Škrelju, a ne Radmilu

Nakon što je nepokolebljivi Ljuiđ Ljubo Škrelja, šef Administrativnog odbora SCG, dobio dojavu od uvijek budnog i za DPS spremnog Sretena Radonjića, iz Agencije za razvoj korupcije, da neumorni Slobodan Pajović, iz Bara, nije u konfliktu interesa - svakom slobodnomislećem građaninu Montenegra, na čelu sa Šebek Ivanom i Taksin Šinavatrom, pao je kamen sa srca. Svi oni, kao bliski saradnici Mitropolita DPS, neustrašivog Đukanović Mila, znali su da je pomenuti Pajović nakon što je 4. 12. pred ponoć primio poziv Milana Roćena koji mu je prenio blagoslov patrijarha za prelazak na novi ratni raspored u RTCG, svi dakle pomenuti, plus bezuba Tamarina bunda i Filip na konju, strepjeli su da li će kamarad Slobo uspjeti:

a) da već 5. 12. podnese ostavku na mjesto odbornika u SO Bar;

b) da odmah 6. 12. uputi zahtjev Domu zdravlja Stari Bar da ga prebace kod izabranog doktora Nena Kavarića na Pobrežje, u PG;

c) da 07. 12. iskamči priznanje od lakiranog Bebe Popovića da je redovni gledalac “Minut, dva” i “Zadruge” i da će te formate rado prenijeti na RTCG jer je to interes Montenegra;

d) da 08. 12. dobije potvrdu iz vrtića “Jugoslavija” u Baru da je redovno vakcinisan, dok je bio polaznik te ustanove, na male i velike boginje;

e) da istog dana isposluje sertifikat srednje škole “Meksiko”, iz Bara takođe, da nikad nije bježao sa časova i da je već u prvom razredu pristupio Partiji;

f) popodne 09. 12. je, prema dojavi Agencije za razvoj korupcije u malom i srednjem DPS-u, Slobo Pajović mahao barskim ulicama pismom iz nezavisnog SUBNOR-a da mu ni otac ni đed nikad nijesu bili u četnicima, a kamoli na Golom otoku;

g) konačno, 10. 12. Slobo P. je u svoju fasciklu, koju je pripremao da pošalje kamaradu Ljuiđu Škrelji, iz nezavisnog Administrativnog odbora, pridodao i ćagu da mu je svevišnja Radmila Vojvodić prva komšinica u Baru i da su kao Titovi pioniri, a kasnije i skojevci, često vozili isti bicikl, naizmjenično! Jer bila su to teška i sirota vremena, nije se imalo kao u ova Milova. Ali i zato što je Radmila na istom ovom RTCG davno ispričala da je uvijek više voljela muški nego ženski bike. Bravo ti ga, Radmila;

h) u zoru 11. 12. Slobodan Pajović je obezbijedio od Džigija priznanicu da nikad nije kažnjavan niti zatvaran, uprkos desetinama raspisanih tendera u Luci Bar na kojima se unaprijed znao srećni dobitnik;

i) pred ponoć, 12. 12. stigao je Škrelji posljednji potrebni papir - svjedočanstvo iz nezavisne Uprave za nekretnine da Slobodan Pajović nema plastenik kao Goran Đurović i da živi kao podstanar u kući koju je 05. 12. prebacio na ime svoje sad već bivše supruge, jer se 04. 12. sudskim putem razveo od iste, a još 03. 12. podnio zahtjev Elektroprenosu da brojilo pod brojem 645333210 prebaci na njeno ime! Nakon čega mu je ostalo da dva automobila i jedan džip pokloni djeci iz prvog braka, jer u stvari sada, kada se razveo sa ženom da bi ušao u Savjet RTCG, već može taj brak zvati prvim brakom, a ovaj sa Škreljom to jest DPS-om - drugim ili vazećim.

To smo, dakle, riješili. Svima nam je laknulo. A posebno Ivanu Groznom, koji vodi ostatke zaklanog parlamenta, a čiji đed nije bio četnik već poslanik. Naime, prema papiru koji je dobio od Agencije za razvoj korupcije u malom i srednjem DPS-u, Skupština Kraljevine Jugoslavije, a time i Zetske banovine, zasjedala je i tokom Drugog svjetskog rata, tako da je Ivanov đed umjesto u šumu, sa četnicima, svakog dana išao u Skupštinu, sa poslanicima. Time je i Ivan dokazao da nije u konfliktu sa svojim đedom već da je njegov dični nasljednik. Ljubu Škrelji nije preostalo ništa drugo već da konstatuje tu nepobitnu činjenicu.

Nakon što je nesporno utvrđeno da je Pajović Slobodan idealan kandidat za člana nezavisnog Savjeta RTCG, stekli su se uslovi da se razmišlja i o novom generalnom direktoru, jer je na demokratski i transparentan način ispoštovana preporuka EU i SAD, ali i Rusije i Kine, kao naših tradicionalnih prijatelja i poštovalaca slobode medija, da se sačuva nezavisnost Javnog servisa za Patrijarha, DPS i njegovo sveštenstvo. Tabloidi su po običaju počeli da licitiraju ko je nasljednik Andrijane Kadije i najviše glasova u prvom izvlačenju, u prostorijama Lutrije Crne Gore, dobila je Radmila Vojvodić. A ne Ivana Šebek. Ne samo zato što Radmila ima Hermesa a Ivana samo Vitona, već i zato što je Radmila imala bolji prosjek na fakultetu koji su obije završile u rekordnom roku. Što je, kako kaže Škrelja, sinoć dopisom potvrdila i Agencija za razvoj korupcije u malom i srednjem DPS-u. Ali, treba biti džentlmen i ne zadirati u druge razloge koji su Radmilu gurnuli ispred Ivane. Međutim, i po cijenu da me opet prijave Šućku Bakoviću, Briselu i ostalim referentnim organizacijama, kao dokazanog rasistu i ženomrsca, ja mislim da je vrijeme da jednu tako ozbiljnu instituciju od Milovog privatnog interesa napokon preuzme neki čoek. Dakle, čvrsta muška ruka. Ne mora da bude dlakava da ne bi podsjećala na onu ispred KBC, iz one daleke noći kada se desilo ono nepomen ubistvo i kada su istražni i sudski organi počeli da ispunjavaju visoke zahtjeve EU vezane za poglavlja 23 i 24, vladavinu prava i nezavisnost pravosuđa. Pogađate, taj idealni kandidat nije Radmila već - Ljuiđ Ljubo Škrelja. Da je on pravi izbor, a ne Janko Ljumović, tvrdi i Agencija za razvoj korupcije u malom i srednjem DPS-u koja je nadležnom odboru Skupštine jutros u 2:43 poslala dopis da srednje Škreljino ime Ljubo nema veze sa poznatim niknejmom koji se pojavljuje na svim crnogorskim portalima a iza koga stoji jedan od najaktivnijih DPS botova. Dakle, Škrelja nije bot DPS, on je poslanik kao što je i Ivanov đed bio poslanik a ne četnik, kako tvrdi odmetnuta DF grupa. Za koju se makar ne može sumnjati da ima preciznu kartoteku četničkog pokreta jer se s ponosom naslanja na njegove tekovine.

Dakle, dan uoči smjene starog i odnarođenog rukovodstva RTCG, to je 27. 12, dakle prekosjutra, stići će svi potrebni papiri Mimu Draškoviću i Željku and Radojki Rutović da Ljuiđ Ljubo Škrelja:

1. nije kažnjavan i nije privođen u policiju, čak i onda kada je izgorjela jahta braće Stanaj na kojoj je bio po otvorenom Jadranskom moru;

2. da je 26. 12. Škrelja podnio neopozivu ostavku na mjesto poslanika u Skupštini Montenegra;

3. da je 26. 12. dakle istog dana nakon što je dobio ispisnicu od Ivana Groznog, podnio dokumenta pravnoj službi Javnog servisa za Milove privatne poslove, na konkurs za generalnog direktora;

4. da je 26. 12. predveče razgovarao na ulcinjskom pristanu, pod velom noći, sa Milanom Roćenom koji mu je predao blagodatni plamen od Mitropolita Mila kako bi mu sačuvao zdravlje i dobru kondiciju za predstojeću odgovornu dužnost;

5. da je noć između 26. 12. i 27. 12. Ljuiđ Ljubo Škrelja, po pisanom svjedočenju njegove supruge Laure, rođene Camaj, prespavao u svojoj kući u Ulcinju! A ne u gepeku Aca Đ. fratela Mitropolitovog, što je ranije bila praksa kada su se birani čelni ljudi ove ugledne medijske kuće ali i nekih drugih nezavisnih institucija;

6. pred samu sjednicu Savjeta, dakle 27. 12, tačno u podne, stići će i diplomatska depeša iz Stejt departmenta kojom se potvrđuje da Ljuiđ Ljubo Škrelja nikad ništa loše nije pomislio, a kamoli rekao protiv Amerike, a da mu se ono jednom kad je podviknuo na službenika ambasade koji je došao da mu prati sjednicu - prosto omaklo. I da je obećao - nikad više! Jer kao što je Suljo Mustafić za NATO i Tursku, a odskora i za Zavod za zapošljavanje jer od nečega mora da se živi, tako je i Ljuiđ Ljubo Škrelja za NATO i Ameriku, ali i za DPS - jer od nečega i on mora da živi. Bravo ti ga, Ljubo. Čudo su metafore.

( Željko Ivanović )