Život bi trebalo da bude u harmoniji sa prirodom, a ne sa politikom

Godinu kada je svijet pogodila pandemija koronavirusa, 2020. pamtićemo po mnogim, uglavnom ružnim stvarima, a između ostalog i po svemu onome što nam je onemogućila. Pandemija nas je poslala u izolaciju i mada je prema nekima sve to imalo i pozitivnu stranu, u vidu toga što je moderni ultra ubrzani život malo usporen i što smo dobili više vremena da provodimo sa porodicom, uglavnom smo ostali zatvoreni u kućama, okrenuti samo našim najbližima, a od ostalih udaljeni više nego ikad.

Masovna okupljanja, događaji i manifestacije su praktično nestali, društveni život se sve na minimum, dok smo se sa nostalgijom prisjećali kakav je osjećaj zagrliti i poljubiti nekoga. U domenu kulture i zabave nedostajale su nam prošle godine brojne stvari. Još uvijek nam nedostaju. Možda se tu posebno izdvajaju ljetnji festivali, muzički, ali i druge kulturne manifestacije. Navikli smo da sa kraja proljeća i tokom ljeta gotovo cijela Crna Gora živne u tom smislu, a pogotovo primorje i centralni dio zemlje, navikli smo na masovna okupljanja i provod po velikim festivalima, ali se ove godine zbog pandemije sve svelo na onlajn nastupe, koji koliko god da su dobro organizovani ne mogu zamijeniti žive, živi kontakt između izvođača i publike.

Sa druge strane, bilo je otkazanih događaja koji nam nisu nedostajali. U to bi recimo mogli ubrojati Evroviziju, ne toliko samu manifestaciju, koliko nam nije nedostajalo da gledamo predstavnike Crne Gore na ovom jednom od najpopularnijih muzičkih događaja na svijetu. Posljednjih nekoliko pokušaja da Crna Gora ostvari dobar rezultat na Eurosongu ispostavili su se kao potpuni promašaji zbog kojih je javnost bila nezadovoljna što se uopšte troši novac na to. Nakon Sergeja Ćetkovića i Kneza, koji i jesu među najvećim zvijezdama crnogorske muzike, svaki sljedeći naš predstavnik je podbacio.

Sagovornici iz upravo muzičke, kao i iz drugih sfera, kao što su moda, gluma i vizuelne umjetnosti pričali su za “Vijesti” što je njima nedostajalo tokom prošle godine. Ili nije. Utisak je da su se nekako svi izborili sa situacijom - nekome je trebalo više, nekome manje vremena, ali svako je uspio da okrene mlin na svoju vodenicu i nađe pozitivnu stranu cijele situacije.

Korona pomogla da se shvate prioriteti

Tako nekadašnja crnogorska misica i sada PR-ka izbora za Mis Crne Gore Nikolina Lončar Radonjić za “Vijesti” kaže da je situacija sa koronom nije naročito uzdrmala.

“Jeste da nisam bila oduševljena sa tim što nije moglo da se izlazi, sa zatvaranjem i sličnim stvarima koje su došle u vidu mjera protiv korone, ali moramo poštovati pravila radi našeg zdravlja, a van toga me nije naročito lično pogodilo. Eto složila bih se sa ocjenom da su nam nedostajali ljetnji festivali. Ja nisam neki veliki fan tih festivala u smislu da baš moram da pođem svake godine na neki, ali nekako nam ti festivali obilježe svako ljeto, stalno se osjeća to uzbuđenje kad se ljudi spremaju da idu na Sea Dance, pričaju o tome i to je vidno nedostajalo”, ističe ona.

Kaže da radi nekoliko poslova, ali da je najviše fokusirana na ono što joj najbolje ide - modu. U tom smislu, nedostajalo joj je više modnih manifestacija. “Prije svega tu mislim na izbor za mis Crne Gore, čiji sam PR i jedan od organizatora. Nadali smo se do posljednjeg trena da ćemo uspjeti da organizujemo to, naravano sve u skladu sa mjerama i propisima, ali nismo do sad i to je bilo neobično, jer je to događaj koji imamo svake godine i za koji se pripremamo tokom cijele godine. Napravilo nam je malo problem to što nismo održali tu manifestaciju, jer ne znamo da li ćemo imati crnogorsku predstavnicu za 2020, ali evo razmišljamo da izbor sprovedemo onlajn, kao što se i većina stvari i radi sad onlajn zbog cijele situacije”, objasnila je ona i dodala da bi trebalo da Crna Gora ipak ima predstavnicu za 2020, a za 2021. je plan da se izbor održi u junu.

“Takođe, imali smo Crnogorsku nedjelju mode u martu ili aprilu, kad je tek sve ovo sa koronom krenulo, trebalo je da je imamo dva puta, jer uvijek tako organizujemo - proljećnu i zimsku kolekciju - ali za sad ne znamo hoće li je biti. Nadam se da ćemo ipak uspjeti nešto da napravimo. Naravno, ako je ne bude, nije to katastrofa, jer ipak je zdravlje svih nas najbitnije. Ovaj period dominacije korone mi je pomogao da shvatim koji su mi prioriteti i da se fokusiram na njih i nadam se da ćemo se svi izvući i proći dobro poslije svega”, poručila je Nikolina.

Navikli smo na vanredne okolnosti

Polovina najpopularnijeg crnogorskog hip hop dua Who See, Dedduh kazao je kako smo mi na ovim prostorima nažalost negdje i navikli na vanredne okolnosti, s obzirom na turbulentnu istoriju prošlog vijeka na ovim prostorima. Život van redovnih okolnosti, u ratovima, političkim turbulencijama, pod sankcijama ili tome slično često nas pogađa. Nije samo ova generacija muzičara iskusila tako nešto, prije nas su mnogi pisali pjesme u nekim skloništima. Nema kukanja. Sad smo uskraćeni za putovanja i nastupe, samim tim i druženje. Mogu reći da mi to sve nedostaje iako je suvišno, jer se podrazumijeva. Novinari svakako pitaju o tome, a ja svima drvim istu priču”, kaže Dedduha.

On i njegov partner Noyz navikli su da dobar dio godine provode na putu, od jednog nastupa do drugog, ali im je sa zatvaranjem granica i zabranom održavanja muzičkih događaja to onemogućeno prošle godine. “Najviše mi nedostaje da stajemo na svaku pumpu, ili da upalim Radio Svetigoru kad Noyz zaspi dok vozim... A najmanje mi nedostaju granični prelazi iz Jugoslavije u Jugoslaviju”, otkrio je Dedduh.

Nedostaje nam zdrav razum, ako smo ga i imali

Glumica Julija Milačić kazala je, očekivano, da joj prije svega nedostaje posao kojim se bavi, scena, publika, rad sa kolegama i rediteljima. Pozorište je posebno teško bilo pogođeno koronavirusom, jer predstava skoro da nije ni bilo.

“Nedostaju mi koncerti, gledanje predstava, bioskop... Nedostaju mi festivali. Nedostaje mi Kotor, Bar, Budva i njihova ljetnja magija. Nedostaju mi putovanja, poneki zagrljaj... Nedostaju mi dragi ljudi i opušteno komuniciranje. Nedostaje mi čisto lice bez maske. Nedostaje mi igra sa djecom u većim grupama. Nedostaje mi sloboda i na kraju nedostaje mi realna procjena i zdrav razum u poimanju stvari. Možda ga nikada nismo ni imali, kasno primjećujem... E da, nedostaje mi pirlitanje (sređivanje) za van kuće”, gotovo poetski je objasnila Julija Milačić.

Slično poetičan i kratak, ali efektan bio je njen kolega, crnogorski glumac Omar Bajramspahić nabrajajući što je njemu nedostajalo, dok ni on ni Julija nisu mogli da se sjete nekih stvari koje im nisu nedostajale, a da su im onemogućene tokom pandemije koronavirusa.

“Ljubavi, sreće, zdravlja, planine i tenisa nije falilo. Ono za čim jesam žudio su pozorište, tenzije iz procesa, adrenalin, euforija, publika i slatkiši. Nedostajao mi je i Rodžer Federer, kao i pune tribine Enfild Rouda”, istakao je on. Pjevačica Marija Božović bila je malo opširnija i na startu ukazala na veliki problem sa kojim su se suočili ona i njene kolege. Oni su ostali bez svirki, njihovog glavnog posla i izvora prihoda, zbog čega su više puta apelovali na vlasti da nađe rješenje za njihovu situaciju.

“Sa gašenjem ugostiteljskih objekata, raznih manifestacija, festivala, proslava, ugasila se i muzika. Baš mi je nedavno palo na pamet koliko je tužno nekako sve, a naročito to što nas niko ne pominje, te da kad bih imala čarobni štapić bih barem na dan potpuno izbrisala muziku iz filmova, ugasila je na radio-stanicama, televiziji... Možda bi tada ljudi shvatili da bez muzike ništa ne bi bilo isto i koliko nam je stvarno potrebna. Međutim, primjećujem da su se i ljudi promijenili, fali nam svima bliskosti valjda, otuđili smo se, napunili straha”, primjetila je pjevačica.

Ona je kazala da se svim srcem nada da će se stvari promijeniti nabolje tokom ove godine. Ipak, bilo je i pozitivnih stvari za nju u prošlom periodu. “Rijetko dobra stvar, koja mi se desila tokom prošle lude godine, je pjesma ‘Udahni, zahvali se’ i za nju spot, a sve to zahvaljujući Ministarstvu kulture koje je umjetnicima priteklo u pomoć na proljeće”, naglasila je ona.

Izolacija je bila dobra za samospoznaju

Od svih sagovornika “Vijesti”, vizuelna umjetnica i prva žena VJ u Crnoj Gori Ivana Pejović bila je najviše zadovoljna kako su se stvari odvijale prošle godine za nju. Može se reći i da su joj išle naruku, budući da je iskoristila to što se pažnja publike usmjerila na onlajn događaje, pa je lansirala svoj veoma uspješan podkast “The Tetracyst” u okviru kojeg je sarađivala sa najboljim crnogorskim DJ-evima.

“Godina 2020. je najbolja u mom životu. Vjerovatno to mnogi neće shvatiti, ali ovo što zovemo lockdown meni je trajalo čitavu deceniju, ‘mi iz ZIKS-a’ kako bi to rekao Bred Pit”, kazala je u šali Ivana.

I pored toga što je za nju prošla godina bila izuzetno uspješna, ipak je i njoj nedostajalo mnogo toga.

“Nedostajali su mi lajv nastupi, jer bi publici bilo jasnije o kakvoj se energiji radi kad su moji projekti u pitanju, a i ja bih više uživala jer je to živi medij. Usljed nedostatka tehničke opreme to nije bilo moguće, život se nastavlja, pa ćemo realizovati i to u narednom periodu”, kazala je podgorička umjetnica. Ali nisu joj samo stvari vezane za njen posao nedostajale. Kao i mnogima, falilo joj je više kontakta sa ljudima, a osvrnula se i na političku situaciju.

“Nedostaje mi ljudska toplina, nedostaju mi meki pogledi, nasmijana lica, zajednička sreća koja uzrokuje katarzu. Voljela bih da ljudi shvate da je lockdown dobar instrument i za samospoznaju. Život bi trebalo da bude u harmoniji sa prirodom, a ne sa politikom, nismo dužni da pristajemo na političke igre iako nam je to nametnuto kao pravilo kojem moramo da se priklonimo radi statusa u društvu. Političari bi trebalo da rade za ljude, a ljudi ne bi trebalo da im daju veliki značaj. Voljela bih da u narednom periodu kolektivno svjesno stremi u pravcu spoznaje i liječenja trauma prouzrokovanih društevno-političkim igrama, nadam se da će se to desiti jer to nedostaje svima”, uvjerena je ona.

To što su gradski provodi vikendom onemogućeni nije joj naročito smetalo, jer je bez toga mogla i ranije.

“Nisu mi nedostajali noćni izlasci kao ni kafanske priče, odvikla sam se od toga, nije mi potrebna ta vrsta socijalizacije. Nisu mi nedostajala mnoga društvena okupljanja, kao ni aktivno učešće u društvenom životu, nisam osoba koja uživa u petparačkim pričama, pa mi gradski život ne nedostaje”, zaključila je ona.

( Stefan Strugar )