do 1961. godine, a srušen je 1970-ih.

Reputacija Crkve u Irskoj je uzdrmana nizom skandala zbog pedofilije među sveštenicima, zlostavljanja, prisilnog davanja djece na usvajanje i drugih bolnih tema.

Papa Franjo je prilikom prve posjete Irskoj 2018. godine zamolio za oprost zbog skandala.

U izvještaju komisije koja je sprovela istragu navodi se da mada su domovi za majku i dijete postojali i u drugim zemljama, broj nevjenčanih majki koje su bile u institucijama u Irskoj je vjerovatno najveći na svijetu.

„U godinama prije 1960. domovi za majku i dijete nijesu spasavali živote „nezakonite“ djece, već djeluje kao da su značajno smanjivali njihove šanse da prežive“, navodi se u izvještaju. „Veoma visoka stopa smrtnosti bila je poznata i lokalnim i nacionalnim vlastima u to vrijeme i zabilježena je u zvaničnim dokumentima“.

Udruženje preživjelih iz domova u Irskoj saopštilo je da je izvještaj „istinski šokantan“, ali su izrazili nezadovoljstvo jer istragom nije bio obuhvaćen još niz sličnih institucija i zbog toga što ne ukazuje dovoljno na ulogu koju je država imala u upravljanju domovima.

„To što se dogodilo je bio samo jedan aspekat države koja je bila kranje usmjerena protiv žena i u zakonodavnom i u kulturološkom smislu“, saopštilo je udruženje.

Lažima i manipulacijama sprečavali kontakt djece i majki

Politika vjerskih organizacija u Irskoj i države je sprečavala preživjele iz domova za majku i dijete da stupe u kontakt sa srodnicima.

Usvojene osobe u Irskoj nemaju pravo na pristup informacijama i dokumentima o tome ko su im biološki roditelji i srodnici.

U juče objavljenom izvještaju se navodi da su sveštenici, časne sestre i zvaničnici pribjegavali lažima i manipulacijama kako bi onemogućili kontakte između majki i djece i ostalih srodnika.

„Ovo je ključni trenutak. Žao mi je što je tako dugo trajalo“, kazala je za „Gardijan“ 70-godišnja En Haris, koja je u 1970. godine rodila sina u domu u okrugu Kork.

„Irsko društvo je sa osudom gledalo na djecu rođenu van braka. Žene su slate u takve institucije kako ih ne bi gledali“, kazala je Harisova, koja je napisala knjigu o svojim iskustvima u domu i kasnijem pronalasku sina.

Džoan Barton, bivša zamjenica premijera koja je 1949. godine rođena u jednom od domova, kazala je da su otkrića istrage istorijska u smislu dokumentovanja jednog sistema koji je mogao biti zaboravljen u zemlji koja se konačno oslobađa stega Katoličke crkve.

„Izvještaj otkriva, naročito novoj generaciji mladih ljudi, što je Irska nekada radila ženama koje su imale smjelosti da vole mimo braka i donose na svijet djecu koje su morale da se odreknu“, napisala je ona za list „Ajriš indipendent“.

„To će nam kao društvu pružiti priliku da upitamo zašto je takva vrsta brutalnosti toliko dugo tolerisana“.

( Nada Bogetić )